Terorizam

[EdgarFranjul]

ODVRATNA PRIJEVARA: Mediji prešutjeli da je u Parizu ubijen jedan od bitnijih masona i bankara u Francuskoj! Pročitajte što su još zatajili!

Autor: Zrinka K.
Datum: četvrtak, 15. siječnja 2015. u 12:31

Nije li onda slavni Charlie Hebdo samo produžena ruka masonerije kojoj je glavni moto "Ordo Ad Chaos", a koja je zbog ovog, pomno planiranog napada povečala svoju svoju naknadu sa mizernih 60 tisuća na impresivnih 6 milijuna primjeraka koji su se rasprodali u trenutku.


Napad u Francuskoj nije bio spontan, nije bio slučajan i nije bio izvršen zbog satire sada mega popularnog francuskog časopisa Charlie Hebdo. Sve je bilo sumnjivo od samoga početka i opet, kao da je namjerno, u cijelom slučaju ostavljeno je toliko prostora za stvaranje zavjera da se pitamo - tko je tu lud?
Glavni istražitelj slučaja u cijelom adrenalinu istrage, kada svijet očekuje odgovore oduzme sebi život, navodno, i svijet tu informaciju "popuši". Kao, bilo mu je stresno! Pa zar zaista vjerujete u takve gluposti?

Od samog početka pojavljuju se i razne snimke koje dokazuju hrpu nelogičnosti, no možda jedna od najprešućivanijih informacija koja je i najbitnija, informacija je koju hrvatski mediji primjerice uopće nisu prenijeli, kao ni svjetski, iako nije baš bezazlena. Naime, u navodnom napadu na "Charlie Hebdo" ubijen je ni manje ni više nego viši član odbora Francuske narodne banke, ali to mediji nikako ne spominju. Zašto? U hrvatskim medijima mogli smo pročitati kako je ubijen ekonomist, ali ne i da je ubijen tako bitan ekonomist Francuske narodne banke.

Autor članaka pod pseudonimom "Oncle Bernard" zanimljiva je osoba na francuskoj političkoj sceni. Evo zašto. Naime, on je ekonomist ljevičar, zvan alternativni ekonomist - koji je među prvima shvatio ekonomsku znanost koja je samo akademski privjesak krupnog kapitala i to je otvoreno izricao u svojim tekstovima koji su bili popularni i među ekonomskim laicima. Poznata je njegova izjava da ekonomska znanost ne može ništa predvidjeti, osim mozda Twin Towersa, ali i njegove izjave o predstojećoj balkanizaciji Europe.

Iako kontraverzan ipak je bio samo tipičan primjerak intelektualne elite generacije 68' koja je danas sjela u dobro plaćene fotelje globalističkih institucija i nastavila lamentirati o siromašnima i sveopćoj pravdi. Jer kako drugačije protumačiti njegov angažman protiv globalizacije u francuskoj stranci zelenih Les Verts, koja se od 2010. utopila u Europske zelene gdje glavnu riječ vodi još jedan šezdesetosmaš i prononsirani pedofil Daniel Cohn – Bendit, dok s druge strane sjedi u visokom gremiju Francuske nacionalne banke?
Taj isti Maris, ekonomist koji se odriče ekonomije i koji elokventno na TV kanalima i radiju uveseljava naciju "Charlia" zdušno radi na širenju jedne svjetske vlade koja oduzima ncionalnim država suverenitet. Kako protumačiti da je Maris bio jedan od osnivača ATTACK – antiglobalističke ljevičarsko - studentske mreže širom Europe, koja organizira i proteste protiv Bilderberga, zemalja G-8, a istovremeno je član masonske lože "Grand Orient de France" i to od 2008. godine?

Nije li onda slavni Charlie Hebdo samo produžena ruka masonerije kojoj je glavni moto "Ordo Ad Chaos" koja je zbog ovog, pomno planiranog napada povećala svoju naknadu s mizernih 60 tisuća na impresivnih 6 milijuna primjeraka koji su se rasprodali u trenutku.

Maris u svom "Charlie Hebdou" puca iz svih oružja na Alaha, ali i na katoličko Sveto Trojstvo i nesmetano od EU - elite širi svoju "borbu slobode" dok istovremeno te iste elite papagajski mlate oštrim kljunom po glavi narod sloganima; rat rasizmu, rat diskriminacij, rat antisemitizmu, itd.


Jučer je primjerice, uhičen i komičar i kabaretist Dieudonne jer je izjavio "Osjećam se kao Charlie Coulibaly". Optužba - veličanje terorizma! Komičar koji se osjeća kao nepostojeći lik, koji se igra "opasnim" riječima i nepostojećim likovima biva promptno uhićen dok časopis koji je izazvao stvarno krvoproliće i dalje nesmetano vrti novac na Alahu? Tko je tu lud? Samo neki očito smiju biti slobodni u tom "novom, vrlom svijetu".

Ubojstvo Bernarda Marisa koji je bio dio "prosvjetljene" elite samo je potvrda našeg članka da "oni" ubijaju i svoje kad im više ne trebaju, a kako je Maris bio član nadzornog odbora nacionalne francuske banke može se taj čin shvatiti i kao još jedan pucanj u suverenitet Francuske, stoga je Houelbecqova (pjesnik koji je završio na naslovnici Charlie Habdoa samo zato jer je opisao francusku stvarnost rekavši kako bi idući predsjednik Francuske mogao biti musliman) proročka izjava "ateizam je mrtav, laicizam je mrtav, Republika isto tako" sasvim na mjestu.

Zanimljivo je isto tako da je Maris bio suvlasnik Charlie Habdoa te je ubijen dok je drugi vlasnik također mason tog dana, slučajno bio u Londonu pa nije ubijen već sada uživa u isceniranoj slavi i megalomanskom novcu koji se slijeva u njegove ruke zbog abnormalne prodaje satiričnog časopisa koji ne čini ništa smješno već udara na najniže osjećaje svih vjernika u Europi pod krinkom "slobode govora".

Da je riječ o čistom masonskom okršaju koji ima tri cilja: 1. poticanje prodaje masonskog Charlie Hebdoa, 2. destabilizacija Europe izmišljenim terorizmom i stvaranjem kaosa kao temelj za osnivanje Novog svjetskog poretka, 3. ali i uklanjanje jednog od bitnijih masona u Francuskoj koji je u svojim satiričnim tekstovima ipak previše odavao, to je postalo izuzetno jasno. Pogotovo, jer je predsjednik Francuske Francois Hollande u svom prvom obraćanju javnosti za napad izravno i direktno optužio tajna društva, odnosno iluminate za sprovođenje napada, a što možete pogledati u priloženom videu.

Potvrdu o isceniranom napadu daje nam i sljedeći video. Naime reporter TV kuće Sky News izvještava s mjesta ubojstva koje se dogodilo nakon talačke krize u supermarketu. Iza njega se navodno nalazi mjesto tog događaja na kojemu je u ograđenom dijelu vidljiva nekakva krv. Reporter jasno govori: Iza mene možete vidjeti krv KOJU SMO MI TU STAVILI kako bismo obilježili mjesto napada.

Od kada se, ako nema krvi na mjestu događaja, proljeva umjetna krv koja treba simbolizirati napad? Je li napada uopće bilo? Ima li uopće ubijenih ili je sve ovo samo dobar igrokaz za napaćenu Europu koja ne kuži da se masonizirana vrhuška "Amera" opet malo igra sa cijelim svijetom te da tek sada slijedi pravi masakar što dokazuje sramotna reportaža američke nacionalne televizije u kojoj voditeljica govori sljedeće: "Moramo ih ubiti! Moramo ih UBITI! Radikalni muslimanski ubijaju nas.
Ti si u opasnosti, ja sam u opasnosti, MI SMO U RATU, i ovo neće prestati!
Nakon ovotjednog grubog terorističkog napada u Francuskoj, nadam se da je svatko to shvatio.
I postoji samo jedno način i sredstvo kojim se može zaustaviti ovaj rat, a to su muslimani.
Naš je posao da naoružamo te muslimane do zuba, da im damo sve čime će istrijebiti te islamske fanatike."


Razumijete li o kojoj je prijevari riječ? Nadamo se da da jer riječ je o strahovito velikom eksperimentu koji se odvija nad Europm. Toliko velikom da se slobodno može postaviti pitanje; je li u Parizu uopće nešto bilo?

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/142 ... ajili.html

[EdgarFranjul]

Mladi za Hrvatsku: 'Je ne suis Charlie, je suis Karolina'

Autor: Marcel Holjevac
Datum: petak, 16. siječnja 2015. u 09:14

1_339928.jpg (49.64 KiB) Viewed 5162 times

"Mladi za Hrvatsku", koji su se pročuli kad je četvero njihovih aktivista privedeno na policiju u Splitu zbog prakticiranja slobode govora, tj. "vrijeđanja institucije predsjednika", oglasili su se povodom slučaja Charlie. Priopćenje prenosimo u cijelosti.

MI NISMO CHARLIE.

JE SUIS KAROLINA.
JE SUIS CROATIE.
JE SUIS VUKOVAR.
JE SUIS Guerre pour la patrie/Guerre patriotique invalide.
JE SUIS CROYANT.
JE SUIS ARRETE/ES.


Uslijed javno iskazane potpore svih "velikih" medija, indexovaca, yutarnjaka, neoliberala, lažnih demokrata i još lažnijih boraca za osnovne ljudske slobode, za slobodu govora i mišljenja u RH, koji u posljednje usiljeno izvikuju "Je suis Charlie" na putu demokracije na francuski nacin u znak podrške francuskim karikaturistima i demokraciji koja je dovela do brojnih ljudskih žrtava, "zaboravljajući" pritom mnoge primjere gušenja sloboda u vlastitoj Domovini kada se isti nisu niti jednom oglasili ili stali u obranu ustavom zajamčenih ljudskih prava u RH, a niti pokazali solidarnost ili osjetljivost uslijed gaženja tih prava u slučaju Velike Karoline Vidović Krišto kojoj je "sloboda govora" donijela otkaz i ugrozila egzistenciju njene obitelji ili poput naših prijatelja u Splitu kojima je "sloboda govora" donijela uhićenja, suđenja i za njih enormne materijalne kazne, Mladi za Hrvatsku pitaju se kako to da su ti silni slobodoborci pali na testu demokracije na hrvatski način te poručuju sljedeće:



MI NISMO CHARLIE.
JE SUIS KAROLINA.
JE SUIS ARRETE/ES.

Sve vas pozivamo da unutar naše Domovine uredimo svoj demokratski okoliš i jednaka prava misli i govora te istinsku demokraciju za sve a ne samo za neke.

Kao mlade osobe ne želimo se u svojoj domovini osjećati ugroženima niti da nas se proziva, vrijeđa i optužuje za nacionalizam ili klero/fašizam ukoliko gajimo zdravu ljubav prema istini ili svome narodu i Domovini, a niti da nas se etiketira klerofašistoidnim primitivcima kada gajimo ljubav prema katoličkoj vjeri koju želimo živjeti razumski i dušom.


Francuska Francuzima, Hrvatska Hrvatima - volimo i uredimo svoje, poštujmo tuđe.
Živi demokraciju životom, a ne samo deklarativno.


Činjenica je da posljedice koje Charlie trpi, jesu izazvane provokacijama i apsolutno nepotrebnim izrugivanjima s vjerskim osjećajima pripadnika muslimanske vjeroispovjesti, a kako vidimo i s vjerskim osjećajima pripadnika drugih religija.

Činjenica je da se Charli svjesno uputio u ovu "borbu" i svojim karikaturama u obračun sa jednom frakcijom unutar vjeroispovijesti o kojoj je riječ, jer je nemoguće drugačije sagledati stvari tj protumačiti ih nevino kada je javna i dobro poznata činjenica da je riječ o skupini/nama koje su i ranije "kažnjavale" takove i slične provokacije, da će "kažnjavati" ubuduće i za koje se zna da imaju "kratak fitilj". No vjerujemo kako u tim slučajevima postoje metode preveniranja novih napada.

O čemu se radi? Jednostavno o elementarnoj demokratskoj kulturi postivanja drugih.
S obzirom na nova izdanja spomenutog Charlija, vjerujemo kako isti i dalje svjesno ustrajava na istim metodama provokacije i izazivanja nereda i napada znajući da još uvijek postoji opasnost krvoprolića i novih ljudskih žrtava. Stoga smo mišljenja kako Charli itekako snosi dio odgovornosti za raniji teroristički napad i žrtve koje je proizveo te da ubuduće slične nemile događaje zaista može spriječiti i prevenirati ukoliko se ohrabri ljudski odnositi prema uvjerenjima drugih poštujući ih.



Nadalje, dok mnogi ovih dana u RH podržavaju slobode govora "Charli" i onih koji napadaju i izruguju uvjerenja drugih, čudno nam je kako ti isti "slobodoborci" zaboravljaju podržati Karolinu V.K. koja je, za razliku od izrugujućeg Charlija, kažnjena i izbačena s radmanovizije zbog napisane ISTINE! Zato ovim dopisom dajemo punu potporu Karolini te pritom oštro osuđujemo svaki oblik gušenja slobode i demokracije, ali i svaki oblik terorizma i suosjećamo s obiteljima žrtava terorističkog napada u Parizu kao i sa obiteljima svih onih koji pate jer su lišeni i pogaženi u svojim temeljnim ljudskim pravima a k tome i egzistenciji.


Kad govorimo o Karolini V.K., represivni aparat i njegovi slugani u liku radmanokarijesa PONOVNO su i po tko zna koji put na njoj pokazali svoje okoštale zube te slamaju slobodu govora i misli te uopće demokraciju uručivši joj ovaj put izvanredan otkaz.
Otkaz gđi. Vidović Krišto zbog Istine koju brani i promiče kao i uhićenja i teroriziranje Vukovaraca-branitelja zbog obrane pijeteta napaćenog Grada, zatim medijski linč i 80 dana hladnoće, bešćutnosti i neljudskosti prema braniteljima i HRVI u Savskoj te uopće progon branitelja i izvrgavanje ruglu svetinja DR, uhićenja/suđenje mladih u Splitu zbog tz vrijeđanja institucije Predsjednika petokrakom koju voli, privođenje na "razgovor" članova inicijative UIO pored mnogih nedodirljivih mafijaških političkih endema, mnogim zdravima ludnica itd - sve to svjedoči da robovi zatrovanih mentaliteta u 2014. ne odustaju od pokušaja zatiranja i gušenja ne samo Istine, koju usput rečeno mogu razapinjati ali ne i usmrtiti, već i kako ti visokopozicionirani pojednici ne žele niti su ikada željeli demokraciju, a ponajmanje hrvatsku demokraciju, i sve rade kako bi razbili demokratske uzuse. Zaista, zar je demokracija u RH samo za pojedine okvir zivljenja??

No nama mladima, ponavljamo opet, to nije ni najmanje čudno budući je riječ o osobama odgajanim i stasalim u okvirima jednoumnog mentaliteta koje ne poznaju a vidimo niti se trude upoznati uopće demokraciju a kamo li njenu modernost.

Zato skučenoj gospodi i ograničenoj te porobljenoj u sedamdesetima ili osamdesetima prošlog stoljeća, jasno poručujemo da kao mladi naraštaji dvijetisućetih nećemo odustati od dostojanstvenih i mirnih, uvijek i svugdje svih zakonitih sredstava kojima ćemo braniti cjelovite okvire hrvatske demokratičnosti, misli i slobode.



MI NISMO CHARLIE.
MI SMO KAROLINA.
MI SMO HRVATSKA.
MI SMO VUKOVAR.
MI SMO VJERNICI.
MI SMO HRVATSKI BRANITELJI.
MI SMO HRVATSKI RATNI VOJNI INVALIDI.
MI SMO OBESPRAVLJENI.
MI SMO NEZAPOSLENI.
MI SMO GLADNI.
MI SMO SIROMAŠNI.
MI SMO UHIĆENI.
MI SMO MLADI.
MI SMO ZA HRVATSKU.


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... olina.html

[Fratt]

Rekli bi mi u Zagorju kad netko provocira a onda dobije što je isprovocirao "išće na brusu meda".
Poštovanjem do poštovanja,drugačije nikad nije i neće ići,izrugivanjem se samo dogode ovakve stvari...

[EdgarFranjul]

Nakon duljeg vremena, opet izvrstan članak Dubravka Gvozdanovića:

Jesu li pariški teroristi profesionalci ili nisu?!



Piše: Dubravko Gvozdanović


U trenutku kada su se u Parizu zbili nedavni krvavi teroristički napadi na sjedište satiričkog tjednika Charlie Hebdo, a koji su rezultirali brutalnim ubojstvima nenaoružanih civila mediji su započeli svoje frenetično izvještavanje.

U takovoj poplavi raznih izvješća obično se u pravilu nastoji javnosti predočiti što više informacija koje bi trebali rasvijetliti sve aspekte nemilih događaja. Traže se komentari i mišljenja raznoraznih stručnjaka. Stručnjaka za sigurnost, geopolitička pitanja, terorizam, politiku međunarodnih odnosa kao i mnogih drugih.

Po nekom nepisanom obrascu javni nastupi većine stručnjaka nažalost dodatno dramatiziraju već ionako tešku i naelektriziranu situaciju.

Kao da šok i panika počinjenog krvoprolića nisu same po sebi dovoljne!?

Većina njih tom prilikom javnosti se obraća nekim isuviše stručnim jezikom koji iskreno sumnjam da razumije više od pet posto gledateljstva, slušateljstva ili pak čitateljstva. Zavisi koji im je medij u tome trenutku dostupan.

Uistinu je zadivljujuće vidjeti tu ozbiljnu utrku u dodatnom kompliciranju i nabrijavanju ionako već nabrijane situacije. Dodamo li k tome i senzacionalne naslove u tiskovinama događaji poprimaju neku dodatnu, višu dimenziju.

Meni osobno bilo je vrlo zanimljivo čitati i slušate ozbiljne komentare stručnjaka s još ozbiljnijim i zabrinutijim grimasama na njihovim licima kako nastoje javnost, a ujedno vjerojatno i sami sebe uvjeriti u smrtnu istinitost svojih tvrdnji.

Dakako, sasvim je jasna psihologija i potreba obraćanja javnosti nerazumljivim jezikom!

Uostalom pa to svaki dan vidimo od političara diljem svijeta.

S jedne strane na taj način oni dodatno zbunjuju neupućene, a s druge pak ostavljaju dojam visoko obrazovanih osoba upućenih u tajne nedostojne običnog puka.

Naime, moramo imati na umu da stručno izražavanje čini važnijim i moćnijim onoga tko se njime služi!

I većina tome teško odolijeva.

Samodopadnost je uvijek bila jedna od onih osobina ličnosti kojoj se teško odolijevalo.

Ne daj Bože jednostavnog izražavanja!

Ono bi moglo biti protumačeno kao neznanje, a to mnogi stručnjaci ne žele jer onda ih narod ne bi smatrao stručnjacima. A onaj tko o njihovoj materiji pokuša taj isti problem, ali ovaj put jednostavnim rječnikom pojasniti i približiti većini (o.a.popularizirati) ozbiljno riskira da ga pribiju na stup srama etiketirajući ga kao „popularizatora“!

Kada slušamo ili čitamo te i takove ozbiljne komentare moramo se zapitati jeli autorima stalo do predstavljanje vlastite slike o sebi ili do toga da njihovo znanje dopre do ljudi?

Vjerojatno se radi o ovom prvom jer kako inače objasniti iznošenje neutemeljenih tvrdnji koje osim što uhu stručno zvuče niti jednom činjenicom ne potkrepljuju istinu.

Ili je javnost toliko nezainteresirana i zaglupljena do te mjere da je prosta u prihvaćanju što bombastičnijih i ozbiljnijih priloga čija tajanstvena pozadina daje toj istoj javnosti konačni osjećaj važnosti.

I baš u inat tim stručnjacima pokušati ću dati jedan drugačiji profil pariških terorista posebice se vezujući za njihovu navodnu „profesionalnost“!

Naime, već prvog dana napada na redakciju Charlie Hebdo časopisa hrvatski su se stručnjaci mahom olako složili u jednom, a to je kako se radi o profesionalnim napadačima odnosno teroristima.

Kao prilog tomu mnogi su iznijeli detalje koji su trebali potvrditi njihove tvrdnje poput hladnokrvnosti (napad izvršen bez panike), odlučnosti, iznimne vojne vještine te brižno isplaniranog napada.

Da bi dodatno potkrijepili svoju tezu o „profesionalnosti“ dodatno su naglasili detalje poput tipično vojnih kretnji (ma što to značilo..sic!!!), hladnokrvnog u hodu potvrđujućeg pogotka u tijelo policajca na zemlji, evidentnog znanja rukovanja oružjem, pojedinačnog pucanja umjesto rafalnog pa čak i smirenog kupljenje predmeta (tenisica) s kolnika pored vozila.

No, krenimo redom…

Jesu li uistinu počinitelji ovog gnjusnog čina profesionalci ili tek zavrbovane mlade osobe kakvih možemo pronaći u bilo kojem mjestu na svijetu uključujući i naše susjedstvo?

Misli li se pritom na profesionalne teroriste ili profesionalne ubojice/samoubojice?

Kako nam taj dio nije pojašnjen polemiku ću usmjeriti na njihov „modus operandi“ (i ovo zvuči vrlo učeno, zar ne… … ) te nastojati razbiti famu o posebno profesionalno uvježbanim ubojicama.

Dakle, moje osobno mišljenje jest da se ne radi o nikakvim profesionalcima, bar ne u stvarnom i pravnom smislu te riječi te ih ne treba dodatno uzdizati na nivo na kojem ne pripadaju. U ovom slučaju radi se naprosto o beskrupuloznim ubojicama potaknutih vjerskim radikalizmom, a ne pripadnicima nekakvih posebnih postrojbi nadljudskih sposobnosti i vještina.

I to ću pokušati dokazati!



Hladnokrvnost/odlučnost

Kao najznačajniji detalj po kojem naši stručnjaci ove ubojice identificiraju kao profesionalce jest hladnokrvnost izvršenja djela!

Pitanje koje nam se onda samo po sebi logično nameće jest čini li nas hladnokrvnost profesionalcem? Dakako, da ne.

Ako govorimo o ubojicama primjerice tek puko praćenje crne kronike s naših ulica otkrit će nam pregršt hladnokrvnih ubojica. Jesu li oni po tome onda profesionalci? Nisu! Oni su naprosto psihopatske ubojice od kojih su mnogi čvrsto odlučili svoju mračnu ideju sprovesti u djelo.

Tako i hladnokrvnost pariških ubojica možemo jednostavno objasniti odlučnošću (ne ulazeći pritom u motive i temelje te odlučnosti) psihopata. Pritom čak načelno psihopat nužno nije niti ne mora biti ubojica! Hladnokrvnost kao takva je bitna odlika psihopata, ali ne nužno i profesionalaca. Pa tako niti profesionalnih ubojica. Naime, mnogi su tzv. profesionalci znali pokleknuti pritisku gubeći prisebnost u kritičnim situacijama. Temeljem toga jasno je kao dan da hladnokrvnost nije nešto po čemu se prepoznaje profesionalca niti je profesionalac nužno hladnokrvan. U ovom je slučaju hladnokrvnost, po osobnom skromnom mišljenju, tek čvrstom odlučnošću dodatno potaknuta karakterna osobina osobnih ličnosti ubojica. Ključni detalj koji mnoge dovodi u zabludu profesionalizma jest odlučna riješenost počinitelja sa suočavanjem posljedica određenog čina bez obzira na cijenu. U takvim situacijama, kada je osoba ili osobe, spremne na posljedice svojih dijela bez obzira na cijenu, a koja u pravilu uključuju i njihovu smrt, dolazi do smirenosti odnosno hladnokrvnosti. No to, ponavljam, nikako ne znači da se radi o profesionalcima.

Na taj način jednostavno je objasniti i smireno, bez panike kupljenje tenisice s kolnika prije ulaska u vozilo i odlaska s mjesta događaja, a koja je jednom stručnjaku upravo ključni dokaz profesionalnosti. Eto baš…



Vojne vještine/naoružanje

Svi naši stručnjaci koji su izašli s svojim mišljenjem u medijima složni su također u još jednom detalju koji dodatno potkrepljuje njihov stav o profesionalnim počiniteljima djela, a to je navodno evidentno vojno umijeće počinitelja! Kao prilog tomu iznose se činjenice kako je vidljivo da su vješti u rukovanju automatskom puškom „Kalašnjikov“, pucaju k tome pojedinačnom paljbom te s jednim metkom pogađaju policajca na ulici, kreću se kao uvježbani vojnici i dr. Kao definitivna potvrda rabi se „hladnokrvno“ u hodu ispaljivanje metka u već ranjenog policajca dok se isti previja od bolova ležeći na stazi uz kolnik.

No, jeli to baš tako ili tek na prvi pogled samo djeluje?

Počnimo od izbora oružja. Zašto baš „Kalašnjikov“ kao oružje izbora, a ne netko drugo?

U pripremi iz organizacijskog centra nalogodavca koji je potaknuo izvršenje ovog zlodjela očito se razmišljalo kako će počinjenje vatrenim oružjem, a ne eksplozivom izazvati veći šok na javnost. I u tome su definitivno bili u pravu što znači da se radilo o dobro promišljenoj odluci. Kada je već takva odluka donesena sasvim je logično, a i praktično izabrati „Kalašnjikov“ kao oružje izbora. Prvi i ključni razlog jest laka dostupnost ovakvog tipa naoružanja. Ne treba smetnuti s uma kako je do oružja tzv. istočnog podrijetla puno lakše doći na crnom tržištu od onog zapadnog. Osim što je lako dostupno ovo oružje pruža i veliku razornu moć koja je upravo poželjna za ovakav tip zločina cilj kojeg je počiniti što krvavije nedjelo. Dakle, odabir oružja nije ništa posebno niti se po njemu može zaključiti kako se radi o profesionalcima.

S druge pak strane jedan od također navodnih ključnih detalja kako se ipak radi o profesionalcima jest činjenica da su počinitelji bili obučeni u rukovanju „Kalašnjikovim“. Kako to znamo? Pa navodno su se kretali i rabili oružje kao profesionalni vojnici, a ujedno znaju i efikasno pogađati?

Jesu li uistinu počinitelji obučeni baš onako kako to tvrde naši stručnjaci!

Izvjesni stručnjak čak decidirano navodi da jedan atentator gađa policajca bez ciljanja i „s ramena“ i pogađa ga od prve s dvadesetak metara! Koliko god gledao snimak pucnjave ja nikako to nisam uspio vidjeti. Dapače čuo sam ispaljenje desetak metaka s isto tolike približne udaljenosti u smjeru policajca prije negoli je jedan od terorista dotrčao i pogodio ga iz neposredne blizine. Očito ga je jedan od ispaljenih metaka i pogodio! Pitanje svih pitanja jest kako li je taj stručnjak vidio što je vidio?!?!

Eh sad, dođoh u napast napisati nešto što bilo bi neprimjereno blogu, al ipak ću odustati od toga…Jer svatko ima pravo na svoje mišljenje, no onda se ipak ne smiješ predstavljati stručnjakom. Tada se od tebe očekuje realnost, a ne tek puko fantazijsko mišljenje odnosno nagađanje.

Kako se bavim oružjem što uključuju i previše pucanja, a sudjelovao sam i u mnogim obukama u rukovanju vatrenim oružjem mislim da sam dovoljno kompetentan kako bih mogao nešto suvislo napisati, a da to ima i neke argumente.

Naime, uistinu mi nije jasno koje i kakve su to vojne kretnje počinitelji napravili da bismo ih mogli identificirati kao profesionalce? Možda pojedinačno pucanje?

Pa dajte… Ne živimo u šezdesetim ili sedamdesetim godinama prošlog stoljeća da su nam jedine informacije dostupne temeljem holivudskih ratnih filmića…

Nazvati nekoga profesionalcem samo zato što puca iz „Kalašnjikova“ i to pojedinačnom paljbom osim što je površno i vrlo je neozbiljno spram javnosti. Danas su informacije dostupne svima i to u vrlo kratkoj jedinici vremena. Za temeljnu obuku funkcionalnosti oružja, a pritom mislim da čisto mehaničku funkciju punjenja oružja i opaljenja, dovoljan vam je pristup internetu i naći ćete hrpu materijala, pisanog i video, koji će vam do u detalje objasniti sve. Ako želite vidjeti kako to funkcionira u praksi u krajnjoj vam liniji niti ne treba stvarno oružje. U bilo kojoj pristojnoj specijaliziranoj trgovini danas možete kupiti „airsoft“ replike koje gotovo pa u cijelosti mehanički izgledaju i funkcioniraju kao pravo oružje osim što ne mogu ispaljivati prave metke. Čak i mnoge službe upravo baš upravo radi realističnosti, a u smislu temeljne izobrazbe u obuci početno rabe takve replike oružja.

Upravo baš što se tiče vještine pucanja moram priznati da se tek tu ne slažem s mišljenjem naših stručnjaka, a mislim da ipak imam itekako više temelja od svih njih zajedno za takvu tvrdnju. Za razliku od njih meni je to već više od dvadeset godina hobi, a i sportska disciplina u kojoj se natječem.

I moram priznati da uopće ne vidim neku posebnu vještinu pucanja u činu egzekucije bespomoćnog policajca s udaljenosti od pola metra, kao što je ne vidim niti u ubijanju nenaoružanih civilnih osoba u uredima časopisa Charlie Hebdo. Posebice ne da bi se mogla svesti pod profesionalizam!

Nadalje nigdje na snimkama nisam vidio neke posebne kretnje koje bi ukazivale da se radi o obučenim osobama odnosno profesionalcima kako nam je sugerirano. Dapače ono što sam uspio vidjeti sve je samo ne uvježbano vojno kretanje, niti u bilo kojem obliku. Teroristi oružje nisu držali kao obučeni i posebni pripremljeni vojnici, a kretanje je takvo da jedan drugome ulaze u liniju vatre što priznati će te nije baš dokaz profesionalizma. Skoro su se čak u jednom trenutku i međusobno sudarili! Detalj koji baš ne govori u prilog teoriji o profesionalnim počiniteljima.

Ali eto netko je u tim kretnjama prepoznao pokrete koji odaju profesionalizam!

Vjerojatno je



Izvršenje/priprema

Još jedan segment u kojem su mnogi prepoznali obrise vojnog profesionalizma. Ključan je odabir mete, upad, izvršenje napada i opet način uporabe vojnog oružja koji ukazuju da se ne radi o kriminalcima i amaterima. Dakle sve je jasno. Prema našim stručnjacima tako bi bilo da su svi kriminalci redom „niš koristi“ bijedni amateri kojih se ne treba bojati jer što…?!?

Iskreno, dalje mi je nejasna tvrdnja…

Valjda misle tako zbog toga što u ovome slučaju izričito opet ističu vojno oružje! Znači li to da su onda i oni kriminalci koje rabe vojno oružje profesionalci ili su i dalje tek bijedni amateri ma što to značilo? Pa ne očekuje li valjda netko da se u ovakav pokolj krene s lovačkom puškom?!?!

Kako sam o oružju već dovoljno ranije rekao htio bih malo analizirati način izvršenja te i tu demistificirati profesionalnost!

U odabiru cilja napada ne vidim nikakav obris profesionalizma! Svatko tko nekome želi nanijeti zlo može doći na ideju napasti bilo koga. To naprosto nije nešto što bi se ekskluzivno ticalo profesionalizma. Udarac u srce slobode medijskog izvještavanja sasvim sigurno spada u red inteligentno odabranih ciljeva no po čemu bi to značilo da je netko profesionalac?!

Upad u redakciju i počinjeni masakr niti po čemu također ne ukazuje na profesionalizam.

Dapače, čak mislim da jasno možemo vidjeti kako se uopće i ne radi o profesionalcima.

Naime, manje je široj javnosti poznato da su počinitelji u dolasku promašili zgradu redakcije te su upali u skladište tri broja dalje od ciljane zgrade. Uz to nakon što su se na ulici međusobno skoro izudarali, sjeli su u nasumično oteti auto i u očito paničnom bijegu uz put orobili benzinsku postaju kako bi uzeli hranu! Zar to spada u brižno planirani napad sa odstupnicom i pravcima izvlačenja?

Nadalje navodno je jednom od njih ispala osobna iskaznica u otetom vozilu te su ti vrhunski obučeni i pripremljeni teroristi u roku od dvanaest sati i identificirani!

Neki će reći da su i ovako bili spremni na smrt pa manje-više što su identificirani dok će drugi posumnjati u lažnu informaciju o izgubljenoj osobnoj iskaznici što otvara sumnje na namještaljku.
Kako kod bilo u oba se slučaja ne radi o profesionalnom činu. Ukoliko su željeli umrijeti mučeničkom smrću logičnije bi bilo da su se zabarikadirali u redakciji i borili do kraja. Ovako su ostavili sasvim drugačiji dojam, no nikako ne taj da se radi o profesionalcima. Ukoliko su zavrbovani i manipulirani s neke druge strane obavještajne priče onda tek nisu profesionalci.

I na kraju o kakvim se profesionalcima radi dovoljno govori činjenica kako su prošli u vatrenom okršaju sa pravim profesionalcima, francuskim specijalnim policijskim antiterorističkim postrojbama. Doslovno su pali bez ispaljenog metka što nikako ne ide u prilog tvrdnjama naših stručnjaka kako se radi o izuzetnim profesionalcima. A bili su teško naoružani. Da su uistinu bili likovi vrijedni definicije profesionalizma i među specijalcima bi bilo mrtvih. Ovako su samo svoju profesionalnost dokazali ubijajući nemoćne i nenaoružane civile.



Homo homini lupus

Posljednji teroristički događaji definitivno djeluju zastrašujuće.

Činjenica da se jedan običan dan svakome od nas u trenutku može iz obične idilične svakodnevice pretvoriti u pravi pakao s tragičnim posljedicama djeluje upozoravajuće.

I predstavlja realnost.

Sama narav terorističkog akta dovoljna je kako bi se među pučanstvom izazvala određena nelagoda. Uostalom to i jest cilj terorizma.

Izazvati strah i osjećaj nesigurnosti!

O motivima koji su doveli do ovog čina mediji su već dovoljno i jasno obradili tu temu.

No, zlo samo traži izgovor i ne treba ga još dodatno glancati i glorificirati davajući mu kvalifikacije koje ne posjeduje. Stvarajući famu o nekakvoj profesionalnosti sami potpomažemo povećanju „ugleda“ počinitelja i njihovih nalogodavaca, a ujedno dodatno strašimo svoju okolinu.

Nekada oni jesu vrhunski trenirani, a nekada kao što i ovaj slučaj govori naprosto nisu.

Teroristički akti samo su odraz zla koje je duboku ukorijenjeno u ljudskom biću.

Vjerski radikalizam kao jedan od inicijatora tek je jedna u nizu platformi i služi kao instrument u ostvarenju određenih ciljeva.

Stoga uvijek valja imati na umu bez ikakve potrebe za dodatnim mistificiranjem instrumenata zla kako je ono već i samo dovoljno strašno.

Još od trenutka kada je drhtavom, staračkom rukom Bijant iz Priene nevoljko na zidinama Apolonovog proročišta u Delfima dlijetom u kamenu uklesao svoju čuvenu maksimu „Većina ljudi je zla“ ljudska je civilizacija doživjela najdramatičniji sud koji je ikada izrekla grčka filozofija. Ova, ma kako ju svi mi na prvu ne željeli prihvatiti, maksima sposobna je uništiti svaku ideologiju i doktrinu temeljenu na ljubavi prema bližnjem svome. Unatoč vječitom pokušaju spašavanja dobre strane ljudskog roda peglanjem stanja stvari gdje nas Jean-Jacques Rousseau pokušava uvjeriti kako je „čovjek ipak po prirodi dobar“ (o.a.to je isti onaj moralni filozof koji je tako vješto podvalio Mariji Antoaneti čuvenu izreku „fr. qu’ils mangent de la brioche odnosno hr. ako nemaju kruha, nek' jedu kolače“) nekako na kraju uvijek poentira i to nokautom Thomas Hobbes svojim sloganom „lat. homo homini lupus odnosno čovjek je čovjeku vuk“!


http://blog.vecernji.hr/gvozdanovic/jes ... -nisu-6159

[EdgarFranjul]

Smrt Europe pod islamskim radikalizmom i odnarođenim elitama iz Bruxellesa

Autor: 7Dnevno/ Zoran Meter/ 16. siječnja, 2015.
Datum: četvrtak, 22. siječnja 2015. u 07:38

Njemačka, suočena s masovnim prosvjedima protiv agresivne islamizacije zemlje, nezaustavljivo klizi udesno. U Švedskoj gore džamije, a u srcu slobodarske Francuske islamisti su pobili ljude. Što je, u stvari, na djelu?

Rimsko carstvo urušilo se pod golemim pritiskom izazvanim velikom seobom naroda koji su preplavili njegove goleme prostore donoseći sa sobom vlastite kulture, običaje, vjere, jezike. Nepobjedivo i vječno carstvo urušilo se poput kule od karata pod pritiskom nadolazećih hordi, te izjedeno unutarnjim neslogama i opačinama, nanovo ozakonjenih poganskih običaja.

Ekranizirani i literalizirani prizori propasti Rimskoga carstva neodoljivo podsjećaju na današnje probleme s kojima se suočava Europska unija. Njeno okretanje leđa svojim kršćanskim korijenima na kojima počivaju gotovo sve nacije koje je i tvore, legalizacija revolucionarne neopoganske ideologije koja urušava društvene temelje, u prvom redu obitelj i mlade pod agendom tolerancije i ljudskih prava, kao i neuspjela politika integracije imigranata, u prvom redu onih muslimanske vjeroispovjedi, počinje pokazivati prve rezultate čije će posljedice u konačnici biti slične onima koje je doživjelo i Rimsko carstvo.

Dovest će najprije do društvenih nestabilnosti i manje-više kontroliranih sukoba, rasta svih oblika nesnošljivosti podgrijanih socijalnim tenzijama zbog pada gospodarske moći i sve većeg jaza između bogatih i siromašnih zemalja i pojedinaca. U svojoj konačnici ti će sukobi izmaći nadzoru i poput mjehura od sapunice raspršiti idealističke snove o multikulturalnoj, tolerantnoj, od kršćanstva pročišćenoj građanskoj Europskoj uniji - topionici naroda i religija.

Ta novovjeka Kula babilonska, taj moderni SSSR, ima samo dvije opcije: prva je žurno i iz temelja promjeniti svoj nakaradni ideološko-građanski ustroj i odnarođeni birokratizirani aparat, te se staviti u službu svojih naroda, od čijeg nacionalnog i vjerskog identiteta više ne smije zazirati niti u nj zadirati. I druga, nemoćno, poput nekada rimskih patricija, promatrati postupno opće ljudsko i državno propadanje. Postoji naravno i treća opcija, a to je pretvaranje Europske unije iz zajednice slobodnih država i građana, u svoju suprotnost - u centraliziranu političku diktaturu s represivnim policijsko-sigurnosnim aparatom i nadzorom slobode javne riječi i političkog djelovanja. Taj je scenarij možda i najcrnji ali i najizgledniji jer već i sada pokazuje takve obrise svojega djelovanja. Osim toga percipirati se mora i činjenica kako su kreatori EU-a previše novca uložili u političku tvorbu kakva je ona sada, a da bi ju tako olako prepustili sveopćem krahu.

Njemački prosvjedi protiv islamista

Redovite i brzorastuće demonstracije koje se svakoga ponedjeljka održavaju u velikim njemačkim gradovima, u organizaciji pokreta "Domoljubni Europljani protiv islamizacije Zapada" (Pegida), uzdrmale su njemačku političku scenu do te mjere, da su i najviši političari, poput kancelarke Merkel bili ovih dana primorani javno osuditi antirasne i ksenofobične izjave koje se sve glasnije čuju u društvu. Međutim Pegidi je ovih dana potporu dala sve popularnija populistička stranka Alternativa za Njemačku (AfD), a prema društvenim istraživanjima čak 30 posto Nijemaca podržava takve radikalno desno artikulirane prosvjede.

U Švedskoj su posljednjih mjeseci vodeće političke snage zemlje suočene s rastućom aktivnošću ultradesnih grupacija i političkih pokreta, posebice intenziviranim nakon izbijanja ukrajinske krize, pod čijim su utjecajem u zadnjih desetak dana zapaljene čak tri džamije, koje su potom oslikane svastikama.

Ali kulminacija započetog kaosa temeljenog na vjerskoj netrpeljivosti i potpuno pogrešnoj imigracijskoj politici europskih vlada, a usudio bih se reći i potpuno pogrešno uspostavljenog cjelokupnog političkog i društvenog ustroja EU-a, zbila se kroz pariški teroristički napad na sjedište tamošnjeg satiričkog glasila i ubojstvo dvanaestorice ljudi, većinom novinara.

Svatko razuman s gnušanjem mora osuditi takav brutalan čin te poduprijeti progon i kažnjavanje svih onih koje takve akcije provode, ali i one koje ih na bilo koji način podupiru, pa makar i samo prešutno. Ali, etimologija ovih zbivanja je puno dublja i, ukoliko želimo biti objektivni, a u ime istine moramo, trebamo sagledati i drugu stranu priče.

Politička satira, iako po moćnike ponekad vrlo neprijatna, uvijek je dobrodošla i u demokratskim državama prema njoj se odnosi s dozom snošljivosti. Međutim skretanjem s političke na religijama inspiriranu satiru skliznulo se u opasno područje izrugivanja i vrijeđanja vjerskih osjećaja ljudi.

Izrugivanje proroku Muhamedu - profitabilni hit

Tako je početkom milenija, najprije u Danskoj, u tamošnjem izvjesnom satiričnom listu objavljena karikatura muslimanskog proroka Muhameda. Uslijedile su žestoke reakcije i prosvjedi muslimanskih zajednica diljem Europe i svijeta ali isprika političara i društva općenito je izostala pravdajući to autorskom slobodom izražavanja. Od tada gotovo svake godine u EU-u iznikne barem jedna nova satirična publikacija na sličnu temu karikiranja islamskih svetinja ili običaja, a što je gotovo uvijek jamčilo veliku prodaju, a time i profit. Dakle profit je ponovno pretpostavljen humanosti, toleranciji, miru.

Prije dvije godine u Stockholmu, u zgradu u kojoj se održavalo predavanje budućim novinarima, a predmet predavanja s prezentacijom bilo je izrađivanje karikatura proroka Muhameda i drugih islamskih simbola, upali su muslimanski prosvjednici i sukobili se sa zaštitarima i predavačima. Tražili su prekid za njih tako uvredljivog i bogohulnog ponašanja i aktivnosti. Naravno da u tome nisu uspjeli. Drugim riječima, Zapadna društvena i politička elita, u ime apstraktnih ideja o demokraciji, toleranciji, slobodi i td. nije smogla snage priznati i sebi i svojim narodima kako apsolutna sloboda ipak ima svoje granice i ona ne može i ne smije prelaziti u gaženje slobode drugoga, pa bila to i vjerska sloboda osoba koje ispovjedaju islam ukoliko je on, naravno, u skladu s društvenim normama i zakonima te služi izgradnji mira i tolerancije. Iz istog slijedi kako je krivica za današnje stanje koje izmiče nadzoru i na "truloj" Danskoj (čitaj Zapadu u cijelosti, op.a.). Tu se kao značajni uzroci mogu još spomenuti i elementi postkolonijalizma i neokolonijalizma glede arapskoga svijeta.

Znatan dio krivice za današnje stanje snosi i činjenica da muslimanska imigracija uporno odbija prihvaćanje domicilne kulture, što izaziva ogorčenost europskih građana. Međutim i za to ponajprije odgovornost snose europski političari, jer ne može tebi u kuću doći gost i nametati svoja pravila ponašanja. Iz takvog okvira iskače Švicarska koja, gle čuda, nije u EU-u. Džamije s minaretima i burke na licima žena tamo se ne smatraju djelom europske tj. švicarske tradicije i kulture te su tamošnji useljenici to i prihvatili. Džamije se mogu graditi, ali bez minareta koji odudaraju od arhitektonskog sklada urbanih naselja, tako je to odlučio na referendumu švicarski narod a vlast prihvatila. To je najviši oblik tzv. direktne demokracije.

Ne radi se o tisućama, već o milijunima ljudi

No, ukoliko su nekada davno seobe naroda trajale vjekovima, a proces političkih promjena tekao postupno, danas je to potpuno drukčije. Valovi emigranata koji udaraju na europsko kopno, poput tsunamija ostavljaju katastrofalne posljedice o kojima političari europskoj javnosti nerado otvoreno govore, te zatvaraju oči pred problemom kao da će ga umjesto njih netko drugi riješiti.

Starovjekovne seobe stanovništva koje su trajale stoljećima danas iste posljedice proizvode kroz svega jedno desetljeće. Izbjeglice iz jugoistočne Azije i Sjeverne Afrike, velikom većinom islamske vjeroispovjedi, ponukani su u Europi tražiti spas nakon "demokratizacija" Saadamovog Iraka i talibanskog Afganistana, kao i rušenja diktatorskih režima kroz Arapsko proljeće, i više ih nitko ne može zaustaviti. Stvoreni opći kaos, u prvom redu lošom politikom Zapada, i sveopće bezakonje proizišlo iz urušavanja prijašnjih država i "iz boce puštenog duha" islamskog terorizma, prinudilo je obične ljude, a koji k tome još bježe i od ugroze zarazom odjednom iznikle smrtonosne ebole, na očajni korak - masovno napuštanje svojih vjekovnih ognjišta. Tu se više ne radi o kretanju tisuća, već milijuna ljudi. Tko će ih i gdje zaustaviti poznavajući aktualnu politiku EU-a o toleranciji, ljudskim pravima, slobodama, humanosti koja ne zna granice? Nitko naravno ne očekuje da se na te ljude i njihovu djecu puca iz strojnica, ali rješenje problema nije niti da ih se jednostavno propušta u vlastito dvorište mimo svih sigurnosnih pravila i socijalnih i demografskih istraživanja koje će posljedice iz svega ovog proizići.

Zapad bi morao priznati vlastite pogreške

Europska unija i SAD morale bi napokon svojim narodima priznati pogreške svojih vanjskih politika i pokušati iznaći rješenje zajedno s racionalnim političarima "na užarenom terenu" Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Takvi racionalni političari su tisućljećima upravljali svojim narodima i vlastitim razvojnim i društvenim procesima, uvijek ih kako-tako držeći pod kontrolom, a od čega je veći dio povijesti korist imala i Europa i njeni narodi koji su neometano razvijali i modernizirali svoja društva u čemu je svoj ne mali doprinos dala i razvijena arapska kultura i znanost. Bez obzira smatrali ih mi iz svoje zapadne perspektive diktatorskim i nedemokratskim režimima, oni su ipak svo ovo vrijeme moderne Europe (Saddam Hussein, Muammar Gaddafi, Hosni Mubarak) sprječavali globalne političke i demografske nestabilnosti mogućim masovnim emigracijama, a poglavito pogubni islamski terorizam koji se upravo urušavanjem njihovih država poput feniksa izdigao i ugrožava svijet. Ali takav potez posipanja pepelom Zapadnih kreatora života i smrti i promjenu smjera njihovih politika, u skoro vrijeme ne treba očekivati, te nam predstoji neizvjesna i nemirna budućnost.

Po tko zna koji put, za europske narode pokazat će se kako delegiranje i prepuštanje upravljanja vlastitim državnim i nacionalnim suverenitetom na neke druge, moćnije nadinstitucije i saveze može imati, a ovaj put i hoće, katastrofalne posljedice, poglavito one siromašnije i brojčano manje. Postavimo si samo pitanje, što bi hrvatske vlasti sada mogle učiniti, u uvjetima njihove, europskim zakonima sužene suverenističke politike, kada bi se na našoj obali počeli iskrcavati Azijati i Afrikanci? Tko bi za njih i za čiji novac gradio izbjegličke kampove i mjesecima i godinama izbjeglice hranio? Ta pitanja danas muče građane i političare Italije, Španjolske, Grčke, a sve više i sjeverne zemlje Unije koji osim deklarativne, nikakvu stvarnu pomoć od središnjih vlasti EU-a ne dobivaju.

Film čije su brutalne scene uznemirile Europu

Prošli je mjesec na internet portalima SAD-a i Europske unije počelo prikazivanje zastrašujućeg 15-ominutnog filma u režiji tzv. Islamskog kalifata, gdje su potpuno otvoreno prikazivana zvjerstva pripadnika vojske tzv. Islamske države. U njemu je vidljivo masovno smaknuće desetak američkih i europskih državljana, doslovno klanja vratova nedužnih ljudi noževima kao svojevrsni ritual koji odašilje svoju političku poruku. Osvrnuo bih se na riječi novinara francuskog Kanala 24 Davida Thompsona: "Video-uratci Al-Qaide i Osame bin Ladena tehnološki gledano bili su kao iz kamenog doba, u usporedbi s ovim propagandnim filmom ISIL-a." Thompson navodi kako su sekvence filma snimane povremenim korištenjem više kamera i rakursa, tehnikom usporenih pokreta, suvremenih tonskih efekata, propagandnih poruka, vrhunske uniformiranosti i ušminkanosti njenih "glumaca" (stvarnih vojnika-terorista, op.a.), uvježbanih tekstova, te hipnotičke glazbe i pjesama u pozadini, pomiješanih sa smrtnim hropcima desetina pogubljenih i okrvavljenih ljudi, što sve zajedno neminovno ukazuje kako su u izradbi toga filma kao glavni dio tehnike i režije nedvojbeno sudjelovali i filmski stručnjaci sa Zapada.

Cilj tog filma, koji prikazuje svu brutalnost i posvemašnju antihumanost jedne fanatične vjerske ideologije, ili, možda, samo brutalnog filma koji namjerno različitim gledateljima odašilje različitu vrstu poruka, jest dvoznačan. S jedne strane on Zapadnog gledatelja straši i poručuje mu što ga čeka, istodobno ga potičući na (psihološki gledano razumljivu) zaštitnu i obrambenu reakciju koja se ogleda u rađanju nekritičke mržnje prema svemu islamskom, uključno i tamošnju muslimansku zajednicu u cijelosti. Radi se jednostavno o devijaciji islama kojom se upravlja u (geo)političke svrhe.

S druge strane navedeni film kod mladih, nezaposlenih i društveno neintegriranih osoba muslimanske zajednice Zapada, ali, na žalost, sve više i kod isto takve domicilne mladeži koja zbog svega toga konvertira na islam, dovodi do sasvim suprotnog učinka. Oni "shvaćaju" poruku filma kao Božji poziv i put koji ih do Boga sigurno dovodi. Kao poziv na konačni otpor "kršćanskoj tiraniji" i političkom "ugnjetavanju" kojeg na filmu izražavaju ritualiziranim zajedničkim paljenjem svojih putovnica Europske unije. Kao brutalni vojnici tj. teroristi na istom se filmu prepoznaju i mnogi sugrađani žitelja velikih europskih gradova.

Crna perspektiva Europske unije

Kada na kraju zbrojimo "dva i dva" tj. novu masovnu seobu u Europsku uniju stanovništva vjerski, kulturološko i tradicijski potpuno oprečnog onom domicilnom, te unutarnji društveni raskol zbog propale integracijske politike brojnih manjinskih zajednica, upotpunjen izvanjskom ugrozom islamskim terorizmom, vrlo lako dolazimo do zaključka s početka ovoga teksta.

Europsku uniju čeka teška i nepredvidiva budućnost. Nju pored svih unutarnjih problema, nesuglasica i proturječja sve više opterećuje i breme ukrajinske krize i zbog nje poremećenih odnosa Zapada s Ruskom Federacijom. Ta kriza ne može iznjedriti pobjednika, a može trajati godinama, možda i desetljećima, dok Europska unija već i sada osjeća njene pogubne sigurnosne posljedice. Ona bez uravnoteženih odnosa i dogovorenih sigurnosnih mehanizama sa svojim golemim istočnim susjedom, uz Izrael najiskusnijim u borbi s islamskim terorizmom, nikada ne može imati zajamčenu vlastitu sigurnost, bez obzira na sva vojna savezništva, a time, ne manje važno, ne može imati ni gospodarsku stabilnost. U takvim okolnostima investicije će svoje sigurno utočište radije tražiti na dalekim azijskim ili zapadnim prekooceanskim tržištima.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/142 ... llesa.html

[EdgarFranjul]

NAMJERNO PREŠUĆENO: Saznajte tko je pravi vlasnik Charlie Hebdoa - časopisa koji je profitirao na masakru vlastitih novinara!

Autor: Zrinka K.
Datum: četvrtak, 22. siječnja 2015. u 12:52

Tko bi se usudio napasti vlasništvo jedne od najmoćnijih obitelji svijeta, osim njih samih?

Od velike količine informacija i dezinformacija koje su kolale svjetskim medijima posljednjih dana, čini se kako je namjerno zataškana informacija nakon koje sve postaje jasnije. Naime, zataškana je informacija o vlasnicima Charile Hebdoa – liberalnog časopisa koji je nakon masakra vlastitih novinara itekako profitirao. Naime, od kraja prošle godine, samo mjesec dana prije masakra vlasnici su postali Rothschildi, mračna iluminatska obitelj, jedna od onih koja gospodari svijetom.

Prema intervjuu nizozemskog privrednog magazina "Quote" vlasništvo nad satiričnim novinama "Charlie Hebdo" otkupila je bankarska obitelj Rothschild i to nakon podužeg vjećanja jer svi članovi ovog misteriozno – utjecajnog klana, nisu navodno bili za to. "Najviše se tome opirao moj ujak Barun Edoard de Rothschild" kazao je u svom intervjuu za "Quote" jedan od mlađeg naraštaja te velike bankarske obitelji, Philippe de Rothschild – koji je smatrao je da se ne bi trebali politički angažirati u novinarstvu. Očito su mlađi članovi klana prosudili da je sad drugo vrijeme i da bez većih posljedica ne mogu udariti svom silinom - što je slučaj Hebdo i pokazao - jer nakon izlaska vojske na ulice, naročito u srcu nove Europe, Belgiji, ništa više neće biti isto.

Rothschildi su naime krajem prošle godine (samo mjesec dana prije masakra) postali većinski vlasnik i francuskih dnevnih novina "Liberation" koji su suizdavači i "Charlie Hebdo". Dodajmo i činjenicu da je Charlie Hebdo u tom trenutku bio pred bankrotom s nakladom od oko 60 tisuća primjeraka dok su nakon masakra nakladu povećali na nevjerojatnih 20 milijuna primjeraka. S obzirom da je riječ o jednoj od najstarijih masonskih loza svijeta, te da je opće poznato da su kroz svoju povijest gospodarili planetom, da su iscenirali i financirali sve ratove prošlosti i da su poznati po svom sotonističkom pogledu na svijet, ne možemo se oteti dojmu da je masakar u Parizu uz ostale globalističke planove, uspostave novog svjetskog poretka, te brutalne zarade na ovom časopisu, masakar poslužio i kao jedna vrsta ritualnog žrtvovanja. Za Rothschilde se vežu mnoge misterije, a postoji teorija da gdje god dođu Rothschildi uskoro padne i neka krvna žrtva. Zar može biti slučajno da se masakar dogodio nakon samo mjesec dana nakon preuzimanja ovog lista? Sumnjamo.

Obitelj Rothchild je masonska obitelj koja tvrdi da su Židovi. No oni nisu Židovi već je neoboriva činjenica da su oni Kazari (odnosno Hazari). Njihova povijesna loza dolazi iz zemlje Kazaria, koja je okupirala zemlju uglavljenu između Crnog mora i Kaspijskog mora koju je sada pretežno okupirala Gruzija. Oni su se pod vodstvom kralja 740. godine preobratili na židovsku vjeru zbog čega i dan danas tvrde da su Židovi. O njima govori i Knjiga Otkrivenja poglavlje 2, stih 9, "Znam tvoja djela, i nevolju i siromaštvo, (ali ti si bogat) i znam za pogrde od onih koji kažu da su Židovi, a nisu. Oni su privrženi sinagogi Sotone."

Najbogatija krvna loza danas u svijetu je vođa Ashkenazi Židova, obitelj Rothschild. Oni su svoju poziciju izgradili kroz laži, manipulacije ubojstva i ostala zvjerstva. Njihova loza se proteže u kraljevskim obiteljima u Europi, a također i u sljedećim obiteljima: Astor, Bundy, Collins, DuPont, Freeman, Kennedy, Morgan, Oppenheimer, Rockefeller, Sassoon, Schiff, Taft, i Van Duyn.
Dalje, za Rothschilde se zna da potajno na svijet donose mnogo djece kako bi ih vremenom postavili u pozicije moći kada im to bude potrebno. Isto tako zna se da Rothschildi ne dopuštaju svojoj djeci da se žene ili udavaju za nekog tko nije "njihove" krvi. Dakle, uvijek i baš uvijek sve se događa unutar same obitelji Rothschild. Oni također drže većinu kapitala svijeta u svojim rukama preko vlastite banke, ali i upravljaju svjetskim moćnicima preko svojih tajnih zaklada i organizacija. Infiltrirali su se u Europu, a pokrovitelji poslovanja su im bili Austrija i Britanija čime su došli do samog vrha. Mayer Amschel Rothschild je uzdigao obitelj i njegova strategija bila je jednostavna - zadržavanje posla i diskrecije, kao i opsega poslovanja unutar obitelji. To je osiguravao dogovorenim brakovima unutar užeg kruga obitelji. Oni su također predvodnici masonerije na planetu pa su tako iz sjene uključeni baš u sva svjetska zbivanja i naravno stvaranje determiniranog kaosa, što napad na Charlie Hebdo u svojoj biti i je. Iscenirana predstava za mase, stvaranje kaosa, sukob civilizacija i ubojstvo vjere, početak rata i uspostava novog poretka mira, što je baš u stilu masonske obitelji Rothschild koja je do sada uvijek uspjevala izniknuti negdje iz sjene kad god je u pitanju neki brutalni masakar. Inače, tko bi se usudio napasti vlasništvo jedne od najmoćnijih obitelji svijeta, osim njih samih?

Izvor: quotenet.nl, neopresse.com

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/142 ... inara.html

[EdgarFranjul]

A ŠTO JE S FRLJIĆEM I VRIJEĐANJEM KATOLIČANSTVA?

‘Vrijeđa islam': Zabranili predstavu u Dubrovniku zbog straha od terorizma

Zbog utvrđenog sigurnosnog rizika s programa 66. Dubrovačkih ljetnih igara skinuta je predstava po djelu Michela Houellebecqa „Elementarne čestice“, koja je premijerno trebala biti izvedena u srpnju u Kuparima, potvrdila je Hini u srijedu navečer ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara Ivana Medo Bogdanović.

Ravnateljica ističe da su Dubrovačke ljetne igre dobile dopis Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) kojim ih obavještava kako bi izvođenje predstave predstavljalo sigurnosni rizik, a procjena je napravljena na zahtjev Županije dubrovačko-neretvanske.

”Župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić je od Ureda predsjednice i Vlade RH službeno zatražio procjenu rizika. Sporan im je pisac, po čijem se djelu radi predstava jer ga se dovodilo u kontekst lošeg odnosa prema Muslimanima i njihovoj vjeroispovijesti”, rekla je ravnateljica Medo Bogdanović.

Ustvrdila je kako ta “predstava nema nikakve veze s vjerskim osjećajima” i da je “riječ o nedostatku ljubavi između muškarca i žene”, napomenuvši kako se to djelo izvodilo već u Parizu.

Ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara kazala je da će postupiti po nalogu Ministarstva, a rješenje će pokušati pronaći u drugom dramskom djelu, koje bi izvela ista postava.

Mani Gotovac, ravnateljica dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara, istaknula je za N1 kako je za nju ovo ravno potopu.

“U Srednjem vijeku su se spaljivale knjige… Postat ćemo jedinstveni u svijetu, toga nema čak niti u Afganistanu. Kada se dogodila ta užasna nesreća u redakciji Charlieja, nije bilo državnog dužnosnika koji nije došao na sprovod tog lista jer to svjetski i europski političari shvaćaju – oni shvaćaju vrijednost kritičkog, satiričkog lista”, rekla je.

Ministarstvo kulture: ne može se zanemariti sigurnosna procjena

Večeras se očitovalo i Ministarstvo kulture, a u kratkom priopćenju ističe da ”u ovom slučaju ne mogu zanemariti sigurnosnu procjenu”.

“Ministarstvo kulture RH zaprimilo je odgovor MUP-a RH na dopis Ivane Medo Bogdanović, ravnateljice Dubrovačkih ljetnih igara, vezano uz upit Dubrovačko-neretvanske županije o sigurnosnim aspektima izvođenja predstave prema djelu Michela Houellebecqa ‘Elementarne čestice’ na ovogodišnjem Festivalu.

U spomenutom odgovoru MUP obavještava vodstvo Dubrovačkih ljetnih igara kako je izvršenom procjenom utvrđeno da bi izvođenje navedene predstave predstavljalo sigurnosni rizik. Iako je u svom radu Ministarstvo kulture uvijek vođeno načelima poštivanja umjetničkih sloboda, u ovom slučaju ne može zanemariti sigurnosnu procjenu resornog ministarstva. Vodstvo Dubrovačkih ljetnih igara autonomno će odlučiti o eventualnoj promjeni premijernog naslova”, priopćili su iz Ministarstva kulture.

Dobroslavić: nismo htjeli prihvatiti program koji može vrijeđati naše sugrađane

Župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić potvrdio je večeras Hini da je zatražio sigurnosnu procjenu izvođenja predstave po djelu pisca Michela Houellebecqa, istaknuvši kako je riječ o autoru čiji stavovi o islamu mogu biti uvredljivi za Dubrovčane i njihove goste.

”Na sastanku Upravnog vijeća na kojem je predstavljen program Dubrovačkih ljetnih igara uočili smo da postoji predstava po djelu autora za kojeg su nas upozorili da je kontroverzan i da ima zaista uvredljive komentare o islamu kao religiji. Mi zbog toga nismo htjeli prihvatiti ni financirati program koji može vrijeđati naše sugrađane. Nas su ipak preglasali na tom Upravnom vijeću i ja sam tražio od Vlade, a izvijestio sam i Ured predsjednice Republike, da se izvrši jedna procjena je li se zaista radi o takvom autoru i takvim djelima koje mogu uvrijediti ljude i predstavljati sigurnosni rizik”, rekao je u telefonskoj izjavi za Hinu Dobroslavić.

Dodao je kako je pisac bio povezan i sa satiričnim listom Charlie Hebdo u Parizu na koji je izvršen teroristički napad, te naglasio kako su u Dubrovniku uvijek postojali korektni međuetnički i međureligijski odnosi.

”Dubrovnik je tradicionalno poznat po uravnoteženim odnosima i smatrali smo da to sve treba provjeriti. Izgleda da smo bili u pravu”, rekao je župan Dobroslavić.

Na novinarski upit pojasnio je da su prilikom traženja sigurnosne procjene u prvom redu razmišljali o mogućem vrijeđanju osjećaja vjernika islamske vjeroispovijesti, a ne terorističkom napadu.

”Slobode koje ljudi imaju moraju biti ograničene vrijeđanjem osjećaja drugih. Postoje granice, a po nama je granica ovdje to što ljudi islamske vjeroispovijesti ovo mogu shvatiti kao vrijeđanje”, zaključio je Dobroslavić.

Vrijeđanje osjećaja vjernika i nacionalnih osjećaja nije ništa strano u režiji Olivera Frljića

Govoreći o vrijeđanju osjećaja vjernika svakako je važno spomenuti primjer Hrvatskog narodnog kazališta Ivan pl. Zajc na čelu s intendantom Oliverom Frljićem koji su s Koalicijom za REKOM premijerno izveli predstavu ‘o hrvatskom fašizmu devedesetih’ “Hrvatsko glumište” upravo o obljetnici stradanja Vukovara. U znak prosvjeda ispred kazališta okupili su se i članovi Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata. Frljić svojim projektom nije samo izvrijeđao osjećaje vjernika već i nacionalne osjećaje.

Naime, autorski projekt redatelja Olivera Frljića i dramaturga Marina Blaževića kojim oni, po Frljićevim riječima, žele “stvoriti distancu prema govoru mržnje koji je obilježio hrvatsko kazalište 90-tih”.

Na početku predstave pred publikom stoji platno s prizorom “Posljednje večere”. Nakon podizanja, na sceni ostaje osmero glumaca odjevenih u ogrtače poput apostola na slici. Ubrzo ih skidaju i ostaju u ustaškim crnim odorama dok se čuje snimka proglašenja NDH Slavka Kvaternika. Slijedi niz prizora kojima se dočaravaju orgije, a akteri na sceni postaju nalik zvijerima, što se prekida kad pokraj njih prolazi kip Gospe, a oni skrušeno kleče.

Na predstavu je reagirao i riječki nadbiskup Ivan Devčić koji je ustvrdio da su u predstavi “bezočno profanirani i obeščašćeni najsvetiji kršćanski simboli: euharistija, križ i Gospa”.

Da sve bude još apsurdnije pobrinulo se Srpsko narodno vijeće (SNV) koje je za vrijeđanje kršćanskih svetinja na božićnom prijemu Oliveru Frljiću su dodijelilo tradicionalnu nagradu za humanizam, afirmaciju tolerancije i antifašističke vrijednosti.

Izvor: narod.hr/h

http://narod.hr/hrvatska/vrijeda-islam- ... -terorizma

[MaxMagnus]

Gvozdanoviću svaka čast na tekstu (poneko znanje o novinarstvu imam), a Frljiću što tek reći na njegove pizdarije, sem da je smeće kojemu treba 45 minuta za 7 rečenica zato jer zbog neznanja mora najmanje 700 puta ubaciti pridjev/e "ono","onaaaaj" pa onda ispada da je "jako dugo odgovarao na postavljeno pitanje, pri čemu je dao iscrpan odgovor.

A što se terorista po vjeri tiče svuda su oko nas!
Lako ih je prepoznati, to su upravo oni koji će ljudima koji su baš one vjere za koju su se hrvatski starosjedioci opredijelili,prozvati ni manje ni više nego katotalibanom.

Di su križari kad ih čovjek treba

Što se tiče kvalitete naših novinara i stručnjaka koji daju svoje mišljenje,što reći uopće kada se uzme u obzir u kakvoj državi živimo.
Država je takva kakva jeste samo zato jer smo je mi koji je činimo takvom napravili,neprijeporna je i nepokolebljiva ona stara "kako siješ tako ćeš i žeti,kako prostreš tako ćeš i leći".
Stoga,o kvaliteti medija i stručnjaka nema ni smisla upućivati kritiku.

Jer,što mediji drugo rade nego daju narodu ono što...želi...ono sa čime se mase hrane?
Kad imaš psa za ljubimca, kupišmu hranu za psa a ne za papigu,tako isto i masa.
Masu ne zanimaju dobre i divne vijesti, nego samo daj neko sranje,jer kad čuju takve vijesti, ljudi lažu samo sebe kako je njima super.

Da,daaa,super ti je!
Ne zaradiš ni za biber,ali barem ti talibani koji veze s katolizmom nemaju ne pucaju po novinarima yutarnjeg!
Pol ekipe ti nema posao,ali ti cvateš što specijalne policijske postrojbe frapantno plasiranim pogotcima ne skidaju vrhunski utrenirane vojnike koji su bili uzrujani zato što se u našim medijima doslovno sere po našoj vjeri,pa su se oni osjetili rasno i vjerski povrijeđena o uvrijeđena manjina.

Jedan kanadski gradonačelnik je prije par tjedana na zahtjev,ne na upit nego na zahtjev,lokalne muslimanske manjine da iz školskih kantina izbaci svinjetinu koja je protivna šerijatskom zakonu odgovorio da su oni ovdje došli bez poziva,da su dočekani pristojno kao i svi ostali te da se od njih očekuje (KAO I OD SVIH OSTALIH) da prihvate,poštuju te NJEGUJU običaje starosjedioca,a da ako to neće,da na planeti ima čak 57 zemalja u kojima vlada šerijatski zakon te im preporučio preseljenje u bilo koju od njih.
Naravno,nije propustio iskazati svoje čuđenje zašto su napustili državu u kojoj je na snazi baš šerijatski zakon,te se preselili u državu u kojoj je na snazi kanadski zakon te onda na temelju toga što su manjina smatraju da imaju nekakvo pravo tražiti da se uvede i sprovede ---- šerijatski zakon kojeg su tako napustili???????

Čovjeku svaka čast jer ovo je planet Zemlja,za sad jedino mjesto u galaksiji (i šire) na kojem NE POSTOJI manjina bez koje se ne može. Time želim reći da se bez ama baš svake manjine može.
To je činjenica i pravilo!


Moje osobno mišljenje jeste da su jedina iznimka,odstupanje od pravila članovi Hoplologije.
Demokratski dopuštam neistomišljenicima da prime na znanje da ih uopće ne smatram podobnim za ikakvo imanje mišljenja suprotnog mojem a kamoli iskazivanja istog na ikoji način.

Ako je potreban razlog zašto ja tako mislim kako mislim...to je zato što veliku nuždu gdje god da obavljamo,obavljamo je bar na rupu koja je za to predviđena,te nas stoga nitko nema osnovicu osloviti sa "Butthead".

I nemojte mi vi stariji Hoplolozi kaj zamerit.
Ja nikad nisam ni bio za demokraciju.
A ni za jače.
Ja sam uvijek bio za sposobne

[EdgarFranjul]

Ispravak pogrešnog navoda:

Podatak za kanadskog gradonačelnika je hoax (lažan). Iako se slažem s onim što je napisano u tom tekstu, koji kruži kao e-mail bespućima interneta, nažalost, ni jedan kanadski gradonačelnik nije nikada uputio takav e-mail.

Uvijek sam zagovarao teoriju reciprociteta: tvoji imaju onoliko prava koliko ih ti daješ mojima. Ni više, ni manje. To je fer, sve drugo je diskriminacija.

[MaxMagnus]

Daaaa?
E pa to mi je stvarno nedrago čuti.
Ali ideja je genijalna toliko da čak i kao lažna vijest,ima fantastičnu poruku