Hrvatska - unutarnja agresija

[EdgarFranjul]

http://www.portaloko.hr/clanak/kad-ce-m ... m/0/60236/

Kad će Milanović i Josipović osuditi komunistički kao što osuđuju ustaški režim?

Datum objave
04.05.2014 19:10
Autor: PortalOko.hr

Državni vrh okupio se danas, ove kišne nedjelje, u Jasenovcu, bivšem koncentracijskom logoru u kojem je tijekom ustaškog režima život izgubilo oko 80 000 ljudi te još neutvrđen broj žrtava Jasenovca koje je iza sebe ostavio komunistički režim s obzirom da Jasenovac nije odmah prestao s 'radom' nakon sloma fašizma. Nema, naravno, uopće dvojbe treba li državni vrh ići Jasenovac te nema nikakvih iluzija glede ustaškog režima.

Oni koji s nostalgijom se prisjećaju NDH griješe, naime, ustaški režim bio je marionetski režim, sve glavne odluke donosile su se van Hrvatske, a ustaški režim provodio ih je u nedjelo, što, dakako, ne znači da Hrvati u početku s aklamacijom nisu pozdravili stvaranje NDH budući da nitko nije toliko vidovit da bi mogao znati što će se događati u budućnosti.

Hrvatski narod nikada nije podržao zločine u NDH niti je hrvatski narod podržao režim nakon pada NDH-a koji je bio jednako brutalan i koji se na isti način obračunavao sa svojim protivnicima. Do 1953. godine na području Titove Jugoslavije ubijeno je oko pola milijuna takozvanih narodnih neprijatelja, pritom izdvojimo biblijski pokolj na Bleiburgu.

Suvremena hrvatska država, izvojevana u vihoru oslobodilačkog Domovinskog rata, utemeljena je na antifašizmu Domovinskog rata, i na antifašizmu kao tekovini Drugog svjetskog rata, ali ne i kao ideologiji. Antifašizam skup je moralnih vrijednosti, nešto posve prirodno u čovjeku koji, ukoliko je normalan, nikad neće dopustiti da nad njime prevlada zlo. Komunisti su antifašizam pretvorili u ono što on nije, u ideologiju te na taj način održavali strahovladu na ovim prostorima punih 45 godina, logična posljedica te strahovlade bio je krvavi raspad Jugoslavije.


Rekli smo da se državni vrh, predvođen Zoranom Milanovićem i Ivom Josipovićem, okupio u Jasenovcu, rekli smo također da tu nema ničeg spornog, međutim, taj isti državni vrh ne okuplja se u Bleiburgu, taj isti državni vrh zaobišao je Borovo Selo, kako sada izgleda zaobići će i Vukovar, sve do trenutka dok ih narod na izborima ne potjera s vlasti.

Josipović i Milanović nemaju nikakve veze s antifašizmom, radi se o hinjenim antifašistima koji su naučili napamet što trebaju reći u Jasenovcu, ali nisu naučili što je Jasenovac bio, to se naučiti ne može, to se osjeća ili ne osjeća. Naime, aktualni režim s neskrivenim žarom osudio je ustaški režim i zločine tog režima, zločine počinjene u NDH koji su počinjeni u ime ideologije, ali ne i u ime hrvatskog naroda, Hrvati nikada i nikome nisu dali placet da ubija umjesto njih i za njih. Niti jedna država na svijetu nije vrijedna masovnih zločina i stradanja stotina tisuća nedužnih ljudi, niti jedna država na svijetu ne zaslužuje postojati ako iza njihovog postojanja stoje planirani zločini, masovna stratišta te brojne egzekucije, kao što je to bio slučaj s NDH i Titovom Jugoslavijom.

Nikada pripadnici aktualnog režima nisu govorili s jednakom strašću o komunističkim kao o fašističkim zločinima, iako su u oba slučaja žrtve bili nedužni ljudi. Rekli smo, Josipović i Milanović hijnjeni, samozvani, su antifašisti, da je njima bilo do antifašizma imali su prilike boriti se protiv fašizma tijekom prve polovice devedesetih, umjesto toga zavukli su se u zagrebačke birtije ili su se sakrili pod klavir, što je jedno te isto, iako ne nužno s istim posljedicama.

Milanović i Josipović nisu psi rata, kao što je to jedan dio medijske tajkunske bande koja se obogatila na krvi hrvatskih branitelja i na paklu Vukovara, ali jesu ratne kukavice koje za sebe tvrde da su ono što nisu, dakle, da su antifašisti. Možda mogu prevariti sebe i nastaviti živjeti u tom uvjerenju, ali narod ih je pročitao – odavno.

Takozvana Krajina bila je, i oko toga također nema dvojbe, ili je barem ne bi smjelo biti, posljednja nacistička tvorevina u Europi s kraja 20. vijeka, samozvani antifašisti, Ivo Josipović i Zoran Milanović, nepismeni premijer koji je uvrijedio sve žrtve holokausta kada je ustvrdio da u Europi nije bilo masovnih zločina do osnutka NDH 10. travnja 1941. godine, nikada s istom strašću nisu osudili 'Krajinu' kao što su to osudili 'NDH', iako se zapravo radilo o sličnim 'državama'. Ovome ne treba ništa dodati.

[EdgarFranjul]

Antifašističkom Hrvatskom vladaju fašisti

Četvrtak, 08 Svibanj 2014 19:02

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=28

Sadašnja Hrvatska država je nastala na antifašizmu i to na antifašizmu protiv velikosrpsko-jugoslavenskog fašizma 90-ih godina prošlog stoljeća. Nije to bio samo t.zv. ''Miloševićev'' fašizam, već cjelokupno srpski narodni fašizam, podpomognut partizanskim fašistima iz Hrvatske, te fašistima iz tadašnje europske zajednice (danas EU) i fašistima u ujedinjenim narodima, koji su svjesno razoružali goloruke Hrvate, kako bi nas srpski fašizam pomeo s lica zemlje, te tako napokon i uništio predziđe katoličanstva.

Danas ti isti, u prvom redu partizanski fašisti u Hrvatskoj, koji i jesu na vlasti i okolo nje već 24 godine, trabunjaju o nekakovom antifašizmu kao temelju Hrvatske, a da sami pritom nisu ni mišlju, a kamo li prstom maknuli za vrijeme fašističke okupacije Hrvatske protiv tog istog fašizma. O kojem to oni antifašizmu trabunjaju, kada su velikosrpstvo i jugoslavenstvo jedan te isti fašizam koji se nadopunjava po potrebi, a sve na štetu Hrvata, koji u svom krvavom otporu prema tom dual (četničko-partizanskom) fašizmu postaju antifašisti.

Zar su se hrvatski antifašisti ranih 90-ih godina prošlog stoljeća borili protiv Jasenovaca, koji u naše vrijeme nisu ni postojali, ili protiv Golih otoka, Manjača, Omarski? Tko je vodio Goli otok, nego fašist Tito i njegovi crnorukaški fašisti. Tko je JNA pretvorio u fašističku polučetničko-partizansku vojsku nego abolirani četnici 1941-1945? Tko je tu istu JNA tijekom drugog svjetskoga rata naoružavao od igala do zarakoplova preko aerodroma nego talijanski fašisti? Tko je htio iz Like istjerati fašističku četničko-talijansku bandu osim Jure Francetića? Nitko. Tko je u Herceg Bosni uništio stari, prirodni savez Hrvata i Muslimana, osim četničko-partizanskih fašista? Tko je uplašio svijet, da će s tim prirodnim savezom nastati Ustaška država, u kojoj će stradati samo srpski fašisti, nego jugoslavenski fašisti, odnosno partizani? Tko u svijetu laže, kako je Hrvatska izvršila agresiju na samu sebe u Herceg Bosni nego jugoslavenski fašisti? Tko i je okupirao pola Herceg Bosne osim velikosrpskih fašista uz pomoć jugoslavenskih fašista i fašista iz Daytona? Tko je zaustavio smak srpske fašističke tvorevine u Herceg Bosni, osim 'slučajnog' fašista Clintona i fašističke, venecijanske krune, koja stoluje u Londonu u prisutnosti fašističke, govedarske dinastije stočara Crno(kara)đorđevića? Već je ofucan i preofukan srpski trik, kako neće kralja u Srbiji, jer bi njegovim dolaskom na vlast, a odlaskom iz Londona, izgubili utjecaj u Londonu, a tako i u svijetu. Zato i imaju četničku vlast, koja ga u Bellgradu bezpogovorno sluša iz Londona, pa su se sada četnici planski primirili, dok na londonski znak ponovo ne krenu u krvavi fašistički pir, uz pomoć fašista u Hrvatskoj vlasti i fašističkih ambasadora iz Hrvatske diljem svijeta, od Pariza do Pariza.

Fašisti u Hrvatskoj vlasti, već godinama planski izseljavaju Liku, Slavoniju, Dalmaciju i ostale vojne, granične, krajnje dijelove Hrvatske, a sad ubrzano izseljavaju mnoštvo hrvatske mladeži iz Hrvatske (najprvo u balKan-adu, odnosno Balkanski otok), samo iz toga razloga, da sutra za vrijeme rata, Hrvatsku nema tko braniti. Uostalom taj plan je započet u Vojvodini (Hrvatska (fašistička) vlast ne štiti interese 'svog' naroda), Herceg Bosni (Hrvatska (fašistička) vlast ne štiti interese 'svog' naroda), Crnoj Gori (Hrvatska (fašistička) vlast ne štiti interese 'svog' naroda), Kosovu (Hrvatska (fašistička) vlast ne štiti interese 'svog' naroda), Sloveniji (Hrvatska (fašistička) vlast ne štiti interese 'svog' naroda), pa i u samoj Hrvatskoj (Hrvatska (fašistička) vlast ne štiti interese 'svog' naroda). Tim fašističkim propalicama u Hrvatskoj vlasti već 24-godine nikada neće ući u te šuplje, fašističke glave, kako je nas 20 000 i previše za zaustaviti fašističke oštrice, pa došle one s bilo koje strane svijeta i u bilo kojem mnogostrukom broju u odnosu na nas. Svaka pomoć je dobro došla, ali samo ona spremna na borbu, dakako i u obliku stranih dragovoljaca, odnosno svih samo ne onoga fašističkoga smeća koje je nahrupilo u Hrvatsku 199/0/1/2/3 godine, pod domoljubnom maskom, a zapravo je to bila i ostala hrpa fašističkoga propaliteta.

Taj isti uvozni fašistički propalitet, je u spregi s domaćim izdajnicima, partizanskim/jugoslavenskim fašistima za vrijeme Domovinskoga rata, iza leđa, malobrojnih, slabo naoružanih hrvatskih rovovskih ratnika, prvo iza prvih crta krvave obrane Hrvatske, pokrao sve strojeve (kao fol, da ne dođe u ruke srpskim fašistima) i tvornice, da bi se to nastavilo i u dubokoj zaleđini, a sve s jednim jedinim dugoročnim ciljem: Ukrasti Hrvatima buduća radna mjesta! Zar im to nije uspjelo? Itekako je! Ukrali su nam i štedionice skupa s štednjama, a sad više nemamo što ni štedjeti. E pa kad nemamo što ni uštedjeti, nemojmo štedjeti ni njih, te smrdljive fašističke žderonje, koji prije rata nisu imali ni šupicu za život, a sada imaju na desetke tisuća kvadrata stanova, vikendica, vila samo za svoje sve veće i veće šupčine s najvećim i najskupljim luksuzima, od automobila do zrakoplova.

Za početak bi bilo dovoljno da ih kao dugogodišnje propalitetne fašiste napokon malo i kaznimo, a kaznili bi ih sve, bar prividno svijetu tako, što nitko ne bi izašao na euro parlamentarne izbore, te bi poručili EU svojim neizlazkom na izbore, kako ne želimo da nas nigdje, pa ni u EU zastupaju okorjeli fašisti propasti. Dakle, na te izbore izašli bi samo oni, smrdljivi, šugavi velikosrpsko/jugoslavenski fašisti, partizanski fašisti, Udbaški fašisti, tajkunski fašisti, lažno-braniteljski fašisti, homoseksualni fašisti, gongovski fašisti, građanski fašisti (i sa sela), HRT fašisti, crodemoskop fašisti i svi ostali fašisti osim Hrvata. Čast izuzetcima, ako ih uopće ima, jer po onoj 'S kim si (i bio), takav si' sve je jasno. A što se tiče predsjedničkih izbora, ne vidim drugu crno humorsku soluciju od Ajmoooo Mamića, jer kao prvo oslikao bi s tog mjesta pravo fašističko stanje sranja u Hrvatskoj, a kao drugo, napokon bi se maknuo iz Dinama, kojega bi najvjerojatnije preuzeo Rožić bivša HSP-ovca, koji bi najrađe razbio pripadnike HOS-a po navijačkoj pripadnosti, što je isto tako jugoslavenski fašizam.

Na svoju radost, moram završiti ovu kolumnu jer moram stići ostvariti braniteljsku mirovinu, a kako svaka radost u sadašnjoj fašističkoj Hrvatskoj kratko traje, zakasnio sam. Dakle, Hrvatska je jedina država na svijetu u kojoj uspijete zakasniti na mirovinu. Ma ni to ne bi bio problem, da bar mogu raditi što volim, odnosno svirati i plesati, ali fašisti su upravo ukinuli ocjenu za glazbu i ples, odnosno Hrvatsko kolo. Ma ni to ne bi bio problem, samo da nisam sa skrbi ministarstva branitelja, spao pod fašističku socijalnu skrb za fašiste, kojima ne pripadam. Ma ni to ne bi bio problem kada bih obilježavao tradiciju obilježavanja Bleiburga, a ne fašističku tradiciju Jasenovca, kojega su bombardirali 'saveznici' prije nego je bio proboj, a u kojem bombardiranju je poginulo 700 000 ustaških stražara i čak niti jedan logoraš. Ma ni to ne bi bio problem, da bar odmah stupi na snagu Posljednji sud!

BOG I HRVATI! ZA DOM SPREMNI UMRIJETI!



Johnny Otočac

[EdgarFranjul]

http://www.politikaplus.com/novost/1029 ... tski-narod

KOLTko je hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću zabranio da spominje hrvatski narod?
Zašto se čestitke ''hrvatskom narodu'' na Pantovčaku prevode u čestitke ''građanima i građankama RH''?


Autor: Marko Ljubić

"Na kraju znam ja itekako dobro da u Hrvatskoj postoje sutkinje i suci koji djeluju nepristrano, etično i profesionalno i koji ne dopuštaju da na njih utječe ni jedan vanjski autoritet ni jedan viši motiv i ni jedan osjećaj pravednosti osim onoga koji im nalaže njihov moralni imperativ, zakonska i ustavna norma.Ti suci znaju da ne mislim na njih kada kažem da sudovi u Hrvatskoj donose etnički motivirane presude. Također znaju da mi ovih nekoliko drastičnih slučajeva, kao i višegodišnja praksa u brojnim drugim slučajevima daju za pravo da izreknem tako oštar sud o sudskoj profesiji u Hrvatskoj."

Ovo je izrekao Milorad Pupovac u polemici s predsjednikom Hrvatske udruge sudaca, Đurom Sessom, nakon što je Sessa oštro reagirao na njegove optužbe zbog jedne presude prema hrvatskom građaninu srpske nacionalnosti, javno kvalificirajući hrvatsko pravosuđe da se i dalje „ponaša nacionalistički“!


Evo što se vrlo jasno vidi iz citirane Pupovčeve izjave:

Prvo, preuzimanje ekskluziviteta tumačenja karaktera i vrednota hrvatskog pravosuđa iz prizme predvodnika nacionalne manjine, a u ime nacionalne manjine.

Drugo, ekskluzivno pravo na prosudbu o tome tko je prihvatljiv, a tko ne u jednoj cijeloj nacionalnoj strukturi, prema kriterijima koje isključivo on određuje i provodi, opet iz nacionalne prizme.

Treće, s obzirom na nebrojeno puta ponovljene istupe, izjave, kvalifikacije o karakteru i samoj biti hrvatskog društva tijekom posljednjih godina o sadržaju hrvatske nacionalne simbolike i prije svega tumačenju hrvatske nacionalne povijesti, ova izjava upućena Sessi, ali i hrvatskoj javnosti vrlo jasno implicira priželjkivano isključivo pravo mentorstva i svojevrsnoga arbitra najvažnijih nacionalnih, kako državnih, tako i društvenih kategorija.

Četvrto, ova izjava uz sve to, što implicira strahovite političke i društvene poremećaje u realnom kontekstu društvene stvarnosti u Hrvatskoj jasno potvrđuje da Pupovac isključivo iz prizme srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj drži da elementarna politička pravila i pravila minimalne građanske pristojnosti za njega i za ''njegove'' Srbe na taj način ne vrijede. Ova izjava zorno ukazuje na namjeru stvaranja srpskoga nacionalnog političkoga pritiska na kompletno hrvatsko pravosuđe i na koncu – na hrvatsku državu!

Drugim riječima – ova hrvatska država je dobra točno onoliko i onako kako ja i (''moji'') hrvatski Srbi ocijenimo.

Ili, ključni kriterij društvenih vrednota u Hrvatskoj za svakoga čovjeka u ovoj zemlji je – odnos prema Srbima.
Kako je to moguće?

Evo kako.

Okrugli stol Documente Vesne Teršelič i Građanskoga odbora za ljudska prava Zorana Pusića, u nazočnosti predsjednika Ive Josipovića:

"Otvoreno iskazivanje netrpeljivosti prema srpskoj manjini duboko je poremetilo međunacionalne odnose", ustvrdio je Pusić.

Naglasio je da je to zabrinjavajuće zbog "naših prethodnih iskustava" u prošlosti, kada su najviši državni dužnosnici iskazivali takvu netrpeljivost te, primjerice, izjavljivali da "Hrvati u obrambenom ratu nisu mogli počiniti ratni zločin".

Povod za ovakvu izjavu u nazočnosti predsjednika države je višemjesečna polemika i društvena napetost oko Vladine namjere selektivnoga tumačenja i provođenja Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina i tragom toga – uvođenje dvojezičnosti ili „ćirilice“ u Vukovaru.

Predsjednik države na ovo nije reagirao.

Nije reagirao naravno ni na gore citirano izjavu Milorada Pupovca, kao što nije reagirao ni na jedan jedini izrazito rušilački istup ne samo Milorada Pupovca i svih institucija hrvatskih Srba, desetakaa "umjetnika", "novinara", "analitičara" u Hrvatskoj, ali i u Srbiji.


Nije reagirao ni na besramnu provokaciju mitropolita SPC-a Irineja, u poslanici vjernicima za pravoslavni Božić, samo malo modificiranu za Uskrs, u kojoj se – otvoreno ne priznaje hrvatska država i njena samostalnost!

Država na čijemu je čelu, ovih dana je predložila Olivera Frljića, navodnoga umjetnika, poznatoga po nevjerojatnim uvredama i govoru mržnje prema hrvatskome narodu i njegovoj povijesti, Domovinskome ratu i svemu što simbolizira taj isti narod, odlukom ministrice Andreje Zlatar za ravnatelja riječkoga HNK!!!!

Ali, Ivo Josipović je rekao ovo:

"Društvo koje dopusti da slučajevi poput ubojstva obitelji Zec ili silovanja žena ostaju nekažnjeni, društvo koje ne tretira svaki zločin na isti način - nema dobru budućnost".

Uz to je zamolio hrvatske suce da učine sve da ni jedan zločin ne ostane nekažnjen, bez obzira tko ga je počinio!!!

Na stranu to što jedan predsjednik Države moli državne institucije, na stranu to što u njegovim ovlastima piše ovo:

...“brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti“;

što svakako usprkos tome što u Ustavu ne piše „čime se i kako brine“, ali piše – „brine se“, što u hrvatskom jeziku jasno ima svoje značenje, ali i pri tumačenju „duha Ustava“, što bi vrhunski znanstvenik iz pravnih znanosti morao znati; na stranu što predsjednik Države ne mora niti smije u konačnici reagirati, štiteći dignitet svoje pozicije na svaku glupost u društvu, činjenica je da je taj isti Predsjednik sudjelovao na skupu koji su organizirali Vesna Teršelič, Zoran Pusić i Mladen Stojanović, notorni promicatelji političke destabilizacije hrvatskoga društva i otvoreni revizionisti hrvatske povijesti Dvadesetoga stoljeća, i ponovo, na valovima kampanje koja besramno i morbidno traje još za tijeka Domovinskoga rata, svim hrvatskim žrtvama pretpostavlja obitelj Zec.


Sve su te žrtve bezimene izuzev njih!
Može li nesretna obitelj Zec biti dominantni simbol toga vremena?

Može li usprkos svjedočenju hrvatskoga branitelja na nacionalnim TV postajama tijekom obilježavanja godišnjice Bljeska, uz nazočnost Ive Josipovića, koji govori naciji da je u njegovome mjestu ubijen njegov otac, majka i osmogodišnji brat!?

A koliko je takvih sudbina u ovoj zemlji?

Uz sve ostalo, nacionalna politika bi morala voditi računa o društvenim vrednotama i društvenome poretku jednoga naroda, inače nije ni opravdana ni potrebna.

Sjeća li se itko, ikada, bilo gdje, je li ikada Vesna Teršelič, Zoran Pusić ili ovaj Stojanović, naveo ime i prezime i jedne jedine djevojčice, jednoga jedinoga dječaka, a preko četiri stotine su ih Srbi ubili u Domovinskom ratu, je li netko u ovoj zemlji može posvjedočiti bilo kojoj izjavi predsjednika hrvatske Države kada je spomenuo jedno jedino ime te nesretne djece, djece koja su potpuno sjeda izišla iz Vukovara, ili desetaka rođene djece začete silovanjem, čije su majke proživljavale nevjerojatne traume i doživotno će ih nositi kao zastrašujuće uspomene gledajući tu svoju djecu i trajno se podsjećajući na te strahote koje su uradili hrvatski Srbi i Srbija!

Je li ikada predsjednik Ivo Josipović čuo, a mogao bi kada bi imao dovoljno senzibiliteta za još jednu ustavnu kategoriju koja glasi:

Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta…?

Je li čuo za svjedočanstvo hrvatske majke iz Like, kojoj je susjed Srbin pred njenim očima, prvo zaklao muža, onda nju silovao, pa je zatim još danima silovao, ostala je trudna, preživjela rat, susjed je pobjegao u Srbiju tijekom Oluje, a ona – rodila djevojčicu koja je danas mlada djevojka, koja ne zna niti će ikada saznati koje patnje doživljava njena majka gledajući je svaki dan, uz to što je voli.

Je li Ivo Josipović ikada čuo za neko od takvih svjedočanstava, koja je nemoguće procesuirati, jer bi se iznošenjem istine tih nesretnih žena potpuno urušio život njihove djece i njih, a Katolička crkva, jedina institucija kojoj ti ljudi vjeruju, sve to ima?

Je li Ivo Josipović ikada za vrijeme svoga mandata, a morao bi s obzirom da je pri stupanju na dužnost položio ruku na Bibliju i izrekao prisegu kao častan čovjek, da će štititi i provoditi Ustav Republike Hrvatske, reagirao na svakodnevne provokacije i nevjerojatnu službenu državnu politiku koja je, naprimjer, tome zločincu-silovatelju iz Like potpuno obnovila kuću - između ostalog i od sredstava koja uzima toj silovanoj ženi i njenome djetetu!?

Toga se ne može sjetiti nitko u ovoj zemlji makar mikroskopski analizirao cijeli njegov mandat!

Ali, jeste otvorenu revizionističku i zašto ne reći, neprijateljsku aktivnost Vesne Teršelič i njene Documente, Zorana Pusića i njegovih više "građanskih udruga" nagradio pred cijelom nacijom – najvišim državnim odlikovanjem za "zasluge"!

Hrvatska javnost pamti oštar sukob Ive Josipovića i Milorada Pupovca zbog opetovanih ponavljanja navoda u Novostima (koje plaća do zadnje lipe hrvatska Država na čijemu je čelu Josipović) o možebitnim zlodjelima hrvatskog predsjednika u vezi famoznoga ZAMP-a.

Tada je Josipović reagirao, jer je bio – osobno dodirnut.

No nikada nije reagirao na daleko veće svinjarije toga istoga Pupovca, koji profesionalno promovira hrvatsku genocidnost, koji laže svjetskoj i domaćoj javnosti besramno svaki dan o "ugroženosti" hrvatskih Srba, koje on ni ne naziva – hrvatskim Srbima, iako znade da je hrvatska Država od završetka rata u njihov povratak uložila fantastičnih PET milijardi eura!!!!

Zašto taj podatak krije državni vrh od hrvatskoga naroda?

Hrvatska nije za razaranja koje su isti ti ljudi učinili zajedno sa Srbijom teška po relevantnim procjenama oko 60 milijardi eura, naplatila ni – lipe! A morala bi!
Zamislite pet milijardi eura danas u hrvatskome gospodarskome sektoru!?


Zašto Ivo Josipović i Vesna Pusić potpomognuti potpuno kontroliranom HTV i svim izdanjima EPH, te sramotne epizode hrvatske medijske povijesti, Novoga lista i stotinama udruga i udrugica na tzv. civilnome sektoru po svaku cijenu nastoje dok su na vlasti, politički završiti rat sa Srbijom na štetu hrvatskoga naroda i u korist agresora i postići ravnotežu jednake odgovornosti, zašto promovira nekakvo "pomirenje" naša dva naroda na potpuno lažnim, netočnim i nasilno nametnutim pretpostavkama, pozivajući se u tim svojim nastojanjima na nekakve "europske" vrednote!?

Zašto Ivo Josipović stoji mirno u Jasenovcu, realnoj sramoti hrvatskoga naroda i sluša govor bivšega zatočenika, Srbina, koji govori o "stotinama hiljada ubijenih u logorima", a jednostavno može kao predsjednik Države zatražiti od Srbije arhive NDH i prepustiti ih inozemnim povjesničarima, da konačno znademo – što se krije u našoj prošlosti?

Zašto bi se Srbiji dopuštalo nakon svega da kontrolira dokumente koji govore o tim događajima, a ni po čemu joj ne pripadaju?

Zašto kao čovjek, državnik i znanstvenik ne reagira na to? Kako je moguće da očekuje od hrvatskoga naroda bespogovorno pristajanje na sramotno i morbidno srpsko licitiranje tim žrtvama, dok i jedno jedino ime u Jasenovcu – lažno stoji?

Slaven Letica je stotine puta ponovio kako je tamo uklesano ime njegovoga brata koji je umro u El Shattu, tamo je uklesano ime svećenika Katoličke crkve sa Korčule kojega su ubili partizani po opetovanom iskazu Ruže Tomašić, tamo su uklesana imena pet tisuća četnika koji su bili zarobljeni u travnju 1944. godine nakon bitke ustaša i četnika na Lijevče polju!

Pitanje predsjedniku "pravedniku":

Zašto su na spomenik "nedužnim žrtvama" uklesana imena pet tisuća četničkih koljača, koji su probijajući se prema Hrvatskoj zaklali (pročitati istraživanja Joze Metera) više od dvije i pol tisuće hrvatskih civila!?

Da pitamo, jesu li te četničke obitelji kao žrtve Jasenovca i ustaškoga režima doživotno, pa i danas, dobivale naknade od država, ranije SFRJ, danas Hrvatske, kao "srpske civilne žrtve"? Tko sumnja u odgovor?


Europske vrednote pomirenja su ovo:

"Na početku politike pomirenja 50-ih i 60-ih godina, ljudi su još uvijek živjeli pod traumom Drugoga svjetskoga rata. Mislim da je za pomirenje između Francuske i Njemačke od presudnoga značaja bilo to što je Njemačka preuzela punu odgovornost za Drugi svjetski rat i da se Nijemci do današnjega dana intenzivno razračunavaju sa tom prošlošću…" (Ulrike Knotz, intelektualka i veleposlanica Njemačke u BiH, u zajedničkom razgovoru za "Dane" s francuskim veleposlanikom Rolandom Gillesom, siječanj 2012. godine).


Moram upozoriti na potpunu povijesnu i znanstvenu laž. Kako je to "antifašizam" o kojemu Josipović govori "pomogao" u obrani domovine u Domovinskome ratu? Postoji li i jedan jedini dokaz inspiracije branitelja "antifašističkim" simbolima, porukama, usklicima kao što su "smrt fašizmu – sloboda narodu", je li jedan branitelj imao petokraku na kapi partizanki, pjevao pjesmu iz partizanskih vremena ili nešto slično – što su koristili u bojevima 1991-1995. godine!? Jedan jedini primjer molim? S druge strane, svi, ali svi ti simboli bili su na strani agresora na Hrvatsku! A branitelji su nosili krunicu oko vrata!
Ili ovo:

"Fenomen 'dvije škole pod jednim krovom' se već dugi niz godina s pravom kritizira od strane međunarodne zajednice. Isticanje onoga što razdvaja, a ne zajedničkoga, već u ranim godinama života sve se više problematično odražava na dolazeće generacije… Kako će rasti poštovanje, simpatije i povjerenje prema drugim narodima i religijama, kada djeca nemaju mogućnost da u istom razredu sjede jedan pored drugoga?" (Ulrike Knotz)

Zašto ne vrijede ova "europska" pravila u Hrvatskoj? Zašto to ne iznese Josipović kao državni poglavar pred naciju, Europu i hrvatskim Srbima? Ili, zašto se, pozivajući se na „europske vrijednosti“ ne pozove na stav Rolanda Gillesa, koji kaže da su upravo na ovome što je Ulrike iznijela, Francuska i Njemačka sačinile jedinstveni udžbenik za povijest!

Može li biti pomirenja ako djeca uče radikalno suprotstavljene povijesne "činjenice"?

A u Hrvatskoj hrvatska i srpska djeca – uče.

Sjeća li se netko da je i jedan jedini Srbin koji je živio na okupiranim teritorijima Republike Hrvatske, koji je sudjelovao u agresiji i zločinima, ili da je Srbija kao država, ikada, preuzela bilo kakvu odgovornost za agresiju na Hrvatsku!?

Pogledajte izjavu Milorada Pupovca, u čijoj stranci SDSS-u nema ni jednoga jedinoga Hrvatskoj lojalnoga Srbina branitelja! U potpunosti njeno članstvo čine Srbi koji su bili agresori na Republiku Hrvatsku i oni koji su tad – šutjeli.

Je li to ikada Ivo Josipović istakao, je li ikada kao predsjednik Republike Hrvatske dao naslutiti kako je to važan temelj pomirenja hrvatskoga i srpskoga naroda, i, je li tragom toga upozorio Pupovca ili bilo koju srpsku instituciju u Hrvatskoj ili Srbiji – da svojim istupima pred milijunima ljudi u Hrvatskoj zapravo destabiliziraju te ljude, hrvatsko društvo, hrvatski narod i samu državu!?

Nikada nije!

Zato neumorno časti svojom predsjedničkom nazočnošću u ime "hrvatskoga naroda" – jer tako glasi njegova funkcija za koju prima plaću i sve počasti, sve one koji besramno i otvoreno osporavaju sami – ponos toga istoga naroda.
Od Srba i "antifašističkoga ustanka", koga su oružjem potpomogli talijanski fašisti, do svakoga skupa koji promiče reviziju hrvatske povijesti, ili prijema svakoga „aktiviste“ na Pantovčaku, koji profesionalno upozorava na "hrvatski fašizam"!

U isto vrijeme, nikada od kada je na funkciji nije izgovorio riječi "hrvatski narod", "hrvatskome narodu", zato čestitke koje primi od europskih i svjetskih državnika po protokolu, koje sve od reda glase "hrvatskome narodu", jer je to standard suvremenoga svijeta – redovito prevodi sa – "građankama i građanima Republike Hrvatske"!

Ne zna se je li netko zabranio i kada hrvatskome predsjedniku spomenuti hrvatski narod!?

Ili - tragom reakcije Milorada Pupovca na reakciju Đure Sesse - jednostavno još uvijek nije, državnom politikom potpomognutom neviđenim medijskim terorom, napravljeno dovoljno – ''poštenih Hrvata''!?

Istovremeno, taj preodgoj koji predvodi u ime "europskih vrednota" i "demokracije", ili "istine" predsjednik Države, također svakodnevno nastavlja, u svakoj prigodi.


To izgleda ovako:

Ivo Josipović u Podgori:

"Mogu izraziti poštovanje u ime svih građana i građanki RH, jer ono što su učinili i ostavili nama mlađim generacijama je spomenik onom najboljem što ljudi nose u sebi. Meni je otac kao mladi partizan bio u pratnji zbjega i u El Shattu pomažući ljudima stvoriti mir i sigurnost. Hrvatska je po Ustavu temelji na antifašizmu i pokušaji da se to dokine i da se Hrvatska pokaže kao zemlja koja nije bila pobjednica neće uspjeti jer mi znamo kakva je bila povijest.

Hvala vašoj generaciji koja je svojom upornošću i ljudskošću učinila da mlađe generacije nauče te vrijednosti, pomoglo nam je to i u obrani domovine u Domovinskom ratu, a potrebne su i u ovim vremenima kada se borimo s teškoćama."

Neću sada ulaziti u polemiku oko pojma "antifašizam", to je zahtjevnije filozofsko i političko pitanje. O tom potom!

Moram upozoriti na potpunu povijesnu i znanstvenu laž.

Kako je to "antifašizam" o kojemu Josipović govori "pomogao" u obrani domovine u Domovinskome ratu? Postoji li i jedan jedini dokaz inspiracije branitelja "antifašističkim" simbolima, porukama, usklicima kao što su "smrt fašizmu – sloboda narodu", je li jedan branitelj imao petokraku na kapi partizanki, pjevao pjesmu iz partizanskih vremena ili nešto slično – što su koristili u bojevima 1991-1995. godine!?

Jedan jedini primjer molim?

S druge strane, svi, ali svi ti simboli bili su na strani agresora na Hrvatsku!

A branitelji su nosili krunicu oko vrata!

Ali, taj isti antifašizam, koji, istina, stoji, iz sasvim praktičnih razloga od trenutka stvaranja suvremene hrvatske Države u hrvatskome Ustavu, danas simboliziraju simboli kao što su "partizanska kapa", "crvena petokraka", "komunistički poredak" i "osobe na čelu tog komunističkoga poretka"!

Ima li jednoga jedinoga današnjega člana udruženja "antifašističkih boraca" u Hrvatskoj – koji nije bio pripadnik i nositelj komunističkoga poretka! I jednoga jedinoga!?

Da vidimo ipak, nešto drugo.

Zašto predsjednik Josipović "svoga oca partizana" ili "svoga oca mladoga Titovoga partizana" isključivo koristi kao argument u situacijama koje odgovaraju prigodi i isključivo njemu? Ne bi li argument koji u politici koristi službeni predsjednik hrvatske Države morao biti dostupan i posve jasan hrvatskome narodu u svakome trenutku?

Zašto bi predsjednik nešto takvo selektivno koristio i uskraćivao sreću svome narodu, ako je siguran da je to dobar "argument"?

Zašto hrvatska javnost ne bi znala sve o tome "argumentu" Ive Josipovića?

Zašto ne bi hrvatski narod znao da je Ante Josipović uz to što je bio "mladi partizan", i, vrlo vjerojatno imao neke zasluge u borbi protiv tadašnjega fašizma, cijeli svoj život bio visoki komunistički dužnosnik i funkcionar, koji je zbog toga postigao vrhunske društvene i egzistencijalne beneficije, odgojio svoju djecu, ostavio im u naslijeđe impozantne nekretnine i materijalno bogatstvo, koja su bila apsolutno zaštićena u jednome poretku (koji je prema mišljenju "Europe" na koju se Josipović poziva bio neljudski i zločinački, a pred hrvatskim narodom opterećen realnom hipotekom zastrašujućih zločina koje je prema njemu počinio).

Zašto, ako sam Josipović predsjednik ističe svoga oca kao vrednotu, ne bi hrvatski narod znao objektivno, točno, precizno, kakva je njegova uloga bila u vremenu kada je bio član Izvršnoga sekretarijata CK SK Hrvatske, zajedno sa Račanom, nakon "Hrvatskoga proljeća", dakle član organa partije za koji dugogodišnji insider profesor Zdravko Tomac tvrdi da je donosio odluke o likvidaciji Hrvata u inozemstvu!?

O kakvoj to "pravdi" i "pravednosti" govori Ivo Josipović hrvatskome narodu, ili čak građankama i građanima, ako se može i smije govoriti o samo jednoj strani medalje, iako je posve realno da ih ima bar – dvije!?


Može li hrvatski narod vjerovati Ivi Josipoviću, nazočnom proglašenju svetaca Katoličke crkve u Vatikanu, ako taj isti čovjek veliča simboliku i nositelje poretka koji je u Hrvatskoj tijekom apsolutne vlasti ubio 601 svećenika i bar jednoga od njih – učinio svetim!?I to "medalje" koje strahovitom snagom potpuno destabiliziraju samo srce hrvatskoga društva i milijune njegovih građana.

Može li hrvatski narod vjerovati Ivi Josipoviću, nazočnom proglašenju svetaca Katoličke crkve u Vatikanu, ako taj isti čovjek veliča simboliku i nositelje poretka koji je u Hrvatskoj tijekom apsolutne vlasti ubio 601 svećenika i bar jednoga od njih – učinio svetim!?

Blaženoga kardinala Alojzija Stepinca!

Ivi Josipoviću, koji je visokim državnim, dakle nacionalnim, odlikovanjem odlikovao novinara Dragu Hedla, koji je karijeru između ostaloga izgradio pišući nevjerojatne prljavštine o "zločincu" Alojziju Stepincu!

Koji je Ivo Josipović pravi, iskreni?

Kao predsjednik Države, a citirao sam koje i kakve države, Ivo Josipović ne bi smio ostavljati dvojbe oko ovih pitanja, ne bi smjelo biti ni pomisli na sumnju u njegovu politiku, poštenje i državničku i ljudsku čast. Ne bi smjelo biti nikakve sumnje u njegovu političku viziju.

Ima li je?

Na to pitanje ja neću odgovarati ovdje, dovoljno je imati zdrav razum i zdrave oči.

Jednostavno, predsjednik je vrhunski simbol državnosti jednoga naroda, a tek potom "građana i građanki"! To Josipović dobro zna. Točno onoliko koliko većina naroda, u ovome slučaju hrvatskoga naroda, vjeruje i može se poistovjetiti sa vrednotama koje svjedoči taj njegov simbol, taj predsjednik osobno, može se mjeriti povjerenje toga istoga naroda u državu.

[EdgarFranjul]

ODGOVORIO 'STOCI SITNOG ZUBA': Na otvaranju spomenika IX. Bojni Rafael vitez Boban nema ustaštva, ovo je postrojba HV-a!

Datum objave
14.05.2014 19:31
Autor: PortalOko.hr

Spomenik bojovnicima HOS-a u Splitu, koji je otvoren prije nekoliko dana, podignuo je veliku buru, nevjerojatni izljev mržnje koji se sjurio prema ovima po mnogima najhrabrijim hrvatskim braniteljima nije doživljen u Lijepoj našoj, govorimo o legendarnoj, IX. BOJNI HOS-a Rafael vitez Boban, na otvaranju spomenika bili su i dužnosnici HDZ-a te SDP-a, župan Zlatko Ževrnja te gradonačelnik Ivo Baldasar.

Činjenica da su relativno visoki stranački dužnosnici nazočili otvaranju spomenika koji nosi ime po Rafaelu Bobanu razbjesnila je mnoge lešinare u Hrvatskoj, poglavito samozvane antifašiste.
Napad na HOS i na manifestaciju u Splitu, koja je prošla u sjajnom raspoloženju, dostojanstveno, dosad je nezabilježen u hrvatskoj povijesti, pijanice i hrvatski fašisti, paraziti državnog proračuna, utajivači poreza, lopovi, političko-medijska mafija, komunistički 'antifašisti', prozvali su hrvatske branitelje nacistima. Takvu količinu mržnje nismo još doživjeli u Hrvatskoj, u državi u kojoj su, uz politiku, građane opljačkali i pojedini mediji. Fašisti nazivaju antifašiste nacistima!? Samo u Hrvatskoj.

Reagirao Gradonačelnik

Reagirao je na napade i prozvani splitski gradonačelnik, koji s braniteljima nema puno veze s obzirom da je Domovinski rat proveo u Italji, već spomenuti Baldasar, koji je jasno poručio 'kritičarima' da u Splitu na otvaranju spomenik HOS-ovcima nije bilo ustaštva, niti bi on, kako kaže, sudjelovao da je bilo drugačije.

'Odluka o podizanju spomenika IX. Bojni HOS-a Rafael vitez Boban donesena je jednoglasno još za vrijeme mandata gradonačelnika Keruma. Smatram da nije bilo ustaštva na otvaranju spomenika. Nije bilo nezakonitih obilježja, ni povika. Ja sam pružio ruku, oni su je prihvatili i zato sam otišao tamo i ponovno bih otišao. Znam da među njima ima onih koji su skloni tome, ali i oni žele napraviti iskorak i žele da ih se prestane etiketirati na taj način. I jedan od njih je rekao da su i oni antifašisti jer su se borili protiv pojavnog oblika fašizma. Meni je bilo najlakše ne otići na to, ali vrijeme je da netko pokuša pomaknuti granice.

Ostali ih ne smatraju antifašistima zbog priča iz '44., ali mi smo nakon toga imali još jedan rat. Pozvati ću branitelje da zajedno svima koji su poginuli za hrvatski narod, kako pripadnicima Domovinskog rata tako i pripadnicima Prvog partizanskog odreda. Ne želim se baviti politikom tako da uđem u kolotečinu i da se držim strogo zadanih smjernica, da ne skrećem ni lijevo ni desno, ni gore ni dole. Društvo nam je u takvoj situaciji da bi svi stereotipi na koje smo svi navikli trebali prestati i obveza je svih političara da idemo na promjene. Trebali bi se približiti jedni drugima.

Ne možemo se uvijek vraćati u '44. i '45. Pokušavamo se izvući iz svega toga, jer ako uspijemo u tome, onda nećemo imati potrebe više upozoravati ljude da ne razbijaju grobove na Židovskom groblju, da ne razbijaju stakla na prostorijama srpske nacionalne manjine ili da ne crtaju kukaste križeve. Organizatori su sami isključili neke koji su htjeli raditi ekscese, sami su ih zamolili da odu.

Opet se napumpala priča i opet je Split grad slučaj – rekao je splitski gradonačelnik, koji je prokomentirao kratko i skandalozne napade od strane Sorosevog bivšeg mezimca, Viktora Ivančića i Vinka Brajovića - Pismo Bajrovića ne bih komentirao, jasno je da me čovjek ne trpi. Sve što je napisao je bespredmetno. SDP 9. svibnja nikad nije odlazio na Lovrinac, odlazili su antifašisti među kojima ima dosta članova SDP-a. Ja sam povodom Dana pobjede i Dana Europe otišao podignuti zastavu na Marjan, a Aida Batarelo je išla na Lovrinac kao predstavnica SDP-a i Grada zajedno s antifašistima. Ne bih komentirao ni Viktora Ivančića, jer je to civilizacijski ispod razine, ali neću ga tužiti zbog sramoćenja, jer bi to bilo spuštanje ispod nivoa', poručio je Basldasar.

Naravno, ovo je ipak najbolji odgovor onima koji su branitelje nazvali fašistima, očito je Baldasar shvatio da su se branitelji borili protiv fašizma iako su se ponovno našli na udaru ekstremista i jednog dijela hrvatskog novokomponiranog fašizma.
http://www.portaloko.hr/clanak/baldasar ... t/0/60594/

[EdgarFranjul]

Prof. dr. Zdravko Tomac: Hrvatska nije zmijska dolina
Detalji
http://www.hkv.hr/vijesti/komentari/177 ... olina.html

Objavljeno Četvrtak, 22 svibnja 2014 18:00

Novi grijeh struktura

Svjedoci smo kriminalizacije najistaknutijih branitelja (Josip Klem, Tomislav Josić...), što je novi opasni korak u sustavnom sotoniziranju i progonu hrvatskih branitelja. U tome im pomažu brojni mediji i nevladine udruge koje lažnim optužbama hrvatske branitelje proglašavaju nedemokratima i opasnošću za hrvatsku državu. Dakle, sustavno se nameću krivotvorine kako bi se vukovarski heroji i branitelji u cjelini od našega ponosa pretvorili u našu sramotu, kako bi se oni koji su obranili hrvatsku državu krivotvorinama i lažima prikazali kao najveća opasnost za njezino rušenje.

U izjavama političara i u medijima i dalje traje prava hajka protiv vukovarskih branitelja. Ne postoji ni jedna pogrdna riječ u hrvatskom jeziku kojom nisu „počašćeni" branitelji, osobito vukovarski. Lažno su optuženi da su „rušitelji pravne države i demokracije", da su „balvanaši kao i Martićevi balvanaši", „harambaše", „grobari demokracije", „hrvatska sramota", da su ne samo ustaše nego i nacisti, da su diskriminatori i mrzitelji Srba, da fašiziraju Hrvatsku.

Svaki dan u izjavama državnih dužnosnika, nevladinih udruga, medija izmišljaju se novi lažni povodi kako bi se sotonizirali branitelji. Izmišlja se navodni kontinuitet genocidnoga djelovanja hrvatskog naroda te se borba za obranu hrvatskoga Vukovara lažno prikazuje kao kontinuitet hrvatske genocidne politike te se Srbi iz agresora pretvaraju u žrtvu hrvatske genocidne politike.

Antibraniteljska politika


Takvu protubraniteljskom djelovanju u uskrsnoj propovijedi suprotstavio se i Josip Bozanić, koji se upitao: „Što nam strah od branitelja, koji su krvlju gradili Domovinu, govori o stvarnoj HajkaU izjavama političara i u medijima i dalje traje prava hajka protiv vukovarskih branitelja. moći postojećih struktura?" te je dodao: „Ne znači li sustavno ponižavanje žrtve branitelja i poigravanje s njima, u zadnje vrijeme po starim već viđenim metodama, zapravo činjenicu da se u njima krije nesaglediv potencijal za izlazak naše Domovine iz krize u koju je dovedena?"

Nažalost, ta važna poruka kardinala Bozanića o novom „grijehu struktura" prešućena je, a grešne strukture nastavile su još grublje svoju antibraniteljsku politiku.

Glavni su krivci za takvu politiku ključni ljudi državnoga vrha, predsjednik Vlade Zoran Milanović i predsjednik Republike Ivo Josipović. Premijer Zoran Milanović pogrešno tumačeći Ustavni zakon, zapravo kršeći ga, silom pokušava ćirilicu nametnuti Vukovaru.


Hrvatski branitelji tomu su se usprotivili, više puta su tražili, čak i molili, Vladu da državnom silom ne nameće ćirilicu te da pokuša odgodom ili na drugi način zaustaviti međunacionalne sukobe i druge probleme u Vukovaru, koji ne koriste ni Hrvatima ni Srbima.

Vukovarski branitelji već više od godine dana upozoravaju Vladu na štetnost i pogubne posljedice njezine politike koja ne vodi računa o novim velikosrpskim pretenzijama i činjenici da postoji Memorandum 2, ali i izjave predsjednika Srbije da je Vukovar srpski grad te da u skladu s tom politikom Srbi ćirilicu smatraju svojom pobjedom kojom će obilježiti Vukovar kao srpski grad. Vukovarski branitelji tražili su i traže da Hrvatski sabor raspravlja o problemu, dobili su potporu i 53 zastupnika, ali sve se to ignorira, ignorira se i 650.000 građana koji su se izjasnili za referendum.

Točka na i takve politike je i presuda Općinskog suda u Vukovaru predsjedniku Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislavu Josiću. Tomislav Josić kažnjen je zatvorom u trajanju od osam mjeseci, uz uvjet kušnje od dvije godine, zbog toga što je medijskim istupima poticao na skidanje dvojezičnih ploča u Vukovaru.

Takva je presuda prava politička presuda sa svrhom onemogućavanja političkog djelovanja Stožera i braniteljske populacije, ona je pokušaj širenja straha i stavljanja flastera na usta hrvatskim braniteljima. Najavljuju se nove represije. Kazne zatvora zbog događanja 2. rujna prijete još četvorici Vukovaraca. Među njima je hrvatski branitelj, otac dvaju poginulih sinova, kojem prijeti zatvor do dvije godine.

Mnogi događaji koji su ovih dana prethodili kriminalizaciji i sudskom progonu nisu slučajni. Oni su trebali pripremiti javno mnijenje i opravdati represiju koja se pripremala. Navest ću neke karakteristične događaje. Na skupu koji je organizirala Vesna Teršelić, na kojem su lažno i jednostrano optuženi hrvatski branitelji, na kojem je rečeno da je „zaustavljen proces pomirenja" te da je „otvoreno iskazivanje nesnošljivosti prema srpskoj manjini duboko poremetilo međunacionalne odnose", na kojem je zatraženo dalje procesuiranje zločinaca na objema stranama te je ponovno potvrđena politika izjednačavanja zločina, zapravo oživljena je stara antihrvatska platforma da je borba za istinu o Domovinskom ratu i iznošenje istine navodno širenje mržnje prema srpskoj manjini.

Da državni vrh takvu politiku prihvaća, potvrdilo se i prilikom obilježavanja pogibije dvanaest hrvatskih redarstvenika u Borovu, na kojem su ponovno branitelji optuženi za politizaciju i zlouporabu komemoracije. Još jedanput pokazalo se da državni vrh želi onemogućiti i zabraniti da se komemoracije iskorištavaju za političke govore, odnosno želi zabraniti bilo kakve govore u kojima se podsjeća na zločine i istinu koja se dogodila.

Dakle, državni vrh traži da se onemogući javno izražavanje bilo kakvih emocija i govorenje istine o žrtvama i o tome kako agresori i zločinci nisu kažnjeni. Zbog toga su se u Borovu ponovno pojavile dvije kolone, kao i u Vukovaru, jer branitelji, ali i velika većina hrvatskog naroda, ne želi šutjeti o istini, ne želi prihvatiti pomirbu sa Srbima na krivotvorinama i laži i izjednačavanju zločina i krivnje.

Bez govora o hrvatskim žrtvama


Neprincipijelnost svoje politike državni vrh potvrdio je ovih dana na komemoraciji u Jasenovcu. Ta komemoracija, kao i uvijek, nije bila samo odavanje pijeteta žrtvama, nego i politički skup na kojem su se držali vatreni politički govori u kojima je rečen niz neistina pa i optužbi protiv hrvatskoga naroda. Potpuno pogrešno državni vrh povezivao je zločine u Jasenovcu s današnjom Hrvatskom te je izgledalo da ustaško „zlo" nije nestalo, odnosno kako kaže Josipović, „ono je tu i vreba".

Trebalo bi već jedanput prestati lažno optuživati hrvatski narod da u njegovim srcima živi ustaška zmija. Krajnje je vrijeme da državni vrh shvati da Hrvatska nije zmijska dolina, nego demokratska država u kojoj nema ustaša ni opasnosti od ustaša i novih Jasenovaca. Nemam ništa protiv toga što se u Jasenovcu govori emocionalno, što se drže politički govori, ali smeta mi postojanje dvaju kriterija.


Kada se govori o ustaškim žrtvama, onda politički govori i emocije ne vrijeđaju žrtve, ali kada se na sličan način govori o vukovarskim žrtvama, onda to navodno narušava pijetet. Dakle, kada se radi o hrvatskim žrtvama u Borovu i drugdje, onda se ne smiju izražavati emocije, onda se ne smiju držati politički govori ili bilo kakvi govori, onda sve treba svesti na protokol bez emocija, bez srca i duše, onda ne treba govoriti istinu jer to narušava međunacionalne odnose i vrijeđa Srbe u Hrvatskoj.

Predsjednik Josipović i premijer Milanović nisu svjesni da govorima u kojima svuda vide ustaše i opasnost od obnove zla zapravo promiču velikosrpske krivotvorine i strategiju koja je cjelovito izražena monstruoznim optužbama u Haagu da je današnja Hrvatska nasljednica Pavelićeve NDH i da je srpski narod desetljećima izložen stalnom ponavljanju hrvatskih genocida te da je Jasenovac samo jedan od genocida u tom nizu, koji se nastavio i Olujom kao najvećim etničkim čišćenjem i zločinom nakon Drugoga svjetskog rata.

Josipović je u Vukovaru prihvatio velikosrpsku strategiju da se izjednače zločini i krivnja. Kada je to javno demonstrirao sa srbijanskim predsjednikom Tadićem, onda su mu vukovarske majke okrenule leđa. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara želi se pretvoriti u novi lažni dokaz o hrvatskoj krivnji. Zato nije slučajno što se predsjednik Josipović ovih dana upravo na skupu Vesne Teršelić ponovno založio i zatražio od Ustavnog suda da riješi njegovu tužbu i poništi Zakon o ništetnosti pravnih akata vojnih sudova bivše JNA koji je donio Hrvatski sabor.

On je ponovio svoje stajalište da je taj Zakon protuustavan i štetan, čime zapravo ponovno prihvaća pravo Srbije da aktivira presude vojnih sudova JNA hrvatskim braniteljima koje se temelje na iznuđenim priznanjima mučenjem u srbijanskim koncentracijskim logorima. Predsjednik Josipović i dalje želi ukloniti zakonsku prepreku koja onemogućava progon vukovarskih branitelja aktiviranjem starih tužbi i presuda.


Zbog svega toga kriminalizaciji Stožera i progonu branitelja svrha je slamanje otpora kapitulantskoj hrvatskoj politici koja prihvaća britansku srpsku strategiju da je nužna pomirba sa Srbijom, ali ne na istini, nego na prihvaćanju krivotvorina o podjeli krivnje za rat.

Toj politici smetaju hrvatski branitelji, a posebno Stožer, jer joj se on najjasnije i najoštrije suprotstavio. Kada je vidio da Stožer ima golemu potporu hrvatskoga naroda i da ona sve više jača, kada je vidio da ga ne može slomiti krivotvorinama, verbalnim i drugim optužbama, državni vrh odlučio se za golu represiju, za krivične progone, odlučio se da one koji su najzaslužniji za stvaranje hrvatske države jer su je obranili od velikosrpske agresije pretvore u kriminalce koje će strpati u zatvor.

Takvu politiku državnoga vrha ne treba podcijeniti jer je ona dobro razrađena i oslanja se na sustavnu promidžbu i stalno ponavljanje lažnih optužbi protiv vukovarskih branitelja. U sotonizaciji vukovarskih branitelja nisu zaboravljene ni vukovarske majke, i one su došle na red jer im nije oprošteno što su okrenule leđa Josipoviću i Tadiću, civilizirano prosvjedujući protiv njihova dogovora i politike izjednačavanja krivnje koja je zapravo amnestija velikosrpskog agresora.


Majke vukovarskih heroja postale su sumnjive i krive, postale su opasnost jer „ne daju da se skine crnina", jer su „okrutni čuvari tuge", jer su „zarobljene uspomenama", jer čine život užasnim u Vukovaru u kojem je „svaki dan dan mrtvih". Ide se tako daleko da ih se vrijeđa te Ante Tomić piše: „one vjerojatno ne znaju drugačije čak možda i izopačeno uživaju u svijećama i suzama te svojom tugom i crninom uskraćuju veselje djeci".

Riječ je o sustavnom pokušaju da se ukine pravo na emocije, da se ukine pravo na sjećanje. To je politika u kojoj se ne smiju držati nikakvi govori u Vukovaru, u kojem se ne smije govoriti istina, u kojoj se mora radi novog bratstva i zajedništva prihvatiti politika četničkog vojvode Tomislava Nikolića da odnose treba riješiti tako da nitko ne bude oštećen. Dakle, to je politika kapitulacije i odustajanja od istine. Vukovarski branitelji koji takvu politiku ne prihvaćaju i za koju su dobili potporu velike većine hrvatskoga naroda postali su opasnost jer je hrvatski državni vrh prihvatio politiku „zaboravimo prošlost, okrenimo se budućnosti".

To je velika podvala jer nema budućnosti koja se ne temelji na prošlosti. Zato narod koji prihvati da mu se krivotvori prošlost ili da mu se izbriše povijesno pamćenje zapravo prestaje postojati kao narod. Sadašnja hrvatska politika ne želi sići s vlasti i spremna je i na represiju kako bi se održala. Zbog toga je za održavanje te politike nužno sotonizirati Stožer za obranu hrvatskog Vukovara te ga optužiti da želi određivati „tko se gdje smije kretati".

Evo jednog navoda iz dnevnog lista koji sustavno sotonizira hrvatske branitelje, koji sustavno optužuje Stožer za obranu hrvatskog Vukovara da su harambaše i balvanaši koji na sličan način ruše hrvatsku državnu kao što su to činili Martićevi balvanaši: „Nakon što su u 'svom gradu' nepoželjnim proglasili premijera, predsjednika i diplomatski kor, Josićevi ljudi sad su prešli i na 'civile'. Možemo kao slijedeće očekivati i formalno ovjereni popis nepoželjnih ili možda barikade na kojima će se takve legitimirati."

Protuhrvatske snage


Dakle, nastavlja se optuživanje vukovarskih branitelja te ih se lažno stavlja u isti koš s balvanašima i harambašama koji su pokušavali srušiti hrvatsku državu, koji su pokušali stvoriti kvazidržavu Srpsku Krajinu iz koje su istjerali sve Hrvate te su je željeli priključiti velikoj Srbiji. Sustavno se nameću krivotvorine kako su vukovarski branitelji jednaki neprijatelji i rušitelji hrvatske države kao i srpski balvanaši iz Knina.

Nema nikakve dvojbe da će takva politika propasti jer Vukovar je sveto mjesto hrvatskoga naroda koje će, obrnuto željama državnog vrha, ponovno ujediniti hrvatski narod i još jedanput obraniti ono veliko što je hrvatski narod učinio devedesetih godina stvarajući svoju samostalnu nacionalnu državu. No ne treba podcijeniti opasnost od moćnih i dobro raspoređenih protuhrvatskih snaga, koje upravo kriminalizacijom vukovarskih branitelja žele promijeniti povijest, stalno izmišljaju ustaštvo i stalno pokušavaju branitelje prikazati kao nastavak ustaške politike, a Hrvatsku kao zmijsku dolinu u kojoj su Srbi stalno izloženi smrtnoj opasnosti.

Najbolji su lijek demokratski izbori i promjena vlasti jer očigledno je da sadašnja ne prihvaća upozorenje kardinala Bozanića o grijehu struktura i potrebi mijenjanja svoje politike. Suprotno, ona zaoštrava protubraniteljsku politiku i ide tako daleko da ih nije sram one koji su prošli pakao Vukovara i srbijanskih logora proglašavati opasnošću za hrvatsku državu.

prof. dr. sc. Zdravko Tomac
Vijenac

[EdgarFranjul]

Svijet
Evo zašto Švicarci šalju pomoć Srbiji i Bosni, ali ne i Hrvatskoj


Kategorija: Svijet
Kreirano Petak, 23 Svibanj 2014 08:55
Napisao/la G.M.



Promatrajući brojne obavijesti na društvenim mrežama o donacijama koje pristižu iz inozemstva na poplavljena područja, nisam mogla ne opaziti jednu stvar – velika većina tih donacija usmjerena je na Bosnu i Srbiju, ali ne na Hrvatsku. Kako smo već ranije pisali, nemamo ništa protiv pomaganja Bosni i Srbiji u situacijama poput ove, ali ovakvo bacanje naše zemlje u drugi plan ipak nas 'bode'. Razlog zašto je do takvog tretmana lijepe naše uopće došle može se iščitati iz sljedeće Facebook konverzacije koju prenosimo od riječi do riječi.


'Gabriela Vukic-Gasparevic Zašto Švicarski Crveni križ nema detaljnih informacija o poplavljenim područjima u RH pa zato samo prikupljaju novac za Bosnu i Srbiju? Kada sam pročitala ovaj njihov članak, pitala sam ih zašto Hrvatska nigdje nije spomenuta pa su mi dali taj odgovor, da nemaju detaljnih informacija iz Hrvatske i da se obratim Vama...


Hrvatski Crveni križ Hrvatski Crveni križ u ovome trenutku nije zatražio međunarodnu pomoć.


Gabriela Vukic-Gasparevic Hvala Vam na brzom odgovoru. Na žalost ne mogu to da razumijem pošto sam uvjerena da našem narodu treba isto tako pomoć! Zahvaljujući Vama što niste zatražili međunarodnu pomoć sada mi ovdje kada tražimo donacije lijekova, dezinfekcijskih sredstava, itd. dočekaju nas zatvorena vrata! Cijela Cvelferija (Županjski dio – da ne nabrajam sela!), Hrvatska Kostajnica je pod vodom! Ljudi su ostali bez svega što su imali! A Vi niste zatražili međunarodnu pomoć? Znači li to da mi u Hrvatskoj imamo i previše pa nam nije potrebno???'

crveni_kriz.jpg (65.95 KiB) Viewed 2826 times

Mi bi samo rekli, još samo jedan od dokaza da se Hrvati očito mogu pouzdano osloniti isključivo na – same sebe. Srećom, građani naše zemlje i njihova humanost nisu zakazali. Hvala vam!

[EdgarFranjul]

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

KAKO UBITI DOMOLJUBNOG PJEVAČA ILI KAKO UBITI HRVATSKU


Autor Akademik Josip Pečarić
Utorak, 27 Svibanj 2014 11:43


Nadam se da ste pročitali Hodaka. Spomenuo je i zanimljivu srpsku igricu. Umjesto nožem Thompsona bi klali srpom: "Kumrovec ostaje jasan dokaz o podjeli Lijepe naše na partizansku projugoslavensku manjinu i ogromnu prohrvatsku građansku većinu.

Ova posljednja je poznata po svojoj šutnji. Zato je manjina itekako glasna.

Osniva Antifašističku ligu, pljuje po splitskom gradonačelniku zbog odavanja počasti palim braniteljima HOS-a jer su se borili pod imenom Rafaela Bobana. Dok su se oni borili i ginuli, jugoguzičare po zagrebačkim kafićima nije smetalo kako se zovu. Tada im je bilo svejedno kako se zovu, bilo im je jedino bitno da drugi za njih iznesu rat na svojim leđima.

Da su se HOS-ovci borili i ginuli pod recimo imenom i proleterske brigade, siguran sam kako bi danas doživjeli priznanje i Antifašističke lige, Dokumentae, Srpskog narodnog vijeća, Saveza antifašističkog boraca, Građanskog odbora za ljudska prava, Vesne Teršelić, Milorada Pupovca, Zorana Pusića, Predraga Matvejevića I brojnih drugih ljubitelja Žikine dinastije.

Možda tada Pupovčeve Novosti ne bi objavile duhovitu karikaturu Thompsonove glave između srpa i čekića. Srp mu je točno ispod grkljana. Da je taj miroljubivi uradak bio u kolor tehnici jasno bi se vidjelo kako iz Thompsonovog grla curi krv."

Još jedna potvrda mojoj tvrdnji kako je krv zečeva u njima u Domovinskom ratu počela govoriti kada su prvi put čuli pjesmu Bojna Čavoglave. Rat je odavno završio. Znamo: traktorijada, zečeve, gaženje zečeva tenkovima i sl. A strah od "Bojne Čavoglava" ne prestaje. Još je gore hrvatskim slugama. Njihova mržnja prema Thompsonu je golema. Oni ga još više optužuju kao krivca zbog toga što im je od gazda napravio zečeve, pa sada moraju služiti zečevima. Ako ćemo pošteno, moramo ih i razumjeti zbog toga.

Istina, ja za sebe i ne mogu reći da se pošteno odnosim prema njima. Pa moja knjiga "Hajka na Thompsona" se nalazi na početnoj stranici Thompsonovih službenih stranica: http://www.thompson.hr/.



Sram me bilo!

Akademik Josip Pečarić

[EdgarFranjul]

PISMO PREDSJEDNIKU JOSIPOVIĆU

15:51, 02.06.2014.



Stožer: Uporno zastupate ciljeve nepostojeće, za Vas neprežaljene Jugoslavije

Nezadovoljni nedjelovanjem predsjednika RH Ive Josipovića članovi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara uputili su mu pismo u kojem se konstatira da uporno zastupa ciljeve nepostojeće, za njega neprežaljene Jugoslavije i regije na uštrb i štetu nacionalnih interesa Hrvatske što čini bezočno, konstantno i lukavo skriveno pod krinkom pomirenja uz svesrdnu pomoć Vesne Pusić.

“Uskoro će se napuniti godina i pol od kako je najavljeno, a kasnije i pod okriljem noći provedeno nasilno i protuzakonito uvođenje dvojezičnih i dvopisanih natpisa na državnim institucijama u gradu Vukovaru. Na pozive braniteljske i stradalničke populacije grada Vukovara okupljenih oko Stožera za obranu hrvatskog Vukovara i ogromne većine u Hrvatskoj da se nasilje spriječi te iznađe razumno i civilizirano rješenje, Vi gospodine Ivo Josipoviću, kao predsjednik Republike Hrvatske, ste ostali nijemi. Vukovar od Vas kao predsjednika Republike Hrvatske nije dobio nikakvu pomoć”, kažu u Stožeru.

Dok Slavonija pliva u vodi, napominju u Stožeru, nakon katastrofalnih poplava, predsjednik, skupa s Goranom Baretom, prebirući po tipkama klavijatura, poručuje: gdje je „put ka sreći“ i pitate se „gdje je nestao čovjek?“.

“Čovjek nije nestao predsjedniče, dokazali su to ljudi koji su prošlih dana bili po savskim nasipima i spašavali živote svojih sunarodnjaka, udomljavali od poplava ugrožene obitelji, njihovu stoku, prikupljali humanitarnu pomoć po cijeloj Domovini i dijaspori, pomagali su i pomažu drugima u nevolji. Dok vi čekate čovjeka vladajući prijete naplatom pijeska i vreća lokalnim zajednicama. Vi naravno i o tome šutite”, ocjenjuju u pismu.

U Stožeru smatraju da “zbog svega, s pravom, unatoč sumnjivim anketama o popularnosti, parafrazirajući Bareta, pitaju; „Gdje je nestao predsjednik?!“

Žele ukazati na, po njihovom mišljenju, lukave i skrivene namjere.

“Uporno zastupate ciljeve nepostojeće, za Vas neprežaljene Jugoslavije i regije na uštrb i štetu nacionalnih interesa Hrvatske. To činite bezočno, konstantno i lukavo skriveno pod krinkom pomirenja uz svesrdnu pomoć Vesne Pusić”, stoji u pismu.

“Izjednačavate krivnju srpskog, četničkog agresora i teroriste te branitelja Hvatske. Relativizacijom žrtava, potporom REKOM-u, Documenti, Vesni Teršelič i Zoranu Pusiću udarate temelje novom valu izjednačavanja krivnje i dajete legitimitet parasudbenim institucijama. Dok s ponosom u crveno bojate Hrvatsku, gnječeći „ustašku zmiju“, koju samo Vi i vama slični vidite, drugom rukom javno i milosrdno mazite četničku aždaju u likovima samoprozvanih četničkih vojvoda poput Nikolića… Upornim inzistiranjem na povlačenju tužbe protiv Srbije, koju ste prethodno skupa s Nobilom i Šimonovićem oslabili, željeli ste nametnuti konačni oprost i zaborav zločina četnika i terorista”, tvrde u Stožeru.

“U mreži ste sa „zvijezdama“ afera ZAMP-a i Posmrtne pripomoći i nikada dovršenih istraga u ovim slučajevima. Netko je obustavio, zakočio istrage, pomeo pod tepih i želi kriminal gurnuti u zaborav. Bili ste istaknuti član ovih institucija tijekom ovih lopovluka – recite nam konačno istinu: Kako ste se Vi obogatili? Ima li Vaše bogatstvo ikakvih veza s novcem SOKOJ-a koji ste 1992. preuzeli u Mađarskoj ? Jeste li ga doznačili na pripadajuće račune ili je nestao poput Mesićevih australskih čekova? Vrijedi li ona „Tko je Zampio –Zampio je?”, nastavljaju.

Stožer uočava u pismu Predsjedniku da je na ključne pozicije svojih savjetodavnih tijela i njemu bitnih institucija dovodio ljude iz plejade udbaško-komunističke klike, koji su odavno i konstantno protiv postojanja Hrvatske kao države.

Ttako su odjednom uvaženi i bitni postali: Budimir Lončar koji je razoružao Hrvatsku 1991, Dejan Jović koji slavi Jugosaviju i Miloševića… Pokušali ste s Pilselom, likujete sa Sašom Perkovićem koji nastavlja lik i djelo oca, tu je Siniša Tatalović, Zrinka Vrabec Mojzeš, glavni ravnatelj HRT-a je Goran Radman koji je u kratko vrijeme lansirao među zvijezde Mirelu Holy da smanji štetu koju Vama za novi predsjednički mandat pravi nesposobni Milanović i SDP-ovo vodstvo… Tu je još poduži niz likova iz plejade jugo unitarista”, ocjenjuju u Stožeru.

“Licemjernim zaklinjanjem na pravdu zatrli ste slobodu govora i javnog nastupa svima koji ne pušu u rog ukrašen ljepotom zvijezde crvene od krvi nevinih žrtava. Zacrvenjeli ste Hrvatsku, kao što ste obećali, i Hrvatska nam se crveni, ali od srama i licemjerstva. Ujedno ste poništili sve rezultate nacionalnog pomirenja stalnom agresijom prema onima koji misle drukčije. Vašim zaslugama ideološka podjela Hrvatske je sve dublja i napreduje ubrzanim koracima”, stoji u pismu.

“Kršite Ustav RH, gospodine Predsjedniče, upornim višemjesečnim ignoriranjem inicijativa SOHV i otvorenih pisama koja su Vam upućena. Ne samo da se ne želite očitovati o inicijativi koju je pokrenula građanska inicijativa, nego Vama ništa ne znači ni to što su istoj inicijativi potporu dala 54 saborska zastupnika iz skoro svih parlamentarnih stranaka” navodi Stožer.


Dodaju da Predsjednik šuti kada je u pitanju i kriminal u stranci koju on stvarao.

“Vi ste jedan od najvažnijih kreatora statuta SDP-a u procesu transformacije i nastajanja SDP-a iz SKH početkom ’90-tih godina. Bili ste kandidat SDP-a za predsjednika Republike Hrvatske. Nesposobnost i kriminal u SDP-u i vladajućoj koaliciji licemjerno relativizirate, umanjujete i zataškavate”, drže u Stožeru.

“Sve je manje radnih mjesta u Hrvatskoj, Hrvati žive sve teže, mladi ljudi napuštaju Domovinu u potrazi za kruhom, a vi i dalje šutite. Do kada Predsjedniče? Vodeći članovi SDP-a se javno prepucavaju i spominju zlouporabu tajnih službi, a Vi ništa ne poduzimate?! Kada se slijedeći puta budete dovezli do Slavonije pitajte djecu iz općina Gunja, Drenovci i Vrbanja –možda bi ta djeca htjela provesti ljeto na Brijunima o proračunskom trošku koje Vi i Vaš prethodnik Mesić od 2001. godine velikodušno ustupate Radi Šerbedžiji. On će, skupa s Vama, i ove godine biti domaćin Stazićima, Opačićki, obitelji Račan, Ljuštini i drugim „značajnim kulturnjacima“ iz RH, kao i „Teatru 212“ iz Beograda i drugima iz regije”, stoji u pismu.

“18. studenog 2013. godine ste u Vukovaru odustali od branitelja koji su branili i stvorili Republiku Hrvatsku, odustali ste od naroda koji Vas je izabrao za predsjednika Republike Hrvatske i niste se priključili „Koloni sjećanja“. Nadamo se da ste svjesni da je tada, s „Kolonom sjećanja“ kojoj ste okrenuli leđa, otišla i vaša kandidatura za drugi predsjednički mandat, jer ovaj narod napokon zaslužuje predsjednika kojega će zanimati istina, pravda, interes naroda i bolja Hrvatska”, zaključuje u pismu Predsjedniku Stožer za obranu hrvatskog Vukovara.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/gdje-je-nestao-predsjednik/

[EdgarFranjul]

Benjamin Tolić:

Konačni slom

Četvrtak, 05 Lipanj 2014 23:43 .


Tako im je lijepo bilo! Čim su osvojili državnu vlast, prionuli su na ostvarivanje obećanja da će „zacrveniti cijelu Hrvatsku“.


Akcija je počela vulgarno. Na provokativnu dvoumicu: Tuđman ili Tito? novi su vlastodršci, SDP-ovci i njihovi klijenti, spremno odgovarali: Tito. Obični ljudi nisu vjerovali svojim očima i ušima. Otkud tako nastrano pitanje?! Kako Hrvatu može biti draža neprijateljska Jugoslavija nego njegova Hrvatska, obnovljena u krvi?!


Takva razmišljanja nisu mučila „civilno društvo“ nove vlasti. Ono je, od Vesne Teršelič do Zorana Pusića, znalo što mu je činiti. Udarnički je otkrivalo „ustaške kape“ i raskrinkavalo pogubnost pokliča: „Za Dom!“ Akcija je urodila plodom. „Civilno“ je „društvo“ pomoglo novoj vlasti ušutkati kosti Titovih žrtava, vratiti ih iz hrvatske svijesti natrag u zabit i zaborav negdašnjih protutenkovskih i rudničkih rovova, u šumska grobišta, u krške jame. Tako je ponovno uspostavljena stara crvena idila.



Tko je u toj idili najviše uživao? Teško je reći. No, zna se tko se najviše oko nje trsio. Ponajprije pisci „korisne povijesti“ Tvrtko Jakovina i dva Goldsteina. Njih je u stopu pratio, a katkada ih i pretjecao pravnik, skladatelj i državnik – Ivo Josipović. On je na četničko-partizanskom derneku u Srbu humanistički biglisao o „partizanskoj kapi“; iz Tel Aviva je prijetio nekakvoj „ustaškoj guji“ u Hrvatskoj; iz Vukovara je vodio srpskoga predsjednika Borisa Tadića u Paulin Dvor; po Zapadnom je Balkanu za srpske osvajačke ratove okrivljivao „konglomerat pogrješnih politika“; na Brijunima je o hrvatskomu trošku tri dana tetošio Tadićevu ženu Tanju i njihove dvije kćeri; kao hrvatski predsjednik ponizno je hodočastio u Banju Luku i tamo vlastoručnom glasovirskom svirkom častio velikosrpskog satrapa Milorada Dodika.



Što je to? U biti gnusna politička romanca s davno preminulim velezločincem Titom. Kako su to mogli razumjeti ljudi koji ne tragaju za skrivenim motivima, kako veterani hrvatskoga Domovinskog rata, ratni vojni invalidi i njihovi bližnji? Izgledalo je kao bizarno mahnitanje ideološke siročadi.



No, nije to bilo ni bizarno ni mahnitanje. To je, upravo suprotno, u ovim krajevima – da ne velim: „na ovim prostorima“ – vrlo obično i vrlo racionalno ponašanje političke svjetine. U to se vrijeme u Haagu posmrtno sudilo Franji Tuđmanu. Mrtvoga su Tuđmana predstavljala tri generala: Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak. Očekivala se osuda hrvatske slobode, neovisnosti i suverenosti, kakva je dugo pripremana u Londonu i Zagrebu. Na vidiku je bio samo „udruženi zločinački pothvat“. A kada je u žalbenom postupku dignuta zločinačka stigma s Franje Tuđmana i hrvatskoga Domovinskog rata, ni Partija se ni njezini klijenti nisu posuli pepelom. U srcu su čuvali Tita.



A onda je, malo-pomalo, Vrag počeo dolaziti po svoje. Po Josipa Perkovića, po Zdravka Mustača, po Josipa Boljkovca, po boljševičke krjeposti koje ti likovi utjelovljuju. Partija međutim i dalje blebeće svoje tradicionalne „lijeve fraze“, kao da se nije ništa dogodilo.


Ali više ne može nikoga zavarati, ni piljarice na tržnici, a kamoli svoje sofisticirane drugarice – Jelenu Lovrić i Mirjanu Kasapović. Gospođa Lovrić vidi da se Partija ispraznila od ideja. Svatko misli samo na svoj osobni ili skupinski probitak. Gospođa Kasapović razglaba o izbornim porazima i gubitku legitimnosti. Partija je, veli, izgubila dvoje europske i jedne lokalne izbore, zbog brojnih korupcijskih afera drastično joj pada ugled kod birača, a i Vladu podupire malen i sve manji broj državljana. To su, veli, tri valjana razloga za odstup s vlasti i raspisivanje izbora.



Partijskomu se odstupu s vlasti protivi, naravno, Ivo Josipović. On se razložno plaši da mu u tom slučaju ne bi imao tko organizirati kampanju za predsjedničke izbore. Zoran Milanović drži da bi njegov odstup s vlasti prije isteka mandata bio izdaja. On naime vjeruje da bi Partija pod njegovim vodstvom opet pobijedila na redovnim parlamentarnim izborima. U toj vjeri čvrsto ga podupire njegova najmoćnija klijentica Vesna Pusić.


A mi? Što mi o svemu tomu mislimo? I komu mi vjerujemo, Slavku Liniću ili Zoranu Milanoviću? Neka na ta pitanja svatko sam sebi odgovori. Mene inače ne uzbuđuju priče o lupežima. Ali volim slušati kada pošteni partijski drugovi pričaju jedan o drugomu. Oni najbolje poznaju jedan drugoga. A ja, kako ne poznam ni jednoga ni drugoga, obojici rado vjerujem. Nipošto zbog oportunosti, nego samo stoga što je ugodno slušati kako napokon, sam od sebe, poput gnojna čira, puca mit o partijskom poštenju. Žao mi je samo što će Partija, kako stvari stoje, i nakon svoga konačnog sloma još godinu i pol dana mrcvariti naciju.


Benjamin Tolić

[EdgarFranjul]

'Slučaj ustaške zastave': Nogometna mafija ponovno udarila na hrvatske navijače


ČETVRTAK, 19 LIPANJ 2014 13:52 IVANA


Takozvani slučaj ustaške zastave prema pisanju nekih medija u Hrvatskoj postao je navodno problem u Brazilu za hrvatske navijače, jednim dijelom zbog riječkih 'veleizdajnika', štetočina koji se kao bore za fair-play, a u svari je riječ o parazitima financiranim novcem hrvatske sirotinje, radi se o produženoj ruci nogometne mafije. Bande koja zasad ne ubija, samo zato što ima moćne poitičke zaštitnike, ali i medijsku podršku.

Naime, ne treba ponavljati koji su to 'veleizdajnici' i paraziti, govorimo o štetočinama financiranim našim novcem a koji se navodno bore protiv rasizma, a u stvarnosti legalno pljačkaju hrvatske građane, prijavili mafiji unutar FIFA-e svojedobno Josipa Šimunića, isti ti kreatori su nove navodne afere s navodnom ustaškom zastavom na utakmici Hrvatska – Brazil. Nogometna mafija, kako smo već pisali, navodno istražuje hrvatske navijače zbog ustaške, keltske i tko zna kakve sve ne zastave, ali ne istražuje Seppa Blattera, koji bez navijača bio običan čoban na švicarskim alpama, zato što je nerijetko znao biti uhvaćen u društvu poznatih mafijaša i kriminalaca. Narodu zapravo mafija pokušava dimnom zavjesom zamagliti stvarnost, medijska potpora mafiji mora prestrašiti i one najhrabrije, u Hvatskoj je, nažalost, nogometna mafija jaka gotovo koliko i medijska mafija.

Naime, pokušaj je to mafije u FIFA-i da skrene pozornost s japanskog razbojnika koji je na spomenutoj utakmici opljačkao Hrvatsku, i to, kako neki tvrde, u režiji, razbojnika iz FIFA-e, ne bi li se domaćinu, koji je ulupao silne novce u ovo Svjetsko prvenstvo, otvorio put prema osmini finala, i prije utakmice s Hrvatskom jedan dio razbojnika u FIFA-e je, naravno, shvatio da Brazil ne igra bajno te da bi mu mogla dobro doći pomoć kako bi uopće preskočio Hrvatsku i Meksiko, pritom su Vatreni ispali slučajna žrtva mafije s obzirom da su voljom 'ždrijeba' bili i prvi suparnik Brazilu u Sao Paulu na otvaranju Svjetskog prvenstva.

Činjenica je da hrvatsku nogometnu reprezentaciju u stopu prate paraziti iz Rijeke, koji se bore za vlastiti džep pod krinkom borbe protiv rasizma, zapravo dokazuje na koji način pojedini razbojnici funkcioniraju unutar svog mafijaškog kruga, dakako, bez suradnje s medijskom mafijom ni nogometna mafija ne bi bila uspješna. Mafija je uvijek podržavala mafiju, kako za vrijeme Al Caponea, tako i danas. Ne tako davno strani mediji objavili su kompromitirajuću fotografiju predsjednika FIFA-e s traženim ruskim mafijašem, a u kontekstu optužbe da je nogometna mafija namještala domaćinstva svjetakih prvenstava u Rusiji i Kataru, bez parazita, takozvanih boraca protiv rasizma, nikada NOGOMETNA mafija ne bi uspjela razgranati neviđenu korupciju unutar FIFA-e i pretvoriti FIFA-u u mafijaško leglo. Ukoliko je dakle FIFA sudjelovala, a za mnoge nema dvojbe da neki to jesu, u namještanju domaćinstava svjetskih prvenstava, onda je Sepp Blatter zapravo na čelu mafije, i onda u tom kontekstu nogometna mafija progoni navijače, uz pomoć medijske mafije, kako bi se sakrili tragovi najveće korupcijske hobotnice kakvu svijet danas poznaje. Pitanje je samo je li Blatter DON ili marioneta u ovoj lopovskoj igri?

Nije lako, gotovo je nemoguće bez abnormalnih svota novca, namjestiti domaćinstvo Svjetskog prvenstva, u takvoj avanturi mora sudjelovati široki krug moćnih ljudi, što nam govori o masovnosti korupcije unutar same Fife, ali i medija, bez medijske mafije, koja podržava nogometnu mafiju, nikakva mafija nema izgleda za uspjeh. Čak je i Al Capone imao svoje medija, kako to onda ne bi imali paraziti koji peru novac pod krinkom borbe protiv rasizma? Biti mafijaš danas je najisplativije zanimanje.

http://www.tinolovka-news.com/nogomet/6 ... e-navijace