If I were the devil (Paul Harvey, 1965)

[EdgarFranjul]

Što je to misticizam Kabale?

Autor Mladen Lojkić Srijeda, 05 Veljače 2014 10:44

Kao što je pseudomistika yoge namijenjena najširem sloju svjetskog pučanstva, naučavanje židovskog misticizma – kabale (riječ kaballah na hebrejskom znači predaja) rezervirano je za jet-setersko okružje. Programom unovačivanja poznatih zvijezda u misticizam kabale, poglavito onih iz Hollywooda, „Veliko oko“ preko njih razara kršćansko duhovno tkivo planetarnog puka.


Mnoge slavne osobe prigrlile su kabalu, i gle čuda, odjednom su doživjeli planetarnu slavu. Lista slavnih koji su postali sljedbenici tog drevnog učenja je golema: Elizabeth Taylor, Victoria i David Beckham, Demi Moore, Rosen Bar, Ashton Kutcher, Jeff Goldblum, Rob Lowe, Lindsay Lohan, Britney Spears, Donna Karan, Gvinet Paltrou, Madona, njen bivši muž Guy Ritchie i mnogi drugi.



Kabala centri nalaze se na preko pedesetak lokacija diljem svijeta, ali svakako je najpoznatiji onaj u Los Angelesu nadomak Hollywoodu. Pomalo je groteskno gledati kako svaki petak na večer „rijeke“ holivudskih zvijezda hrle poput srednjoškolaca na tečajeve tog izopačenog misticizma čiji je simbol križ na kojemu je umjesto Krista omotana zmija (Sotona). A što će drugo, ako žele biti velike zvijezde?


Među šumom svih tih zvijezda izdvojimo projekt „Velikog oka“ „Madona“ koji je najzastrašujući primjer kako se planski zagađuje religioznost u katoličkim zemljama, poglavito među adolescentima. Najpopularnija pop ikona Madona, ne samo da pornografijom, razvratom i okultnom glazbom na sceni programira um svojih obožavatelja, već to čini puno više svojim stilom življenja: blasfemijom, đavoljim izokretanjem kršćanske simbolike (svoj zaštitni znak je dizajnirala po uzoru na Čudotvornu medaljicu Blažene Djevice Marije) i ezoterijom – što je sve i smisao kabalističkog misticizma. Nakon što je rodila kćer Lourdes (zanimljivo ime?), Madona je 1998. godine snimila sedmi studijski album Ray of Light u čast kabale tvrdeći kako joj je baš taj projekt pomogao da dostigne duhovnu čistoću. Ne treba posebice ni podsjećati da je taj album osvojio četiri Grammyja od ukupno šest, da je bio dugo vremena u mnogim zemljama prvi na top-listama, da je prodan u nekoliko desetaka milijuna primjeraka i sl.

Madona s mnogim slavnim holivudskim osobama i vjerskim učiteljima često pohodi Izrael na tzv. „kabala turnejama“, posebice na židovske blagdane Jom Kipur (Dan pomirdbe) i Roš Hašana (Nova godina). Na tim hodočašćima pop-kraljica dobiva mnogobrojna priznanja, prima ju predsjednik Izraela i sl.

Da bi se uopće shvatilo kabalu nužno je znati da se mistika u židovstvu drži najvišim i najsloženijim stupnjem proučavanja Božje riječi. Židovi Bibliju tumače propovjednički, tražeći u njoj skriveni i dublji smisao . Za njih je Tora živ organizam. Za židovskog mistika cijeli jedan tajni duhovni život pulsira u beskrajnim slojevima Tore ispod vanjske ljuske pojedinih riječi. Stoga Toru ne čine samo riječi, rečenice i poglavlja, već je ona živo tkivo utjelovljenje božanske mudrosti. Ona nije samo zakon židovskog naroda, nego kozmički zakon. Povezanošću židovske mistike i Tore nastala je židovska mistika brojeva i slova uz čiju pomoć židovski mističar - kabalist, nastoji prodrijeti u božanske tajne i razotkriti ih. Kabalisti u hebrejskom jeziku (hebrejski jezik smatraju svetim jezikom kao što hindusi misle za sanskrt) vide mističnu vrijednost jer on dohvaća Boga, dolazi od Boga i Bog se njime obraćao Židovima. Bog koji se obraćao u Tori s jedne strane je dobar, strog, mudar, pravedan i milosrdan Bog, ali istodobno skriven i nedokučiv i u dubinama svog bića miruje, kako kabalisti kažu miruje u dubinama svoga ništa. ( Gerhard Staguhn: Kratka povijest svjetskih religija, Mozaik knjiga, Zagreb, 2004., str. 116. i 117.).

Slobodno se može reći da je najveća degeneracija judaizma sklupčana u židovskom misticizmu (naučavanju kabale) koji se ponekad izrođava u teurgiju (poznato je da je tanka nit između teurgije i nigromantije, odnosno između bijele i crne magije) i u čarolijske postupke. Misticizam naglašava vezu s „božanstvom“ kroz meditacije i kontemplacije u proučavanju kabale. To je zapravo židovski ezoterizam zamišljen u svrhu poticanja dramatičnog preobražaja svijesti, sličan metodama koje poznaje hinduizam, budizam, taoizam itd., primjerice slično yogi ili zenu. Na taj način kabalistički tumači svetog teksta žele oteti Crkvi pravo na tumačenje Biblije te uvjeriti svijet kako su oni jedini sposobni protumačiti šifriranu knjigu Bibliju i otkriti sve njene tajne.

Svoj današnji oblik kabala je poprimila u 12. i 13. stoljeću, a krajem 16. stoljeća zahvaljujući djelu jednog od najvećih židovskih mističara, rabina Izaka Lurije, zavladala je u svim središtima judaizma. Bilo je to doba renesanse kada se znanost miješala s magijom, a mudrost s gnozom, kada mnogi kršćanski otpadnici, okultisti i ezoterni mislioci nisu htjeli prepoznati duhove te su, usvojivši kabalu, prelazili na stranu zabranjene demonske oblasti. Kabala se tako ispreplela s pitagorejskom, gnostičkom i rozenkrojcerskom tradicijom, navijestivši slavu svomu gospodaru, knezu demona.

Do novoga i punoga životnog duha kabala je došla u novom vijeku, među hasidima, ultraortodoksnim istočnoeuropskim Židovima koji danas u većim zajednicama žive u Izraelu i SAD-u. Danas ima osobit utjecaj u novijoj židovskoj ortodoksiji, osobito među rabinima gdje prevladava utjecaj kabale. Sam „dragulj“ židovske mistike je Zohar ili Knjiga blještavila, najpoznatija kabalistička knjiga čiji tekstovi razvijaju poseban način mišljenja, gledanja i doživljavanja. Znanost drži da ju je napisao židovski rabin, poznat po proučavanju kabale i kastiljanskih gnostika, Moše de Leon u kasnom 13. stoljeću, u duboko mističnom kršćanskom okruženju jugozapadne Europe. Zohar je zapravo mistični komentar Tore koji uranja u veće dubine duhovnog i pritom se uzdiže u ekstatičnu blizinu „božanskog“.

Razumljivo, znajući da su rabini najučeniji tumači judaizma, tako da jedan dio njih shvaćajući židovske zablude u svezi raspeća Isusa Krista i istinitosti Evanđelja (što nikada neće priznati) svoje krivovjerje usmjeravaju u potpuno suprotnom smjeru – prema kabali. A prema njezinom nauku, univerzumom ne vlada jedan Bog, nego nekoliko bogova koji potječu od nejasnog dalekog Pokretača. Prvi Pokretač je začeo prvo muškog boga koji se zove Mudrost ili Otac, a potom i božicu zvanu Spoznaja ili Majka. U njihovom braku rođen je par mladih bogova: Sin, poznat po nadimku Sveti Blagoslovljeni i Kći zvana Gospodarica (Shekhinah). Dvoje mladih bogova trebalo se vječno združiti. Međutim, Kći je pala pod Sotoninu moć i postala mu ljubavnica, a muški bog Sin (prema njihovom učenju svojedobno utjelovljen u Mojsiji), koji se sjedinio s njom, umjesto zakonite žene prima u svoju postelju razne sotonske ženske likove. Prije većine vjerskih obreda, koji svaki pobožan kabalist mora obaviti mnogo puta na dan, kazuje se kabalistička molitva: „U ime seksualnog sjedinjenja Svetog Blagoslovljenog i njegove Shekhinah…“

Iako je danas nauk kabale podjednako zastupljen i među Židovima i nežidovima, za kabaliste su nežidovi Sotoni udovi, a malobrojni pojedinci, oni koji su se preobratili na judaizam, zapravo su izgubljene „židovske duše“ iz vremena kada je Sotona prodro u nebesku Svetu Zemlju. Židovi su jedini Božji narod koji je stvoren kako bi zakrpao razdor koji su prouzročili Adam i Eva, što su djelomično postigli na brdu Sinaj združivanjem Mojsija i Shekhinah, izgradnjom prvog i drugog hrama itd. Pobožni kabalist prije i poslije svakog obroka obredno pere ruke i izgovara poseban blagoslov. U jednoj prigodi on štuje Boga, zastupajući božansko združivanje Sina i Kćeri, a u drugoj štuje Sotonu kojemu su kabalističke molitve i obredi toliko dragi da ga je moguće neko vrijeme zabaviti kako bi prestao dodijavati božanskoj kćeri, a time bi mogućnost združivanja Sina i Kćeri postala izvjesnom. Štoviše, kabalisti vjeruju da su neke žrtve paljenice u hramu, prema Tori, bile namijenjene upravo Sotoni, vladaru svih nežidova, kao primjerice sedamdeset junaca žrtvovanih tijekom sedam dana Blagdana sjenica (Brojevi, 36), itd. ( Israel Shahak: Židovska povijest, židovska religija, Jeseni i Turk, Zagreb, 2006., str. 40., 60.-62.).

Da bismo stekli ispravan dojam o kabali, podsjetimo se riječi jednog od najutjecajnijih kabalističkih rabina Askenazija: „Svi su anđeli čisti. Dakle i Sotona. To je vrlo sveto biće. Ali, on dobro poznaje svoj posao: on je javni tužitelj na Božjem tribunalu.“ Prema tomu, demoni za kabaliste nisu duhovna bića – pali anđeli kao kod kršćana, već su to bića prema „grčkom smislu“ daimon: intermedijarna, „dobra“ bića. Odnosno, za mistiku kabale demoni su duhovi zraka, „svijetla bića“ (po njima su i masoni dobili naziv „sinovi svjetla“), prijenosnici životne pneume, odnosno Sotona je za mistike kabale snaga koja se može iskoristiti za dobro i zlo. Sličnu doktrinu sotonizma nalazimo i u knjizi Morali i dogme Starog i Prihvaćenog Škotskog obreda slobodnog zidarstva Alberta Pikea. Jasno je da je takva angeologija, ili bolje rečeno demonologija, nespojiva s kršćanstvom. U njoj smo u okviru masonske ekumene „crnih vračeva“ došli do inverzije pojma Sotone. Stoga za svakog kršćanina istina je samo jedna. Ista duhovna bića ne mogu nadahnjivati kabaliste i kršćane!

Kabala je crnoj magiji ostavila središnji okvir korespondencije, Drvo života. Drvo života je magijski dijagram izveden iz mističnog naučavanja Tore (posebice Geneze) i viđenja Jahvinih kola proroka Ezekiela, baziran na hebrejskom alfabetu i brojevima. Deset znamenki formiraju „božanske“ manifestacije koje se nazivaju sefirotiti (od korijena safor = brojanje) i međusobno su povezani s dvadeset dvije staze koje korespondiraju sa slovima hebrejskog alfabeta. Da bi se uopće pristupilo proučavanju kabale učenik mora apsolvirati brojne prethodne opsežne stupnjeve znanja. To je ujedno i najveći problem suvremenih samozvanih kabalističkih škola, pri čemu njeni sljedbenici ponajčešće ni ne poznaju alfabet, kod kojih se brzopoteznim ulazom u kabalu obično ne uranja u dubinu onostranosti. U starini samo je muškarcima bilo dozvoljeno proučavati mistiku i to tek nakon navršenih četrdeset godina. Židovski mistici sami smatraju da kabala može biti opasna za um nepripremljen za njezine dubine, da u svoj vrtlog bez izlaza lako može povući neoprezne.

Drvo života postalo je okultna filozofija postmodernističkog vremena, ne samo među pripadnicima kabalističkih i drugih ezoternih redova i organizacija, već i u naoko bezazlenim „društvenim igrama“: geomanciji, tarotu, astrologiji i sl. Primjerice, sefiroti i staze obuhvaćaju astrologiju zajedno s njezinim tradicionalnim atribucijama koje se pripisuju planetima ili znakovima zodijaka. Tarot (osmislili su ga opskurni švicarski okultist, astrolog, umjetnik i dizajner lika Baphometa Oswald Wirth i najeminentniji predstavnik masonske spiritualnosti, sotonist i obnavljač Kabalističkog reda Ružinog križa Stanislas de Guaita) je također povezan s kabalističkim Drvetom života pomoću 22 aduta i 22 slova alfabeta, a karte služe kao važan alat za navigaciju između energija koje predstavljaju sefiroiti. Astrologija i tarot zato nisu bezazlene društvene igre kako to ponajčešće misle znatiželjnici, već su to igre s paklenim ognjem.

Tragikomično je i šokantno kako su mnogi programirani umovi tzv. hrvatskih zvijezda fascinirani i opčinjeni proučavanjem kabale, kako pod svaku cijenu žele biti dio tog svjetskog jet-seterskog trenda te kako slijepo žele slijediti svoju „boginju“ Madonu. Većina njih nije niti dorasla da zaroni u duhovnu dubinu misticizma kabale, već se izgubi u vrtlogu okultne strane onostranog svijeta ili zapne na vanjskom ritualnom praznovjerju. Groteskno je gledati hrvatske „zvijezde“ kako oko lijevog ručnog zgloba nose vunenu crvenu nit (navodno košta 17,5 eura) koja prema kabali štiti od uroka onoga koji ju nosi. Upravo uporaba i nošenje takvih „zaštita“ ima veliki negativni naboj koji lakomislenim „mističarima“ može izazvati velike nevolje.

Spomenimo bar nekoliko tragikomičnih izjava nekih od tih hrvatskih „zvijezda“ koje su utrčali u taj nepoznati svijet. Stanovita Fani Stipković je ustvrdila kako joj je kabala pomogla da pobijedi egoizam i da se pomoću kabale lakše bori s Chronovom bolešću. Marko Grubnić (tko je taj?) tvrdi da je zbog prakticiranja kabale postao bolja osoba koja nije zavidna, ljubomorna ni zločesta. Malo poznata manekenka Petra Friganović nadmašuje sve, izjavivši kako zahvaljujući kabali redovito doživljava višestruke orgazme, koji traju i po desetak minuta…

Radi li se ovdje o pukoj trivijalnosti ili o pakiranju s đavlom koji u zamjenu za spas vlastite duše nudi prijevarnu, privremenu sreću, možemo samo naslućivati.


Korišteni dijelovi iz knjiga U klopci demona i Kontrola uma

Mladen Lojkić/croative.net

http://croative.net/index.php/vijesti/i ... zam-kabale?

[EdgarFranjul]

Crkveni oci u borbi s masonstvom


Glas Brotnja Veljača 10, 2014


Ne ćemo još dugo čekati vrijeme kada će prestati hvalospjevi papi Franji
Papa Ivan Pavao II., tijekom Angelusa s vjernicima na Prvu korizmenu nedjelju 2002. godine drhtavim glasom govorio je kako je Sotona stvarnost koja neprestano djeluje na čovjekove putove i putove Crkve. Oni koji žele umanjiti značaj te činjenice dovode se u opasnost i na kraju se suočavaju s gorkim razočarenjem; to je pogreška s bolnim posljedicama. Papa je tako svoje riječi zaključio na neobičan način, dva puta naglašeno rekavši: „Odlazi Sotono!“(Milivoj Bolobanić, Kako prepoznati zamke ZLOGA, Detecta, Zadar, 2006., str. 26.).


Tko u ime Sotone djeluje na putove čovjeka i Crkve? Sveta Stolica je vrlo rano uvidjela svezu između masonstva i sotonizma, te se žestoko odupirala „đavoljem modernizmu“ toga vremena. Još je papa Klement XII. uvidio veliku opasnost masonstva i jasno ih svrstao u najveće neprijatelje svakog pozitivnog kršćanstva, a poglavito Katoličke Crkve. Smatrao ih je također odgovornim za pojavu reformacije u Europi, odnosno za osnivanje i odvajanje Anglikanske i Luteranske protestantske crkve od Katoličke Crkve. Papa Klement XII. ih je ekskomunicirao i proglasio neprijateljima kroz stoljeća, izdajući 1738. godine bulu In Eminenti Apostolatus Specula. Papa Benedikt XIV. 1776. godine svojom bulom Inscrutabili također osuđuje slobodne zidare. Slijedi serija enciklika koje osuđuju slobodno zidarstvo: Ecclesiam (Pio VII., 1821.), Quo graviora (Leon XII., 1825.), i Traditi (Pio VIII., 1829.).

Papa Pio IX. u vremenu masonske ekspanzije pokušava upozoriti svijet na masonsku neimarsku religiju kojom slobodni zidari vješto manipuliraju i osvajaju Planet. Pontifikat pape Pia IX. trajao je najduže u povijesti papinstva (1846.-1878.). Ostat će zapamćen po tome što kao Talijan, nije htio predsjedavati nacionalnoj ligi u „svetom ratu“ protiv Austrougarske Monarhije koja je vladala sjevernim dijelom poluotoka, i zbog toga je morao 1848. godine pobjeći iz Rima, pred masonskim revolucionarima Mlada Italija. Ostat će još više zapamćen po vremenu agonije papinske svjetovne moći koja traje do 1870. godine, po definiciji dogme Bezgrješnog Začeća 1854. godine, te po sazivanju Prvoga vatikanskog sabora 1869.- 1870. godine. Taj Koncil donio je dvije iznimno važne odluke: dogmu o papinoj nepogrešivosti, i konstituciju Dei Filius, kojom se definiralo ključno vjersko pitanje devetnaestog stoljeća- odnos između vjere i razuma. Protiv masonstva papa Pio IX. izdao je nekoliko bula: Qui pluribus (1846.), Multiplices inter (1865.),Apostolicae Sedis (1869.) i Etsi multa (1873.). Bulom Etsi multa, papa prvi puta proglašava masonstvo djelom Sotone. Smatrao je da je masonstvo mogao stvoriti i proširiti diljem svijeta samo vječni neprijatelj Gospodnji, Sotona, te da je stoga masonerija „dostojna kćerka Sotone“.

Najveće upozorenje svekolikom ljudskom rodu od opasnosti kraljevstva Sotone i osudu masonske sekte izrekao papa Lav (Leon) XIII. svojom enciklikom Humanum Genus (Ljudski rod) 20. travnja 1884. godine. Papa Lav XIII. u njoj jasno daje do znanja kako sljedbenici zla, slobodni zidari, kuju urote i žele uporno i otvoreno nauditi Crkvi. Papa otkriva narav masona koji se, poput nekoć manihejaca, skrivaju po skrovitim mjestima i donose svoje sotonske planove, dok u javnosti proglašavaju svoje milosrđe prema siromašnima i običnom puku. Papa također govori o masonima koji su izdali tajne, ili nisu poslušali zapovjedi, bili su ubijeni, a ubojstvo je vješto izbjeglo policijskoj kazni.



Papa Lav XIII., nadalje iznosi kako je plan masonstva Papi oduzeti svu duhovnu moć, a instituciju rimskog pontifikata izbrisati s lica zemlje. Pod pojmom izjednačavanja svih religija, pa i onih najdevijantnijih, želi se uništiti Katolička crkva. Masonstvo se uvuklo u srca pojedinih vladara, kaže Papa, tako da su ta društva i države odbacili kršćanske tradicije, brakove sklapaju i razvrgavaju kao građanske ugovore, u obrazovanje djece u takvim društvima ne smiju se uplitati nikakve religije, a kada odrastu, djeca sama odabiru religiju koja im se najviše sviđa. Sloboda umjetnosti, pornografija i strast zamijenili su mjesto s kršćanskim naučavanjem. „U nastojanju i zastrašujućem pokušaju da se ožive poganski običaji i institucije i želji da se uništi vjera i Crkva, čovjek će prepoznati neukroćenu mržnju i osvetnički bijes koji je protiv Isusa Krista planuo u Sotoninom srcu“, rekao je na kraju papa Lav XIII osuđujući masonsku sektu..


Nakon što je dva stoljeća Katolička Crkva „ratovala“ protiv masonstva, a Pape izdavali brojne enciklike nužno se zapitati da li je suvremeni konformizam Crkve ustuknuo pred masonstvom? Danas, kada je Sotona preko svojih političkih i nevladinih organizacija osvojio svijet u kojem živimo, odvratio pogled javnosti od misije kršćanstva i to medijski toliko rafinirano i perfidno da to većina kršćana, ne samo da ne primjećuje, već i nije čak ni osposobljena tu činjenici shvatiti, makar i hipotetski, Crkva se više ne usuđuje imenovati glavne uzročnike sekularizacije koji su doveli do pojačanog otpada od vjere. Umjesto borbe protiv masonstva, Crkva često izabire da se povuče iz te borbe. To je također konformizam, konformizam nezamjeranja nepravdi i bezbožnoj vlasti u državama koje iz Ustava isključuju ime Božje. To škodi poslanju Crkve jer Krist je došao navijestiti blaženstvo progonjenima zbog pravednosti, a pravednosti nema ako se nepravdi ne suprotstavi. (Emil Čić: Tiranija i oligarhija, Naklada E. Čić, Zagreb, 2008., str. 135. i 136.).

Poznato je da Katolička Crkva i judeo-masonski vlastodršci pregovaraju već dulji niz godina. Sveta Stolica, svjesna opasnosti tih dogovora, rezervirala je te osjetljive razgovore isključivo za svoju ovlast. Budući je Crkvi poznato da ima posla s onima koji nose maske na licu, onima koji nikada neće odstupiti od svoje namjere da masonska ideologija postane „opća religija čovječanstva“ nije ovlastila lokalne crkvene vlasti za ikakve pregovore s masonstvom. Pored toga lakše je Svetoj Stolici razgovarati s masonskim predstavnicima na međukulturalnoj razini i o općenitim temama (o siromaštvu, borbi u obrani života, dostojanstvu ljudske osobe, opismenjavanju, očuvanju okoliša, zdravstvenoj zaštiti, globalizaciji i sl.), nego na vjerskoj i ideološkoj razini. Na tom polju dijalog s masonstvom dolazi u ozbiljne poteškoće jer masonska „duhovnost“ želi kršćansku vjeru udaljiti iz javnog života i zatvoriti u kućni pritvor.


Međutim, implementacija tih dogovora ako se dogodi na nižim razinama Katoličke Crkve, može biti krajnje pogubna jer mnogi progresivistički svećenici zahvaćeni imanentizmom i laicizmom pokleknuti će pred onima koji gaje neskrivenu mržnju prema Riječi Božjoj. Iako masoni žive u smrtnom grijehu i ne mogu nazočiti Svetim sakramentima mnogi vjernici (većina ih i ne zna za te odredbe) pristupaju masonskom bratstvu kako bi sebi osigurali karijeru u profesionalnim zanimanjima, ali čine to i neki „progresivni“ svećenici koji jako dobro znaju za te odredbe.


Nikada se ne smije smetnuti s uma da je Katolička Crkva kao izvorište Kristovog nauka još uvijek najveća prepreka masonskim eugenicima za konačnu uspostavu njihovog Novog svjetskog poretka. Njihova borba do svršetka svijeta biti će usredotočena na slabljenje, posrnuće, zatiranje i na kraju ovladavanje Crkvom. Jer tek kada Katolička Crkva duboko posrne i izgubi svaki duhovni autoritet kakav ima na cijeloj Zemlji, gospodari „života i smrti“moći će u potpunosti ovladati cijelim planetarnim čovječanstvom, a čovjeka kao osobu svesti na granicu puke animalnosti, metafizički ga zombizirati i robotizirati. Svjetovna moć s kojom raspolažu daje im iluziju svemoći i nedodirljivosti, tako da Crkvu više niti ne doživljavaju kao dostojnog protivnika.

Stoga tu jedinu oporbu, Katoličku Crkvu, nužno je razoriti, bilo izvana ili iznutra. Smatraju da suverenost Vatikana kao jedine nesekularne i teokratske države više nije primjerena trećem mileniju i da se i tu mora nužno nešto promijeniti. Napadali su papu Ivana Pavla II. zbog njegove krutosti prema reformama navodnog duha Drugog vatikanskog sabora, jednakim žarom su se usredotočili i na papu Benedikta XVI., kao navodno dogmatičnog nazadnjaka kojemu su odricali pravo na čuvanje vjerskih istina. Kada u svemu tome nisu uspjeli kod novog Pape, pape Franje, pribjegli su novoj taktici. Hvale ga na „sva zvona“ kako je novi Papa u mnogima probudio nadu u jedan novi početak, kako će pod njegovim vodstvom Crkva konačno ispuniti svoje poslanje naviještanja Evanđelja, ostvarivanja zajedništva s Bogom i služiti siromašnima. Jasno da one druge poruke pape Franje, o abortusu, kontracepciji, homoseksualnim brakovima prešućuju, iskrivljavaju ili krivo interpretiraju. Zasigurno da ti „hvalospjevi“ masonskih glasila ne će još dugo trajati, jer uskoro će i svakom vjerniku i nevjerniku biti jasno da je papa Franjo čvrsti čuvar Tradicije Crkve, da vjerno slijedi svoje prethodnike, samo drugačijim javnim nastupima. Tada će ga vjerojatno proglasiti „licemjernim“, kao jedno je govorio, a drugo radio.


Prestrašno je doživljavati paklenu magmu gnjeva koju prouzročuje netrpeljivi borbeni laicizam, kao izum judeo-masonstva, protiv kršćanstva – posebice Katoličke Crkve. Od pape Pija XII. do današnjeg pape Franje traje intenzivna urota protiv Crkve. Jedni je agresivno optužuju za sva „zala svijeta“, od križarskih ratova, inkvizicije, navodne suradnje s fašističkim režimom, antisemitizma (sjetimo se samo gnusne objede predsjednika hrvatske vlade Zorana Milanovića u Hrvatskom saboru na dan Holokausta) itd., za što se Sveta Stolica pretjerano često morala ispričavati (tko se njoj ikad ispričavao zbog progona kršćana i sl.). Drugi, sekularni laicisti pak joj govore da je nazadna, da je protiv napretka i znanosti, da svojim moralom sputava i ograničava ljudsku slobodu, pa joj „dobronamjerno“ savjetuju kako bi bilo dobro da se što prije reformira, da ukine celibat, dopusti ženama ređenje za svećenike, pa čak i za biskupe, prihvati istospolne brakove, odobri razvod braka, abortuse, eutanaziju i dr.


Najveća opasnost za Crkvu je njezino moguće termitsko urušavanje, urušavanje iznutra. Nije nepoznanica da okultni i magijski vrh masonske oligarhije mnoge svoje ljude unovačuju u crkvene redove, još kao dječake ih šalju u sjemeništa. Osim toga oni vrbuju i crkveni kler unutar Crkve da im se pridruži u svojoj protubožjem poslanju. Mnogi podlegnu častoljublju i slavohleplju ideologije zlatnog teleta, bilo iznudama, ucjenama ili u nekim slučajevima kao labilne duše i dragovoljno. Upravo ti ubačeni elementi u Crkvi u određenom, najprikladnijem momentu izazvati će skandale, pa čak i sablazan.


Judeo-masonski urotnici su tako uspjeli preko medijskog „slobodnog novinstva“, koje je isključivo pod njihovom kontrolom bilo da se radi o javnim ili privatnim kućama, izazivati bjesomučni plimni antikatolicizam u diskreditaciji Crkve. Planetarna kampanja uperena protiv Katoličke Crkve se vodi o iskorištavanju djece, pedofiliji, rastrošnosti, financijskim skandalima i sl. Jasno da uz stvarne skandale besramni medijski janjičari puno češće naljepljuju etikete, izmišljajući najraznrodnije skandale Katoličkoj Crkvi kako bi što više diskreditirali svetost Crkve. Jer ako takva zla čine crkveni oci, onda „javno mnijenje“ ne može govoriti o nekoj svetosti Katoličke Crkve, iz čega bi trebalo proizaći da je njena religija laž, da Isus Krist i nije Bog.


Dvije činjenice su znakovite u cijeloj toj pompoznoj medijskoj hajci. Istina je da je bilo seksualnih i financijskih zlodjela u Katoličkoj Crkvi (uglavnom su planski namješteni), ali zasigurno u daleko manjem postotku nego u drugim strukturama društvenog života. Nije nikakva tajna da istih skandala ima i u drugim crkvama ili vjerskim zajednicama. Pitanje svih pitanja je, zašto medijima nisu zanimljivi takvi slučajevi u drugim crkvama i religijama? Zašto ih ne zanimaju ekscesi ili zločini protestantskih pastora, pravoslavnih paroha, židovskih rabina itd.? Upravo je to dokaz kako je Katolička Crkva kao istinska apostolska Crkva ostala još jedina „smetnja“, jedini štit i jedina kočnica u stvaranju jednosvjetskog sotoninog kraljevstva – Novog svjetskog poretka.


Druga činjenica je ta, da se „otvorio trezor“ afera u Katoličkoj Crkvi kada je postalo sasvim razvidno da navodni duh Drugog vatikanskog sabora nije potopio Petrovu lađu, kada je postalo jasno da papa Ivan Pavao II. vodi Crkvu mimo svih očekivanja masonskih loža, ateiziranog dijela židovstva i materijalističkog mesijizma. Zato se treba vratiti na pitanje konformizma Crkve u kojoj, uz časne iznimke pojedinih crkvenih otaca, više nema rasprava o subverzivnom djelovanju masonstva na Crkvu. Da li je to produkt općeg dogovora Crkve i masonstva o „nenapadanju“, o prešutnom suživotu jednih kraj drugih? Ako je tako onda ostaje gorak okus u ustima jer masonski mediji permanentno „razapinju“ Crkvu, dok ona milosrdno trpi i šuti.


S Katoličkom Crkvom u Hrvata potpuno je ista situacija, ona kao da se boji prozboriti o toj nemani, kao što je masonstvo nazvao blagopokojni kardinal Alojzije Stepinac prigodom podizanja Križnog puta u Mariji Bistrici u siječnju 1940. godine. Poglavito danas, kada je ta neman pred samim ciljem da završi đavolji proces ovladavanja cijelim Planetom, Crkva mora odlučno djelovati. Crkva se mora ugledati na blaženog Alojzija koji je još od vremena svog zaređenja za biskupa 1934. godine beskompromisno progovarao o pravoj naravi judeo-masonstva i zbog toga na sebe navukao nezapamćeni gnjev rušitelja Crkve.


Sjetimo se bar nekih njegovih izjava. Dana 17. veljače 1935. godine Stepinac izjavljuje: „Danas je bila zaista silna navala svijeta na papinskoj proslavi i sigurno je bilo neugodno protivnicima katolicizma. Bio sam neodlučan da li da istupim ili ne i ja na govornicu, jer nije običaj da biskup govori u ovakvim zgodama. Ali živimo u iznimnim, teškim i borbenim vremenima. U strahovitoj borbi sa masonerijom, sektaštvom itd., a državna vlast pod uplivom masona goni nas gdje može. Ne daju nam da se javljamo u štampi, pa sam smatrao za uputno da ovdje jasno istaknem našu odlučnu volju da se poštuju prava Katoličke crkve. Masonske Novosti, taj najodurniji masonski list, tendenciozno je po običaju iznio neke stvari u krivom svjetlu.“


Dana 27. travnja 1935. godine Stepinac zapisuje: „Sinoć je policija plijenila u sjemeništu bogoslovskom brošure koje izdaje UDSK. Zaplijenila je brošuru ‘Tko vlada u Rusiji’ i ‘Židovska masonerija’. Iz ovog se očito vidi da kod nas ima vlast masonerija, odnosno Židovi, jer je masonerija samo njihovo oruđe. Hrvatski narod, a ni Jugoslavija neće imati mira dok se ne riješi ovog prokletog sjemena masonskog, koje se poput šišmiša skriva i iz busije udara na sv. Crkvu katoličku najjače uporište naroda i domovine i moralnog poretka.“ (Ivan Mužić: O sekti masona, Matica hrvatska, Split, 1999., str. 123. i 125.).


Stepinac u Dnevniku od 5. studenog 1940. godine iznosi svoju proročku viziju: „Pobijedi li Njemačka bit će grozan teror i propast za male narode. Pobijedi li Engleska ostat će na vlasti masoni, Židovi, prema tome nemoral, korupcija u našim zemljama. Pobijedi li SSSR onda je đavo dobio vlast nad svijetom i pakao. Dakle, kuda ćemo Gospodine nego k Tebi podići oči?“Jasno je da koliko god se nadbiskup Stepinac borio protiv tih izopačenih ideologija, on s tim ideologijama nije nikada poistovjećivao čovjeka kao pojedinca, čovjeka bilo koje vjere, nacije ili rase, čovjeka kao jednakovrijedno Božje stvorenje. Njegova neskrivena ljubav prema svakom čovjeku bila je neupitna, apsolutna i bezuvjetna.


Crkveni oci u Hrvata moraju i u današnjem postmodernističkom svijetu slijediti putove mučenika blaženog Alojzija Stepinca. Kada Crkva u Hrvata govori o Stepinčevoj borbi protiv zlopatničkog fašističkog i komunističkog usuda, kao čedima judeo-masonstva, zašto i ne prozbori o majci tog čeda – masonstvu kao „dostojnoj kćeri Sotone“?No, jeli nam se samo čini da se gotovo cijela Crkva „sakrila“ pred tom pošasti…

(Korišteni dijelovi iz knjige TKO ŽELI RAZORITI CRKVU)

Mladen Lojkić/hrvatski-fokus.hr

glasbrotnja.net

http://glasbrotnja.net/religija/drustvo ... masonstvom

[EdgarFranjul]

Ne nasjedajte na ovu propagandu: Zašto želim mikročip u svome tijelu?



Autor: Z. K.Datum: petak, 14. veljače 2014. u 11:48


U Austrougarskoj monarhiji Židovi su nosili žute kokarde, u nacizmu brojeve, uvijek je tu bio žig zvijeri. Danas nosimo OIB na svakom šalteru, sutra nećemo morati ni beknuti ( i tako nemamo što pametno za reći). Neki europski mediji objavili su nedavno da će mikročipiranje novorođenčadi na prostoru Europe krenuti već ove godine, točnije u svibnju. Zaista se nadamo da je to samo neka lažna vijest, a ne stvarnost. No, po svemu sudeći, mikročipiranje nas očekuje vrlo brzo. Nedavno je i preko novog američkog sustava zdravstvenog osiguranja pod nazivom Obamacare najavljeno čipiranje stanovništa, po osobnoj volji, poručuju. U isto vrijeme počela je i svjetska propaganda mikročipiranja ljudi u svijetu. Tu kampanju pod nazivom 'želim čip' započeo je svjetski poznati medij BBC. Naime oni su počeli malo malo objavljivati sve prednosti mikročipova u ljudima. Predstavili su propagandni tekst pod nazivom 'Zašto želim mikročip'? u kojemu ljude upozoravau na sve veći broj krađe identiteta, prijevare s kreditnim karticama i nestajenje djece. Zbog toga trebate željeti čip, kaže BBC. Oni su predstavili i niz problema koje će ovaj čip riješiti, npr. vi nećete morati ništa pamtiti, lozinke pinove, sve će pamtiti vaš implantat pod kožom kojeg ćete ugraditi naravno svojom voljom i svojom voljom ćete odlučiti da svoje tijelo i um predate kontrolnom centru.




Jadni oni koji podlegnu ovoj propagandi. No kako to i inače biva, bude baš onako kako kažu mediji, ni manje ni više. Ako oni kažu da se treba čipirati, ljudi će u redu stajati ne bi li u svoje tijelo primili ovo tehnološko otkriće koje će, po riječima BBC-a, spriječiti sve zločine svijeta. Mikročip je najhumanije otkriće ikad, a svi mi koji mislimo drukčije jednostavno nismo tolerantni, ne želimo pomoći u spriječavanju kriminala. Možda zato što smo upravo mi kriminalci? Sami ćemo biti krivi kada nam nestane dijete koje nismo čipirali. Strašno, još ćemo i u zatvoru završiti jer ne brinemo o svome djetetu, 'kako to mislite niste ga čipirali'? Tako će otprilike teći čipiranje po osobnoj volji. Sustav straha i medijske manipulacije je u punom jeku.



Ljudi zatvoreni u sustave pravila uhvaćeni su u mrežu brandova. Problematiziranja i najbanalnijih stvari. Od svega se radi politika, novac, zvijezde, idoli. Kao da svijet postoji tek od danas. Govore nam koliko smijemo biti teški? Koliko nakvarcani? Koliko liberalni? Koliko otkačeni, a koliko ne? S kim smijemo spavati, a s kim ne? Tko je poželjan, a tko nije? Što trebamo čitati? Kako preodgojiti mamu? Kako baku strpati u starački dom i kupiti joj loptu za pilates i još nam se sprdaju sa reklama dok slušamo bajku o Gregoru. Ali ovca ostaje ovca i njegova kartična i telefonska kontrola je neizbježna kao i moja. Bankovne kartice, popust kartice, lozinke, ankete, istraživanja, zavirivanja, brojevi, logiranja sve su to finte kojima se razbija jedinstvenost i posebnost jedinke. Osoba postaje broj, evidentiran od strane zakona. U Austrougarskoj monarhiji Židovi su nosili žute kokarde, u nacizmu brojeve, uvijek je tu bio žig zvijeri. Danas nosimo OIB na svakom šalteru, sutra nećemo morati ni beknuti (i tako nemamo što pametno za reći). Čip će otkriti sve naše tajne i komunicirat ćemo senzorski, onako kako komuniciraju amebe i ostali beskičmenjaci dok ih gledamo pod mikroskopm.

Bravo, čip će nas osloboditi razmišljanja, postojanja, i pamćenja. Nećemo morati učiti i razvijati mozak, jer sve što nam je potrebno za život u sjeni čipa biti će u čipu. On će komunicirati, a mi ćemo blejati. Tako nam i treba kada smo dopustili totalnim psihopatima da nam kroje svakodnevicu i da nam kroje sadašnjost i budućnost, kada smo dopustili da psihopati od ljudi naprave robove i to još propagiraju kao pozitivno. Zaista, ne otvorimo li oči uskoro, naći ćemo se pred zidom i nećemo znati dalje. Biti će ili čip ili život. U želji za životom mnogi će izabrati čip, a vi ostali koji tvrdite da nećete ili ustanite ili odustanite. Jer blejanjem nećemo postići ništa.


Autor: Z. K.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/114 ... ijelu.html

[EdgarFranjul]

Belgijski kralj Filip I potpisao zakon o eutanaziji djece

Belgijski kralj Filip I potpisao je jučer zakon o eutanaziji djece i tako time postaje važeći zakon koji je donio belgijski parlament, a koji dopušta usmrćivanje bolesne djece. Parlament je taj zakon donio s 86 glasova „za“, 44 ‘protiv’, dok ih je 12 bilo ‘suzdržano’. Ovime je Belgija postala prva zemlja na svijetu u kojoj se bolesnoj djeci može oduzeti život.

Uoči glasovanja 160 belgijskih pedijatara potpisalo je otvoreno pismo protiveći se prijedlogu zakona, kazavši između ostalog i da ne postoji potreba za donošenjem takvog zakona, budući da je moderna medicina sposobna ukloniti bol.

U Belgiji koja je 2002. legalizirala eutanaziju odraslih broj eutanaziranih raste. Broj eutanaziranih osoba u 2012. godini bio je 1 432, 25% više nego prethodne godine. Slično je u Nizozemskoj u kojoj se deset godina nakon legalizacije broj eutanaziranih udvostručio. Posebnu zabrinutost u svijetu uzrokovao je prošlogodišnji slučaj mlade Nancy Verhelst, koja je eutanazirana nakon neuspješne operacije promjene spola, zbog “psiholoških patnji”.

Izvor: narod.hr/zenit

http://narod.hr/eu/belgijski-kralj-fili ... iji-djece/

[EdgarFranjul]

ZASTRAŠUJUĆE: Stvara se vojska umjetnih ljudi! Rođene su prve GMO bebe, novi 'nadljudi' zamijenit će običnog čovjeka!

Autor: Z. K.
Datum: nedjelja, 09. ožujka 2014. u 13:30

Činjenica je da je stvaranje ovakve umjetne populacije ljudi počelo, te će se samo nastaviti razvijati u sve većem obujmu. Rezultat je neizbježan. Po svemu sudeći, uskoro ćemo svjedočiti dvjema rasama ljudi. Jedni će biti stvoreni od Boga - savršeni u zamisli, dok će drugi biti umjetno srtvorena i manipulirana te otporna bića, ljudi koji će svojim savršenostima dakako nadjačati običnog čovjeka.

Depopulacija stanovništva u svijetu je u punom jeku. Sve je to planski i dobro promišljen napad na čovjeka, prirodnog i stvorenog od Boga. Zahvaljujući nevjerojatnim količinama otrova u hrani, vodi, zraku i svuda oko nas, sterilitet kod ljudi velika je pošast koja se pojavila posljednjih godina. Bolest sterilnih ljudi se toliko povećala da od te bolesti boluje gotovo svaki 5. čovjek na planetu. I dok je nekad sterilitet bio vezan ponajviše za žene, danas od nemogućnosti imanja djece boluju i muškarci i žene u jednakom broju. No, kako je ova bolest nametnuta i planirana, tako je i lijek za tu bolest pripremljen od onih koji su je nametnuli. Naime, SAD je u kolapsu. Gotove sve industrije i proizvodnja su u recesiji ili na vrhuncu recesije. No, jedna industrija nije osjetila recesiju. To je industrija uzgajanja djece. Ta industrija danas je toliko uznapredovala, da bi djeca koja se danas rađaju normalnim putem, od mame i tate mogla biti posljednja djeca, začeta, rođena i nošena 9 mjeseci, koja će se u budućnosti boriti za mjesto s uzgojenom ili pak GMO, umjetnom djecom ili budućim nadljudima.

Uzgoj djece u SAD-u

Naime umjetne maternice, da dobro ste čuli UMJETNE maternice, na korak su do potpunog usavršavanja i puštanja u masovnu upotrebu diljem svijeta. No, već i sada u Americi doslovno cvjeta biznis zamjenskog roditeljstva ili: medicinsko potpomognute oplodnje, a zatim i uzgoja i rađanja beba u unajmljenim maternicama. Pored brojnih američkih tržišta koje su posljednjih godina bile na teškim mukama – tržište automobila, jahti, tekstila, nekretnina, namještaja elektronike itd, jedino tržište koje nije osjetilo recesiju je tržište beba i materijala za njihovu proizvodnju. Radi se o prodaji jajnih stanica, sperme, usluga, medicinski potpomognute oplodnje, ugovaranja i dogovaranja iznajmljivanja i posuđivanja maternica uzgojnica ili gestacijskog prostora, kako se u Americi naziva maternica žene koja nosi tuđe dijete.

Ove bizarne usluge koriste ljudi koji ne mogu imati djece jer su sterilni po nalogu, homoseksualni parovi, ali i moderne žene koje ne žele prolaziti muku prirodnog rađanja. Naime, nedavno je Hrvatsku posjetila jedna od najvećih svjetskih zvijezda nove reproduktivne revolucije, zagovornica "bezgrešnog začeća" i "bezbolnog rađanja" uz pomoć umjetne maternice ili uzgojnice. Ta kontroverzna znanstvenica po imenu Arathi Prasad, britanska je biologinja i i genetičarka koja je u Hrvatskoj održala predavanje pod nazivom "Poput djevice u granicama začeća". Iako je ovako nešto potpuno proturječno s moralnim i etičkim načelima našeg naveliko kršćanskog društva, ona nije izazvala toliku medijsku pažnju kao što je to npr. učinila protupedofilska aktivistica dr. Judith Reisman. Pitamo se zašto. Uzgajanje beba diljem svijeta postaje normalno, pa čak i poželjno što je samo nagovještaj novog svijeta koji dolazi.

Umjetne GMO bebe su stvorene!

No, svijet je otišao puno dalje od sada već običnog uzgoja. 25. veljače ove godine američka FDA je održala prvi od javnih sastanaka na kojima se govorilo o genetski modificiranim ljudima i njihovim navodnim prednostima. Pored britanskih eksperimenata s kombinacijom ljudske i životinjske DNK, pored stvaranja hidri s biljnom, životinjskom i ljudskom genetikom, na red su došli i genetski modificirani ljudski embriji s patentiranim genima. Daily Mail je s druge strane otkrio kako je 01.03.2014. rođena prva genetski modificirana beba u SAD-u, te da se očekuje rađanje još 29 takvih beba u nekoliko narednih mjeseci. Ova vijest je toliko šokantna, naročito ako se zna da su bebe o kojima pričamo napravljene uz pomoć tri roditelja, što još jednom ukazuje na sve moguće moralne i etične nejasnoće. Sve bebe su stvorene u Centru za reproduktivnu medicinu i znanost "Svetog Barnabasa" u New Jerseyju, pa nam se čini kako FDA pomalo kaska za stvarnim događajima u SAD-u iako bi ova agencija prvo trebala stvoriti zakone i pravilnike o stvaranju GMO djece, a tek nakon toga bi se eventualno smjele stvarati takve bebe. No, čini se kako su se stvari malo ubrzale.

Kao razlog uzgoja ovakve djece navodi se strah od prijenosa gena kod roditelja koji imaju gen za neku nasljednu bolest, pa se tako pod krinkom straha od nasljednjih bolesti, daje mogućnost roditeljima s takvim genom da imaju zdravu djecu. Roditelji koji će ubrzo imati mogućnost stvaranja djeteta, imat će mogućnost i oblikovanja tog djeteta što je zastrašujuće. Moći će se birati, visina, težina, boja očiju, oblik nosa i ostalo. Ovakvo mješanje ljudi u gene ljudi je čisto igranje Boga, ništa više. Činjenica je da je stvaranje ovakve umjetne populacije ljudi počelo, te će se samo nastaviti razvijati u sve većem obujmu. Rezultat je neizbježan. Po svemu sudeću uskoro ćemo svjedočiti dvjema rasama ljudi. Jedni će biti stvoreni od Boga savršeni u zamisli dok će drugi biti umjetno srtvorena i manipulirana te otporna bića, ljudi koji će svojim savršenostima dakako nadječati čovjeka. Stvara se nova vojska nadljudi i toga jednostavno moramo biti svjesni. Kako će se ovo odraziti na svijet, možemo samo nagađati, no jedno je sigurno: Običan čovjek uskoro postaje manjina, a svijet nije daleko od ponovnog eugeničarskog i nacističkog doba za koje smo mislili da je iza nas.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/117 ... vjeka.html

[EdgarFranjul]

Gates, Buffet i ekipa ponovo u akciji: Milijarde kroz donacije najbogatijih ljudi na planetu idu za abortuse!

Autor: Z. K.Datum: ponedjeljak, 17. ožujka 2014. u 10:47

Mediji, i ostali moćnici svijeta od njih prave humanitarce iako su u pitanju obični ubojice vođeni eugeničarskom idejom luđačkog ubijanja siromašnih, bolesnih, slabih i nemoćnih. Po najnovijim podacima u svijetu se godišnje ubije 40 do 50 milijuna nerođene djece. Dakle, broj legalno ubijenih ljudi je milijunski i on svaki dan raste. Ako znamo da se najviše abortusa izvede među najsiromašnijom populacijom svijeta, postavlja se pitanje, tko zapravo plaća ta silana ubijanja nevine djece?

Ako postavite to pitanje, na površinu će iznjediriti ne mali broj zaklada i organizacija koje plaćaju abortuse najsiromašnijih. Te organizacije često se opisuju kao 'Abortus Fondovi' a predstavljeni su na način da se stekne dojam kako običan puk pomaže ženama u nevolji.

A u stvarnosti te zaklade i organizacije vode obični abortusni ekstremisti koji su uhvaćeni u mrežu laži te smatraju da je pravo na abortus pravo nad pravima. No, tko stoji iza te pogubne i mračne stvarnosti?

Te silne zaklade, organizacije i fondovi namijenjeni najsiromašnijim građanima planeta plaćaju najbogatiji ljudi na svijetu, milijarderi ukljućujući i multi-milijardera Warrena Buffeta.

Nije vam malo sumnjivo da enormni bogataši zapravo financiraju ubojstva najsiromašnijih?

Eliminiranje siromaha, po svemu sudeći zamjenilo je iskorijenjivanje siromaštva. No, ono što jako brine je to da za tu bešćutnu strategiju ovi ljudi dobivaju maksimalnu svjetsku, medijsku podršku pa se ubijanje svelo na pravi propagandni rat protiv siromašnih (dakle, ne protiv siromaštva, nego protiv siromašnih ljudi).


Primjerice National Review Online navodi da je samo od Warrena Buffeta 2011. godini prikupljeno preko 115 milijuna dolara koji su išli isključivo na organizacije za zagovaranje i vršenje abortusa. Dok je preko 21 milijun dolara samo od Buffeta te godine išlo za financiranje sredstava za abortuse.


Drugim riječima, Buffet plaća siromašnim ženama da ubiju svoje dijete. Ovo je vrlo uznemirujuće. Dakle, čovjek koji doslovno pliva u novcu plaća ubijanje nerođene djece, iako je upravo tim majkama potrebana financijska pomoć kako bi mogle roditi dijete. On je te sve silne milijune bez problema mogao dati organizacijama koje pomažu siromašnim majkama u takvim situacijama pa im pomoći u financijskom smislu da te žene ipak rode svoje dijete jer najčešći uzrok abortusa je upravo siromaštvo i neimaština.


Warren Buffet
No, Buffet to ne čini, on svojim novcima plaća tim ženama abortus i to pravda kao humanitaran rad. Ne, nije u pitanju depopulacija stanovništva, i eugenika siromašnih ljudi.

Ne znam koliko ste prije razmišljali o toj nemilosrdnoj činjenici, da bogati i moćni ljudi odlučuju o milijunskoj sudbini djece koja po njima bolje da su ubijena nego da se rode na ovome svijetu. Jer, to je odvratno i potpuno neprihvatljivo.

No, nije samo Buffet u igri. Ovu prljavu igru vode i svi ostali mega-bogati muškarci koji podržavaju industriju abortusa kod žena. Tu su i Ted Turner, George Soros, Chuck Fenney, Bill Gates, Ross, Perot, Obitelj Rockefeller i mnogi drugi koji svoje milijarde svake godine slijevaju Abortus fundacijama i abortus dilerima te klinikama za planirano roditeljstvo i izvršenje abortusa. Tu su i vrlo močne zaklade kao što su Google i Ford Foundation. Svi oni financiraju sve što je potrebno da bi siromašni mogli nesmetano ubijati svoju djecu diljem planeta.



George Soros
Svi ti "ljudi" itekako su svjesni da je industrija abortusa zarađuje na siromašnim ženama koje na abortus idu prvenstveno zbog siromaštva. Svi izvještaji potvrđuju da se abortusi u najvećoj mjeri izvršavaju upravo na toj populaciji, ali i da se takve klinike i centri za socijalno ubijanje djece diljem planeta otvaraju upravo u ruralnim područjima gdje je najviše siromašnih ljudi. Primjerice, samo u New Yorku provedena je tragična studija koja je potvrdila da je preko 60 posto od svih, na ovaj način ubijenih beba bilo crno. To je samo jedan od primjera da na abortuse idu žene nižih društvenih staleža, u New Yorku to su najćešće crnci.

Kad bi se ova studija provela na globalnoj razini došli bi do zastrašujućih podataka. A sva ta silna ubojstva plaća par luđački bogatih muškaraca željnih krvi.

Nedavno je izašlo istraživanje koje je pokazalo da samo 80 pojedinica u svojim rukama drži bogatstvo količine više od pola svjetskog bogatstva zajedno. I sad ti besramno bogati pojedinci koji su u sustavu piramide upravo na siromašnima zaradili ili pokrali te besramne količine novca plaćaju iskorijenjenje siromašnih ljudi i to sasvim legalno.

Dakle, oni javno govore kako su humanitarci koji pobjeđuju siromaštvo, no ne budite u zabludi, oni to ne čine. Oni direktno ubijaju snove i mogućnosti siromašnih ljudi i djece prije nego li su uopće dobili priliku za život iako taj isti novac mogu u ovom trenutku prenamijeniti organizacijama koje će toj djeci omogučiti dolazak na ovaj svijet.

Riječ je o vrlo stvarnoj eugenici goroj od one iz nacističkog doba. Oko 50 milijuna života uništeno je, ubijeno i abortirano uz pomoć ovih neljudi koji itekako znaju zašto čine to što čine. Oni u svojim rukama drže živote sve te nerođene djece i trguju s njima pred očima cijele javnosti. Mediji, i ostali močnici svijeta od njih prave humanitarce iako su u pitanju obični ubojice vođeni eugeničarskom idejom luđačkog ubijanja siromašnih, bolesnih, slabih i nemoćnih.

Osim abortusa, svi ovi ljudi plaćaju i cjepiva siromašnim ljudima, pokreću farmaceutske industrije, financiraju GMO propagadnu i čine sve kako bi se riješili tih siromašnih nametnika na planetu.


http://www.dnevno.hr/vjera/pro-life/117 ... rtuse.html

[EdgarFranjul]

Belgijski liječnici sada zagovaraju eutanaziju bez suglasnosti pacijenta

5Jean-Louis Vincent, šef Odjela za intenzivnu terapiju bolnice u Bruxellesu, napisao je članak u kojem poziva na legalizaciju takve eutanazije i tvrdi da ta ideja ima potporu velikog broja belgijskih liječnika

Belgijska vlada usvojila je nedavno zakon u kojem će se u toj državi moći eutanazirati djeca, ali neki od tamošnjih liječnika sada idu i korak dalje, prema potpunoj legalizaciji ubojstva – prof. Jean-Louis Vincent, nekadašnji čelnik Udruge liječnika za intenzivnu terapiju predložio je da liječnik može donijeti odluku o eutanaziji pacijenta bez njegove suglasnosti, izvijestili su mediji.

Kako je prof. Vincent krajem prošlog mjeseca u komentaru za dnevni list Le Soir napisao, eutanazija bez suglasnosti pacijenta prakticira se već sada i to puno učestalije nego eutanazija na zahtjev. U takvoj eutanaziji liječnik ne prekida terapiju pacijentu, nego mu pojačava dozu sedativa koja mu smanjuje bol, ali i ubrzava smrt. To se radi, nastavio je liječnik, u situacijama kada “kvaliteta života nije zadovoljavajuća, te nema šanse za njezin popravak”. Inače, današnja palijativna skrb došla je na tu razinu da bol pacijenta može biti spriječena u svakoj situaciji. Problem je naravno, a to zagovornici eutanazije nikada neće otvoreno navesti kao svoj argument, da je takva skrb skuplja opcija od ubijanja bolesnika.

Vratimo se na teze liječnika koji je šef Odjela intenzivne terapije u bolnici Erasmus u Bruxellesu i koji tvrdi da stručnjak treba odlučivati o životu svojih pacijenata. Doktor se, nastavlja Vincent treba “konzultirati s obitelji pacijenta, jer je jedan od ciljeva eutanazije da se bolesnik može “oprostiti od obitelji”. To, valjda, znači da liječnik brzinu s kojom će ubiti svog pacijenta treba dogovoriti s njegovim najbližima. Sve ovo, tvrdi Vincent, ima potporu većine belgijskih liječnika. Udruga za intenzivnu terapiju kojoj je on nekada bio na čelu također to podržava.

Iz svega ovoga je jasno da kultura smrti i njezini zagovornici neće stati na nedavno donesenom zakonu.

http://www.bitno.net/vijesti/belgijski- ... pacijenta/

[EdgarFranjul]

Pornografska pop kultura kao okidač kulture silovanja

21.03.2014 08:45

Tekst koji slijedi se iz perspektive mnogih građana Hrvatske, baš kao i tvrdnje Judith Reisman, može činiti kao pretjerivanje upravo zato što još uvijek srećom ne osjećamo toliko posljedice rasprostranjenosti pornografije. Međutim, zapadni svijet je itekako opterećen negativnim posljedicama tog fenomena, u toj mjeri da se osobe koje ne konzumiraju pornografske sadržaje danas tamo nalaze u manjini. I bez toga, nemoguće je ne primjetiti postojanje određenih zabrinjavajućih trendova u pop kulturi koji neminovno stižu i do nas. Ti trendovi nameću prihvaćanje nasilja i sadizma kao sastavnog dijela ljubavnog odnosa. Pogledamo li i poslušamo pjesme megapopularnih izvođača kao što su Madona, Lady Gaga, Rihanna, Kanye West i dr. ili planetarnu popularnost književnog smeća „50 nijansi sive“ pitamo se da li to netko stvarno nameće nasilje i opasnost kao poželjan, stimulirajući element u ljubavnim vezama.



Pornografija stvara kulturu silovanja


Autor: Jonathon van Maren

Objavljeno: 18. ožujak, 2014.

Ubrzo nakon učestalih seksualnih napada koji su se dogodili na sveučilištu Ottawa, tema o prisutnosti „kulture silovanja“ izbile je ponovno na naslovne stranice. Povrh toga, predsjednica jednog kluba studenata na sveučilištu Ottawa Anne-Marie Roy (24) izišla je u javnost i otkrila kako je tijekom rasprave na Facebooku od nekoliko studenata primila seksualno eksplicitne komentare, među kojima i komentar kako bi ju trebalo „seksualno kazniti.” Ovi novi incidenti podsjećaju nas na prošlogodišnje događaje na sveučilištu St. Mary, kada su na početku nove studentske godine muški brucoši na glas pjevali „U znači maloljetnica! O znači 'Oh tako je uska!' N znači seks bez pristanka!“, uz mnoge druge odvratne i seksualno eksplicitne pjesmuljke. Kao reakcija, pojavila se nova grupa na sveučilištu Ottawa koja je pokrenula internetsku stranicu pod nazivom „Razgovarajmo o kulturi silovanja.“

Pa razgovarajmo o tome.

Najprije treba rasčistiti da nema apsolutno nikakve zabune o tome što jest, a što nije silovanje, usprkos mizoginom, seksualno nasilnom smeću koje izbacuju neke pop zvijezde poput Robina Thickea i njegove pjesme „Blurred Lines”. 'Ne' znači ne. Pijana ili na drugi način onesposobljena žena znači ne. Šutnja znači ne. Sve, ama baš sve, što ne predstavlja eksplicitan, kristalno jasan poziv na seks znači ne. Postoje li „različiti oblici” silovanja? Naravno. Ali svaki oblik nedobrovoljnog spolnog odnosa je ipak silovanje i svaki takav oblik treba zakonski, i na druge načine, tretirati samo i jedino kao silovanje. Silovanje nije samo „pogreška“ koju napravite. Radi se o seksualnom napadu i nasilju.

Drugo, evidentno ispod površine postoji razlog zbog čega mnogi ljudi sve više trivijaliziraju seksualno nasilje, a razlog tome je pornografija. Dopustite mi da objasnim.

Konzumacija pornografije u našoj kulturi 21. stoljeća, kada smo svi non-stop umreženi i spojeni na internet, poprimila je skoro pandemijske razmjere. Već u ranim 20-tima, 64-68 posto mladih odraslih muškaraca i 19 posto žena konzumira pornografiju svaki tjedan. K tome još 17 posto muškaraca i 30 posto žena konzumira pornografiju jedan do dva puta mjesečno. Drugim riječima, ukoliko u današnje vrijeme NE konzumirate pornografiju, nalazite se u manjini.

Kako se na ovaj način trivijalizira seksualno nasilje? Pogledajmo statističke podatke koje je objavila nova udruga koja se bori protiv pornografije, a nosi naziv Borimo se protiv nove droge: „Prije nekoliko godina tim istražitelja pregledao je najpopularnije pornografske filmove, one koji su se kupovali i posuđivali najčešće. Od 304 scena u tim filmovima 88% ih je sadržavalo fizičko nasilje. 49% je sadržavalo verbalno nasilje. Ukupno jedna scena od deset nije sadržavala nikakvo nasilje, dok je tipična scena sadržavala u prosjeku 12 primjera bilo fizičkog ili verbalnog nasilja. U jednu scenu prepunu akcije uspjeli su ugurati 128 primjera nasilja.“

Postoji obilje materijala iz znanstvenih istraživanja koji prikazuju kako pornografija doslovce djeluje kao droga, prespajajući spojeve u mozgu osobe koja ju redovito konzumira, te je stoga očito da nešto toliko moćno ima direktan utjecaj na to kako muškarci danas gledaju na žene. Na primjer, jedno novo istraživanje „govori puno o tome što se događa kada odrasle osobe gledaju ili čitaju pornografske materijale koji sadrže scene nasilja — uglavnom je zaključak taj da seks i nasilje čine naročito opasan spoj. Gledanje takvih materijala može kod muškaraca pojačati toleranciju prema seksualnom i drugom tipu nasilja prema ženama. Muškarci koji su gledali pornografske sadržaje koji sadrže nasilje također su više skloni vjerovati u mitove poput onih da žene vole biti seksualno svladane ili silovane, da 'ne' zapravo znači 'da', da ozljede koje pretrpe žrtve silovanja nisu previše ozbiljne i teške ili da je prihvatljivo udariti suprugu. Nadalje, u pornografiji se skoro nikada seksualne nasilnike i zločince ne prikazuje u negativnom svjetlu niti u tim filmovima bivaju kažnjeni zbog seksualnog nasilja.”

Trebalo bi biti savršeno jasno da će konstantno hranjenje pornografskim sadržajima, koji su danas preplavljeni opakim i odvratnim scenama seksualnog nasilja, dovesti do oblikovanja mozgova i apetita onih koji ih konzumiraju. Seksualnost je iznimno delikatna stvar, a ubrizgavanje nasilja od strane popularne kulture u ono što se nekad podrazumjevalo kao „vođenje ljubavi” nedvojbeno pridonosi stvaranju novih, liberalnijih stavova prema seksualnom nasilju. Kada ljudi konstantno konzumiraju seksualno nasilje kao oblik zabave (a to se upravo događa), tada nije nimalo začuđujuće da se prema tome stvara pristup kao prema nečemu što i „nije toliko strašno.”

Što me na kraju dovodi do još jednog problema, a to je nevjerojatan rekordan uspjeh bestsellera 50 nijansi sive, koji je poput oluje preplavio police knjižara, robnih kuća i supermarketa širom Sjeverne Amerike. Šokiralo me da je toliko malo komentatora i književnih kritičara osudilo ovo smeće — ideja da bi knjiga koja slavi seksualno izrabljujuću vezu između dominantnog muškarca i cure koju muškarac uživa mučiti svim vrstama izopačenog fizičkog nasilja mogla „pomoći nečijem braku” (jer upravo je TO ono što nedostaje u današnjim brakovima — fizičko nasilje) ili da se na nju gleda bilo kako drukčije nego kao na knjigu koja otvoreno promiče seksualni sadizam je apsolutno odvratna. U kontekstu današnje dominantne kulture koja je već prilično opterećena problemom seksualnog izrabljivanja, jer se na cure vrši ogroman seksualni pritisak još od vrlo rane dobi, jer se osjeća sve veći nedostatak muških pozitivnih uzora (kao što su očevi), poruka ove knjige je izrazito otrovna i štetna, a ona glasi da bi trebalo biti u redu da dečko curi nanosi bol prilikom seksualnog odnosa. Da je u redu da dečko pita curu može li joj nanositi fizičku bol. Nasilje — ili kako ga nova seksualna čudovišta danas znakovito nazivaju, „bondage sado-mazohizam”,— postaje prihvatljivo unutar onoga što bi se trebalo nazivati ljubavnim odnosom. Kao da pritisci dominantne kulture na mlade cure nisu odveć grozni, pornograf koji je odgovoran za stvaranje ovog novog fenomena odgovoran je i za uvođenje još jednog fenomena: prihvatljivost sadizma unutar seksualnog odnosa.

Pornografija stvara kulturu nasilja. Pornografija je danas masovna industrija koja pruža širok raspon nastranih 'poslastica' koje uključuju silovanje, sadizam, verbalno iživljavanje, seksualno ponižavanje i druge vrste seksualnog nasilja milijunima muškaraca i žena koji takve sadržaje konzumiraju bez promišljanja. Ukoliko kao pripadnici današnje kulture odlučimo prihvatiti da je seksualno nasilje nešto zabavno ili stimulirajuće, teško da nas može iznenaditi ako naša kolektivna kultura počne seksualno nasilje tretirati kao svakidašnju i nevažnu stvar.

Izvor: Lifesitenews.com

http://zdravstveniodgoj.com/news/pornog ... -silovanja

[EdgarFranjul]

Lana Jurčević: Prva hrvatska Iluminati 'lutkica'?
Napisao Nezavisni


facebook.com/lana.fanclub facebook.com/lana.fanclub

Ulaskom u Europsku uniju znali smo da stiže zlo Zapada. Ideologija Novog svjetskog poretka te Iluminata zakoračila je na prag naše domovine i sada slijedi standardna politika uništavanja malog čovjeka. Neki od glavnih instrumenata između ostalog su film i glazba. Neka vas stoga ne čudi ogromna promocija Hrvatske u posljednje vrijeme, a svakako najbolji primjer je snimanje serije 'Igre prijestolja'.

Za Nevjerne Tome, na portalu smo već ranije objavili video priloge o svjedočanstvima i priznanjima poznatih iz svijeta glazbe i filma, koja potvrđuju upravo napisano. Nitko više ne može osporiti video prilog i priznanje Katy Perry da je prodala dušu vragu (Iluminatima) kako bi postala slavna. Osim tog svjedočanstva, objavili smo i svjedočanstvo poznatog glumca, Coreya Feldmana, koji nam je osobno ostavio kontakt na autentičnost video reportaže u kojoj otvoreno priznaje zlostavljanje u svijetu filma, a i sam je bio žrtva toga.

S obzirom na veliku konkurenciju u Hrvatskoj i veličinu tržišta, koje je zapravo maleno, naše 'zvijezde' se odlučuju na širenje tržišta koje sve više postaje jugoslavensko, a manje izvorno hrvatsko. No, to nije tema ovog članka niti imamo nešto protiv toga već takav potez čak smatramo razumnim, pa neka nas ne čudi da sve više naših bendova gostuje u Beogradu. Neka gostuju, bolje širiti pjesmu i dobrotu nego mržnju. Pratite li neke od emisija RTL-a ili Nove TV vjerojatno ste primijetili kako je Hrvatska odavno smještena na 'Balkan', a priloga je više onih iz Beograda nego iz Zagreba, Rijeke, Zadra i ostalih hrvatskih gradova. Sve je to dio plana Iluminata. Zapadna ideologija, točnije 'moderno doba', odnosno 'new age', pravo značenje toga u hrvatskoj je poznato tek kod prilično malog broja ljudi. Također, više o tome možete pročitati u članku "Aleister Crowley: 'New age', rock glazba, sotonizam i 'Oko koje sve vidi'".

No, kada je u pitanju muzika - tu svatko ima svoj ukus, ali u novije vrijeme s dozom opreza. Upravo je to tema ovog članka. Osim glazbenih uradaka kojima bi se zadovoljilo tržište zemalja bivše Jugoslavije, novi primjer kako bi se uspjelo na glazbenoj sceni polagano postaje promicanje simbolike Iluminata. U nastavku teksta donosimo fotografije kako to izvodi Lana Jurčević, pjevačica koja na svojoj 'službenoj' Facebook stranici ima 176 tisuća sljedbenika. Upravo je to cilj Iluminata - pridobiti poznatu osobu koja oko sebe privlači veliki broj ljudi, pa bi iste zavodili raznim subliminalnim porukama. Kroz galeriju preuzete s već navedene stranice prikazat ćemo zbog čega je naslov članka upravo takav.

Kako bi s tim simbolima bili bolje upoznati morate iste proučiti kako vas u suprotnom cijeli ovaj članak nebi zbunio. Neki od simbola su 'Oko koje sve vidi', piramida, znakovi rukama ili prstima u obliku slova L, piramide ili broja 6, te mnogi drugi koji simboliziraju mnoga skrivena značenja. Upravo je ta simbolika jako bitna kod Iluminata i često ćete se sa time susretati kada naučite njihov znakovni 'jezik' jer kada ga naučite znat ćete prepoznati istine i laži svijeta u kojem živimo. Također, dosta toga možete pronaći kod nas na portalu.

Osim fotografija niže u članku je spot pjesme koja otvoreno promovira hibride ljude i životinja, a riječ je o pjesmi 'La la Land'. U ovom trenutku bilo bi previše dodatno objašnjavati stvaranje nove vrste od strane elite, točnije riječ je o križanju čovjeka i životinja putem najnovijih genetskih tehnologija. Zbog toga se kroz razne dječje slikovnice, a u ovom slučaju spotove te putem filma promoviraju ovakve i slične stvari kako bi u budućnosti čovjeku to sve postalo nešto sasvim normalno. Više o toj tematici pozabavili smo se u članku "U tajnoj američkoj vladinoj bazi stvaraju se hibridi ljudi i životinja".

Lana Jurčević ima ugovor sa diskografskom kućom 'Menart' na čijim se stranicama upravo u trenutku pisanja ovog članka nalaze promocije novih albuma Shakire i Miley Cirus, poslije Beyonce i Katy Perry najveće promotorice Iluminata. Naravno, o tome smo također pisali u članku "'Top 10' Iluminati pop-rock idola". Podsjetimo, Menart je član udruženja diskografskih tvrtki IFPI koja predstavlja glazbenu industriju diljem svijeta sa 1.400 članova u 66 zemalja te povezanih industrijskih udruženja u 45 zemalja. Poznati su po snažnom A&R menadžmentu i kreativnim marketinškim rješenjima, a njihova 'kreativna rješenja' upravo možemo vidjeti u Laninim spotovima.

Sličnosti između Shakire i Lane

Možete to smatrati slučajnim, a i ne morate, no kod glazbenika marketing također djeluje u kreiranju privatnog života. Tako se Shakira i Lana Jurčević mogu pohvaliti kako su, odnosno bila je, u vezi s mlađim dečkima. Iz priložene fotografije također možete primijetiti veliku sličnost.

Nakon objave ovog članka možemo po starom dobrom običaju 'mržnje i netrpeljivosti' kod prava na vlastito mišljenje i pisanja istine vjerojatno očekivati razno razne oblike uvreda. Nema veze, navikavamo se jer istina boli. Ovo je na kraju krajeva novinarski rad koji je upravo na Zapadu uobičajen. Radi li se o slučajnosti ili ne to je na vama da zaključite. Za zagriženije fanove Lane Jurčević vjerojatno se postavlja pitanje - je li ovo samo slučajnost? Moramo biti iskreni i nadodati kako nismo iznijeli u javnost sve znakove koje smo pronašli u spotovima Lane, to ostaje na vama da učinite.

SPOT: Lana Jurčević: La La Land



http://nezavisni.hr/index.php/alternati ... ti-lutkica

[EdgarFranjul]

Razotkrivanje Rotary Cluba kao masonskog projekta?

Saturday, 19 April 2014 8:30

rotary-international-73349.jpg (61.86 KiB) Viewed 5094 times

IZA HUMANITARNE MASKE ROTARY CLUBA (I SLIČNIH ORGANIZACIJA) KRIJE SE NEŠTO MNOGO OZBILJNIJE I OPASNIJE. KRIJE SE ORGANIZACIJA ČIJI KORIJENI SEŽU DO POČETKA 20. STOLJEĆA U SAD-U…


Gotovo svakodnevno možemo pročitati u našim medijima kako je Rotary club ili Lions club, ovaj ili onaj, organizirao stručno predavanje na neku „općevažnu“ temu, kako prikuplja sredstva za medicinsku opremu za tu i tu bolnicu, kako izdašno stipendira studente, kako organizira humanitarnu akciju, izložbu, koncert, balove, maskenbalove, večere, ili što već ne, za pojedine ugrožene i potrebite osobe, pa sve do onih trivijalnih manifestacija, poput kestenijade, proslave Martinja ili Valentinova, izložbe vina i sl. Mnoge od tih filantropskih ceremonija čak su popraćene medijskim spektaklom na HT-u uz nezaobilazno sudjelovanje tzv. hrvatskih zvijezda te otvorenog telefona – „zovi samo zovi“ i sl.

U svemu tome nešto je nemoguće ne primijetiti. Kada dobrotvorne priredbe „organiziraju“ rotarijanska ili lionska društva korporativni mediji gotovo se natječu tko će brže i bolje izvijestiti o tim događajima, dok primjerice kada humanitarna zaklada „ Biskup Josip Lang“ organizira donatorsku večeru za potrebite onda se rijetko može zapaziti nekog „zalutalog“ iz medija. Dobiva se dojam da su hrvatski mediji, poglavito oni javni, zapravo glasila rotarijanstva i lionstva. To je u principu točan odgovor! Isti im je naredbodavac – „Veliko oko“!

Zato treba nešto reći što su ustvari ti elitistički klubovi, kao i „prošetati“ poviješću jednoga od njih jer i oni drugi samo su vjerne preslike tog prvoga, razotkriti njegovo „planetarno dobročinstvo“, te nešto reći i o njegovom osnivaču. Izaberimo stoga onaj „najslavniji“ – Rotary Club i njegovog „oca“ Paula Harrisa.

Paul Percy Harris rođen je 1868. godine u američkom gradu Racine u Saveznoj državi Visconsin. Odrastao je u Saveznoj državi Vermontu gdje je i pohađao sveučilišta u Pincetonu University of Vermont i University of Iowa. Nakon diplomiranja na Pravnom fakultetu u Iowi 1891. godine narednih pet godina provodi u lutalaštvu diljem SAD-a. Radio je povremeno kao novinar, kao prodavač mramora i granita, kao glumac, kao radnik na farmama voća, kao kauboj koji tovari goveda na brodove i njima putuje u Europu, itd. Svoj nemirni duh, pokušao je obuzdati u Chicagu, saveznoj državi Illionis, gdje je 1896. godine otvorio odvjetnički ured, a svoju kozmopolitsku narav i glad za novim metafizičkim duhovnim otkrićima mogao je proširiti i „produhoviti“samo u slobodnom zidarstvu, u kojem se vrlo brzo uspinjao na hijerarhijskoj ljestvici Velike lože Illinoisa.

U to vrijeme anglosaksonsko masonstvo, koje je čvrsto sraslo sa svojim plemstvom, protestantskim zajednicama i državom, silno se odupiralo francuskom masonstvu i njegovim „izumima“ kao što je socijalizam i komunizam koji uzburkavaju i potiču niži stališ društva protiv rušenja aristokracije. Anglosaksonsko masonstvo je zagovaralo nenasilnu metodu tzv. socijalizacije društva, upravo ono što je ostvareno u suvremenom svijetu globalizacije (global-socijalizamu). Da bi se to ostvarilo, odnosno zadovoljilo obje strane – masonsku oligarhijsku aristokraciju i radnički soj društva, nužno je bilo obrazovati srednji stališ društva (za razliku od francuskog masonstva koje je željelo uništiti srednji stališ), i na taj način držati je pod kontrolom, usmjeravati ju u djelatnostima, pa čak i dopustiti da neformalno upravlja u svojim gradovima i državama. Iza kulisa stvarna će vlast ostati u rukama elitne masonske nadrase. Logikom samoodržavanja, prema temeljnim načelima eugenike, poznatom kao socijalni darvinizam, nadrasa će vladati i upravljati svijetom na „dobrobit i sreću čovječanstva“ preko obrazovanog srednjeg stališa koji će voditi skrb o inferiornoj rasi „ljudskom korovu“ i držati ju u strogoj pokornosti.

Sasvim sigurno da u sklopu „visokih ciljeva“ selektivno uzgojenih „punokrvnjaka“, kako je John D. Rockefeller nazvao najelitniju masonsku rasu, treba gledati i na bilo kakvo svjetsko organiziranje srednjeg stališa čovječanstva. U tu priču je uskočio naš junak, odvjetnik i masonski odanik Paul Harris, koji sa još svoja tri klijenta, pripadnika srednjeg stališa, Silvesterom Schieleom – trgovcom ugljena, Gustaveom E. Loehrom – inženjerom rudarstva i Hiramom E. Shoreyom – trgovcem tekstila, osniva 23. veljače 1905. godine u Chicagu, Rotary Club. Klub je dobio naziv prema rotaciji, pošto su se članovi kluba sastajali na rotirajućim mjestima svoga poslovanja, dok je amblem kluba rotirajući zupčanik gdje se želi naglasiti važnost svakog člana (zuba na kotaču).

Klub Rotary nadahnut masonskim duhom, udruživanjem resursa i talenata, i pomažući najpotrebitijima pod motom „Služenje iznad svega“, vrlo brzo je zašao u sve pore društva u koja se masonstvo nije moglo probiti. Pored toga, mnogi intelektualci i poslovni ljudi, bilo da su bili iskreni filantropi, ili samodopadni sebeljubci željni vlastitog probitka, zazirali su od učlanjenja u masonska bratstva, poglavito nakon enciklike pape Lava XIII., Humanum genus (Ljudski rod), 1884. godine, u kojoj Papa masonstvo poistovjećuje s kraljevstvom Sotone. Za taj soj ljudskog roda, masonstvo se poslužilo trikom, osnivajući svoju „društvo-kćer“ asocijaciju, Rotary Club.

Deklarirani cilj kluba prema tomu su apstraktne fraze iz kojih se ništa konkretno ne može dokučiti, kao primjerice da se okupe poslovni i najstručniji lideri pojedinih područja, potakne ih se na visoke etičke standarde u svojim strukama, uputi ih se u pružanju humanitarnih usluga, te pomoću njih klub će graditi dobru volju i mir u svijetu. Rotarijanstvo stoga nije kontemplacija, već akcija, a za javnost, sekularna, multikulturalna i sinkretistička organizacija otvorena za sve osobe bez obzira na vjeru, rasu, boju kože, spol, politička opredjeljenja i sl.

Karakteristika rotarijanstva je da većina članova nisu masoni (masoni su obično samo glavni članovi), tako da članovi – nemasoni obično nisu ni svjesni svog iskonskog poslanja. Nemasoni – rotarijanci svoje osobne porive zadovoljavaju organiziranim filantropizmom i uzvišenim ciljevima, ponajčešće nekih minornih pojava. Ne shvaćaju, da je osnovni cilj osnivanja rotarijanstva: kolektivno i programirano izmanipulirati obrazovani srednji stališ, kojemu je puno teže putem podaničkih medija promijeniti matricu metafizike svijesti od prostodušnog puka. Radom na pripomoćnim programima za opći boljitak čovječanstva i služenju međunarodnim interesima, „Veliko oko“ ih drži pod sigurnom umnom kontrolom.

Tim visokoobrazovanim rotarijanskim individuama projicira se grupna psihoterapija sveopće dobrobiti, za dobro pojedinca, za dobro uže zajednice, za dobro naroda, za dobro čovječanstva, u kojoj zakržljava njihova intelektualna moć osobnog prosuđivanja. Zaokupljeni kolektivnim „tričarijama“, kraj njih nezamijećeno prolazi najstrašnija obmana čovječanstva. Oni postaju zombizirani vojnici masonstva, prostodušne neznalice koje nikada neće shvatiti da su upravo oni draguljni kamen tornja Babilonskog, jednosvjetske države koju zidaju „punokrvnjaci“ na temeljima eugenike, poput Platonove Republike (gospodar/vojnik/rob društva). Stoga ne treba posebice ni naglašavati da su Rotary klubovi i ročnički centri slobodnog zidarstva.

Uskoro se na tim najplemenitijim načelima i floskulama osnovao 1908. godine Rotary klub u San Fracisku, zatim u Oaklandu, Los Angelesu, Seattleu i diljem Sjedinjenih Američkih Država, da bi 1910. godine bilo već šesnaest organiziranih klubova. Pošto su se osnovali i klubovi u Velikoj Britaniji i Kanadi, predstavnici klubova sastali su se u Chicagu u kolovozu 1910. godine, gdje je osnovana Nacionalna udruga Rotary klubova, koja 1912. godine mijenja ime u Međunarodna udruga Rotary klubova, a od 1922. godine nosi skraćeno ime Rotary International (R I). Prvi predsjednik međunarodne asocije rotarijanstva postao je Paul Harris, koji je na toj funkciji ostao do svoje smrti (1947.). Do 1925. godine asocijacija R I narasla je na 200 klubova sa više od 20.000 članova.

Trenutno u svijetu ima 529 Rotary – distrikta objedinjenih u šest regija. Svakim distriktom upravlja okružni guverner koji ispunjava dužnost službenika Rotary Internatonala i predstavlja međunarodni odbor upravitelja. Jedna od šest distriktnih regija je CEEMA (kontinentalna Europa, istočno Sredozemlje i Afrika). Glavno sjedište svjetskog R I-a nalazi se u Evanstonu, dijelu Chicaga, dok je regionalni ured R I-a za Europu i Afriku u Zurichu. Ostalih sedam filijala su u Argentini, Australiji, Brazilu, Indiji, Koreji i na Filipinima. Rotary danas ima više od 1,2 milijuna članova u više od 32 000 klubova među 200 zemalja

Česi su bili prvi Slaveni koji su prigrlili rotarijansku zajednicu. Kao najvatreniji sljedbenici rotarijanstva, prenijeli su ga na prostore bivše Jugoslavije. U Zagrebu je Rotary Club osnovan 15. veljače 1929. godine. Svečanu inauguraciju izvršio je Josef Schulz, guverner Rotary Internationala za distrikt Čehoslovačku. Treba istaći da su prvi pioniri zagrebačkog rotarijanstva, kao glavni organizatori osnivanja kluba te kasnije kao vodstvo kluba, bili isključivo slobodni zidari: Edo Marković, dr. Vladimir Leustek, dr. Radovan Alaupović i dr. Frane Hanaman.

Nakon osnutka Rotary Club Zagreb imao je dvadeset i šest članova (jedan od najpoznatijih je bio Ivan Meštrović), od kojih su većina bili masoni. Članstvo je brzo raslo, a osnivali su se i drugi rotarijanski klubovi, u Osijeku, Sušaku, Varaždinu, Splitu itd. Danas je u Hrvatskoj četrdeset i pet rotary kluba, sa više od tisuću članova (članstvo se iz godine u godinu sve više povećava). Hrvatski rotary klubovi zajedno s klubovima iz Slovenije, Bosne i Hercegovine i istočnog dijela Austrije (Beč, Donja Austrija, Gradišće, Koruška i Štajerska) pripadaju distriktu 1910. koji ima sjedište u Beču.

Članovi rotary klubova obično se sastaju svaki tjedan u strogo određeno vrijeme (vrijeme doručka, ručka ili popularnije na večeri) i na određenom mjestu. Nazočnost sastanku je obvezna, što samo po sebi odudara od bilo kakve asocijacije dragovoljnosti. Predsjednik kluba sjedi na čelu stola, a početak ceremonije sastanka se obznanjuje zvonjavom zvona. Neki klubovi nakon otvaranja sastanka nastavljaju tradiciju grupnog pjevanja prikladnih pjesama, a neki imaju pripremljene zajedničke „molitve“. Tijekom ugodnog časkanja za objedom, srdačnih druženja, te gotovo usiljenih sklapanja prijateljstava, kao slučajno se nametne neka zgodna tema, o kojoj se svesrdno raspravlja i odlučuje. Harmonijom ugode sa čistim rotarijanskim ciljevima, izmirenja divergentnih interesa te „psihologijom grupe“, stvara se u tim ljudima programirana svijest. Predsjednik kluba obično zatvara sastanak uz završnu zvonjavu zvona.

Pomalo ironično čovjek bi se trebao upitati, zašto je potrebito za bavljenje bilo kakvim filantropizmom u svome mjestu i svojoj državi, pa i šire, imati mentore u nekom tamo dalekom Chicagu? Zar se svi ti dobronamjerni dobročinitelji koji žele skrbiti za bolesnu i siromašnu djecu, napuštene majke, i sl., ne mogu organizirati u svojoj sredini? Još je nešto indikativno. Zašto se takvi klubovi (Rotary, Lions, ali i Kiwanis, Schreiner i niz drugih) utemeljuju isključivo u SAD-u, zemlji gdje je judeo-masonstvo državna velevlast? Što njihove osnivače povezuje sa Paulom Percyjem Harrisom? Svi su oni bili članovi masonskog bratstva kao i Harris (primjerice dr. Melvin D. Jones, osnivač Lions Clubsa International 1917. godine u Chicagu, bio je najviše rangirani mason 33 stupnja, član Velike Lože Ilinoisa, kojoj je pripadao i Harris).

Korišteni dijelovi iz knjige Masoni i okultisti



Mladen Lojkić/hrsvijet.net

http://hu-benedikt.hr/?p=16171