TOMISLAV SUNIĆ
Multikulti ludilo i kraj Europe
Autor: dr. Tomislav Sunić / 7Dnevno / 4. ožujka 2016.Srijeda, 09. Ožujak 2016. u 12:23
Multikulturalizam je mit koji se nadovezuje na bezgranični gospodarski rast, a time i na neograničen priljev migranata. Neeuropski migranti zasad znaju da mogu živjeti bezbrižno samo u Europi, koja mrzi samu sebe. Tko god je odlučio postati ovcom, naći će se vuka koji će je pojesti!
U austrijskom gradu Klagenfurtu 20. veljače ove godine održan je prosvjed protiv neeuropskih migracija. Organizirali su ga “Identitarci” (Identitäre Bewegung), rastući kulturno-politički pokret u Austriji. Na prosvjedu se okupilo oko 700 ljudi svih dobnih skupina, uključujući i manje skupine mladih iz Hrvatske i Slovenije. IB prosvjednike štitio je kordon od oko stotinu policajaca, koji su priječili da njihov prosvjed ometa oko 150 antifašističkih prosvjednika (“Antife”), koji su marširali u obližnjoj gradskoj četvrti, nekoliko stotina metara dalje.
Ja sam na skupu “Identitaraca” održao govor na njemačkom jeziku, na stepenicama na ulazu u Gradsku vijećnicu, koji je trajao oko pola sata. Kako su mediji kasnije prenijeli, prosvjednici “Antife”, koji su nisu mogli vidjeti i čuti s mjesta gdje sam stajao, držali su plakate i jednu jugoslavensku komunističku zastavu na kojoj je pisalo: “Tito je pokazao kako treba likvidirati naciste”. Sljedećeg dana sam e-poštom poslao gradonačelnici Klagenfurta i austrijskoj saveznoj policiji žalbu, uz preslike na stotinjak medija i političara u Austriji, protiv prijetnje smrću koju je “Antifa” uputila sudionicima IB skupa. Tijekom skupa i govora nije bilo incidenta. Austrijski mediji, osim “Antifinih” portala, prenijeli su opis prosvjeda relativno objektivno.
U nastavku tekta donosimo prijevod govora kojeg je dr. Sunić, kolumnist našeg lista, održao na prosvjedu u Klagenfurtu:
“Dame i gospodo, sve se uvijek vrti oko prave ili krive definicije političkih pojmova. Svi mi ovdje nazivamo se slobodoljubivim ljudima koji su zabrinuti za naš budući europski identitet. Naši protivnici, međutim, zovu nas ksenofobima, rasistima i nacistima. Po našem vlastitom iskustvu, po mom iskustvu kojeg sam stekao u bivšoj Jugoslaviji i multikulturalnoj Americi, kao i na temelju istraživanja mnogih sociologa, multikulturalne države nemaju dugi vijek trajanja. Prije ili kasnije one završe u građanskom ratu. I opet se moramo osvrnuti na bivšu umjetno sklepanu jugoslavensku državu, koja se usprkos silnoj akademskoj slatkorječivosti glede svojih različitih egzotičnog naroda, morala raspasti.
Današnja migracijski kaos nosi lažno ime ‘izbjeglička kriza’. Od tisuća i tisuća migranata koji dolaze u Austriju, većina nisu izbjeglice. Oni su izbjeglice u onoj mjeri u kojoj su ih austrijska vladajuća klasa i mediji već unaprijed proglasili izbjeglicama. Zanimljivo, svi ti migranti ne traže azil u Turskoj ili negdje drugdje na balkanskoj ruti. Svi žele doći u Njemačku. Zamišljaju si Austriju, Njemačku i Švedsku kao raj gdje se dobro živi i gdje se po volji može naći lijepa djevojka! No, dame i gospodo, nisu migranti nimalo krivi za svoje zablude; naši političari su pravi uzrok migrantskih iluzija.
Multikultura: kultura smrti
Multikulturalna opsesija naših političara nosi i drugo lažno ime, naime ime ‘kulture dobrodošlice’, premda bi pravo ime na pravom njemačkom jeziku trebalo biti ‘kultura samouništenja’, ‘kultura smrti’, ‘kultura krivice’ ili ‘kultura mržnje samog sebe’. Ovo što se sada naziva ‘kulturom dobrodošlice’ nema nikakve veze sa starom europskom kulturom dobrodošlice. Današnji izraz kultura dobrodošlice samo je liberalna zamjenska riječ za propali komunistički projekt. Ono što bivši komunisti u Istočnoj Europi nisu mogli ostvariti tiranijom, danas se nastoji postići putem zamjenske ideologije multikulturalizma. Komunizam se raspao u Istočnoj Europi, budući da se on pod drukčijim imenom puno bolje ostvario u Austriji, Njemačkoj i ostatku Zapadne Europe. Sistem je uvjeren da se svi europski narodi mogu zamijeniti u jednoj multikulturalnoj naddržavi putem neeuropskih migranata u obliku potrošne robe koja se stalno obnavlja.
Zapitajmo naše političara i zagovornike multikulturalizma – da li žele živjeti u multikulturalnim sredinama, uključujući okrug Beč-Favoriten ili Neukölln u Njemačkoj. Oni će reći: ‘Ne!’ Vole oni docirati o ljepoti multikulturalnih društva, ali samo ako su sami daleko od tih društava i samo ako žive u svojim zlatnim enklavama u potpunoj sigurnosti. Ako jednoga dana vladajuća klasa i njeni kvazidobročinitelji odluče tamo živjeti, tada ću rado ponuditi svoju ispriku. Dugo sam živio u multikulti okruzima južnog Los Angelesa u SAD-u i naučio jako dobro životnu mudrost dvostruke brave na kućnim vratima i sigurnost vatrenog oružja.
Gledano s povijesne i filozofski perspektive, multikulturalno ludilo ili kultura dobrodošlice u Austriji, Njemačkoj i Europskoj uniji izdanci su ideologije hipermoralizma, kao što je to davno pisao njemački antropolog Arnold Gehlen. Lagano se može uočiti da čim je stanovništvo neke zemlje etnički i kulturno homogenije, kao što je to primjerice Japan, čim je neka zemlja naseljena etnički i kulturno srodnim građanima, tada je i njen rok trajanja dulji. Ali i osjećaj međusobne solidarnosti. Kod neeuropskih naroda, primjerice u Africi i Aziji, teško je zamislivo da oni masovno uvoze strane narode. Samo kod naroda koji su umorni od života mogu se vidjeti ovakve samoubilačke geste dobrodošlice, ali nikako u neeuropskim bogatim zemljama kao što je to, primjerice, Saudijska Arabija. Takav patološki hipermoralizam i altruizam vode Europu u konačnici do samoubojstva. Kao što je davno pisao veliki njemački teoretičar međunarodnog prava, Carl Schmitt, kada neki narod postane umoran od politike to ne znači kraj politike – to samo znači kraj slaboga naroda.
Zašto je taj hiperaltruizam, tj. ta kultura samouništenja, danas posebno izražen u Njemačkoj i Austriji, a manje u drugim europskim zemljama? Razloge nije teško pogoditi. Svaka kritika multikulturalizma političaru i znanstveniku u Austriji ili Njemačkoj donosi etiketu ‘fašizma’. A to u profesionalnom životu znači – osmrtnicu. Austrijski kancelar Werner Faymann i gospođa Angela Merkel, upravo iz straha od nacističkih prozivki moraju se osigurati tako da masovno uvoze migrante. Ideologija multikulturalizma postala je neka vrsta negativnog legitimiteta za cijelu Europu, a posebice za njemačku i austrijsku političku klasu. Shodno tome, bilo koja rasprava koja se kritički dotiče multikulturalizma označava se floskulom ‘mržnja prema strancima’. Tabu sintagma ‘mržnja prema strancima’ služi političkoj klasi u Europi kao izgovor za održavanje vječitog političkog statusa quoa.
Multikulturalizam: liberalni nadomjestak za komunizam
Nasuprot tome, kritičari multikulturalizma označeni su u medijima kao apsolutni negativci, pa čak i kriminalci. Dakle, multikulturalistima dobro dođe da opravdavaju svaku nakaznost u svom Sistemu kao manje zlo. Toga su političari u Austriji i Njemačkoj i te kako svjesni, te se stoga moraju pokazati u očima svijeta da su papskiji od Pape i da sa se stoga zalažu za masovni dolazak migranata. U tom smislu oni postupaju s migrantima bolje nego što su to migranti od njih očekivali. Naivno je misliti da se današnje zagovornike kulture dobrodošlice može pobijati argumentima. Njemačka riječ “Gutmensch“ (“pseudodobričina”) najbolje oslikava tu vrstu samocenzurirajućih i hipermoralističkih multikulturalista. Ako bi netko danas slučajno u Austriji izrazio svoje znanstvene izvore protiv multikulturnog mita, on odmah ulazi u vizir policije misli. Vladajuća klasa i njeni mediji mogu zadržati vlast samo putem demoniziranja onih koji misle drukčije – kao što je ti bio slučaj u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji – gdje je svaki disident automatski bio označen kao fašist ili kriminalac. Političari u Austriji, ali i drugdje u Europi, zapleteni su u zabludama, a posebice u idealiziranju neeuropskih naroda s jedne strane, a s druge u ponižavanju domaćih sunarodnjaka.
No, takozvana kultura dobrodošlice nije održiva. Ona ne dovodi do uzajamnog razumijevanja među narodima, nego upravo produbljuje međusobnu mržnju među narodima. Bezbroj puta smo vidjeli to u svim multikulturalnim društvima. Na primjer, Amerikanci azijskog podrijetla u SAD-u ne vole Afroamerikance, dočim Afroamerikanci nisu nimalo obljubljeni kod Latinoamerikanca. O neredima između pripadnika različitih naroda među današnjim migrantima ne raspravlja se u našoj javnosti. Pod pretpostavkom da svi zli Nijemci, svi zli nacisti i svi zli fašisti nestanu, to ni na koji način neće spriječiti međusobnu mržnju i rat između neeuropskih skupina i naroda, niti dovesti do trajnog mira. Rasizam i neprijateljstvo prema strancima nisu nimalo privilegij Austrijanaca i Nijemca, ali niti ostalih europskih naroda.
Današnja lažna kultura dobrodošlice zahtijeva stoga od nas da točno prepoznamo neprijatelja. Važno je naglasiti da azijski i afrički migranti nisu krivi za propast Europe, nego političari Sistema i njihova kapitalistička ‘superklasa’. Da bismo povratili naš njemački, austrijski i europski identitet, prvo moramo demontirati kapitalizam. Multikulturalizam je mit koji se nadovezuje na bezgranični gospodarski rast, a time i na neograničeni priljev migranata. Neeuropski migranti zasad znaju da mogu živjeti bezbrižno samo u Europi, koja mrzi samu sebe. Osjećaji samomržnje ne postoji kod političara u njihovim matičnim zemljama. Financijski kapital europskih oligarha, zajedno s osjećajima krivnje kod Europljana s jedne strane, kao i propovjednika multkulturalizma s druge strane, i dalje će poticati na daljnje migracije milijuna neeuropskih migranata. Ako Europljani žele izgraditi vlastiti identitet, onda prvo trebaju ukinuti divlji kapitalizam. Strane migracije odmah će prestati. Migranti tada nemaju više razloga živjeti s lažnim nadama u našim zemljama.
Uskoro ćemo vidjeti kako se povijest ponovno kroji. U retrospektivi postavlja se pitanje zašto je Princ Eugen vodio svoje duge ratove protiv turskih osvajača. Srećom, povijest je uvijek otvorena i na nama leži da je ponovno oblikujemo. Nisu to više godine odluka, već dani odluka koji leže pred nama. Svi mi vrlo dobro znamo najveću političku mudrost svih vremena: ‘Tko god je odlučio postati ovcom, naći će vuka koji će je pojesti’. Dakle, dame i gospodo, prestanimo biti ovce. Borba se nastavlja. Hvala.”
http://www.dnevno.hr/kolumnisti/tomisla ... ope-902017
Strašno...apsurdno...ali istinito
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Strašno...apsurdno...ali istinito
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Strašno...apsurdno...ali istinito
http://croative.net/?p=46223
Švedska je kristalna kugla za vidjeti budućnost cijele zapadne Europe. Baš zato što je bila predvodnik tolerancije, sada je predvodnik “propadancije”. Stoga i te kako ima smisla pratiti vijesti iz Švedske s vremena na vrijeme.
Za 14.000 imigranata Švedska ne zna gdje su
Za 21.000 migranata je Migracijska agencija izdala nalog za deportaciju. Međutim, 14.000 tih imigranata policija više ne može pronaći. “Mi jednostavno ne znamo gdje su”, konsternirano kaže novinarima šef nacionalne granične policije. izvor
(U Švedskoj je danas 55 NO-GO zona koje su izvan vlasti švedske države. Možda da ih tamo potraže?)
Ma kakva komemoracija za ubijenu plavušu, to bi uzmenirilo imigrante
Socijalnu radnicu je izbo nožem mali Somalijac dok je pokušala razdvojiti sukob dviju grupa u ustanovi za maloljene imigrante. U takvoj ustanovi u drugom gradu su zaposlenici htjeli održati komemoraciju. Vlast je zabranila komemoraciju jer bi to uznemirilo male imigrante. izvor
Kradeš u Švedskoj? Marš u Dansku!
U Islamu se za krađu režu ruke. U Švedskoj je kazna deportacija u Dansku. Što je bolje za kradljivca: a) ostati tamo gdje režu ruke ili b) doći u EU?
U videu se (dok ga ne obriše Yutubeministarstvo istine) vidi kako u Stockholmu na ulazu u kolodvor imigrant pokrade stariju ženu – što vidi majka s djecom i pokuša intervenirati. Bolje da nije…
Napadač je identificiran i kazna je drakonska: odbijen mu je zahtjev za azilom u Švedskoj. Bit će vraćen u Dansku, zato jer je to zadnja EU država iz koje je šengenirao u Švedsku. Ako se nastavi takva EU-strogoća iz države u državu, taj će tražitelj azila uskoro spasti na operiranje pothodnikom zagrebačkog glavnog kolodvora.
Neravnopravnost spolova: 46% žena se boji noću, a samo 20% muškaraca
Šveđani su se zaista naizabirali liberalnih i naprednih vlada (veleposlanici Švedske vole držati prodike u Hrvatskoj i stalni su postav na Gay paradama). E, pa 46% naprednih biračica se sada boji biti sama vani po noći u svojoj Švedskoj. Od hrabrih muževa Vikinga samo ih se 20% boji biti sam van.
Nije ni po danu puno bolje: 43% se osjeća nesigurno u gradu, a 1/3 se “boji švedskih gradova”. Ako ste napredna Šveđanka i ne stignete svojoj kući prije zalaska sunca, radije ćete prespavati u kući prijatelja na trosjedu, nego da vas uhvati mrak. Tako kaže 1/3 žena. Međutim, glavno je da nema diskriminacije LGBT osoba – a koje toliko puno znače za budućnost Švedske! izvor
Silovateljski maraton tražitelja azila
Bio je to najjeziviji silovateljski maraton u švedskoj povijesti. 11 tražitelja azila je 7 sati silovalo 29-godišnju majku 2 djece u izbjegličkom centru. Vaginalno, analno i oralno: ponekad su 3 silovatelja bila istovremeno u njoj. Žena je sada u invalidskim kolicima i mentalno nije dobro. Tijekom suđenja mediji nisu otkrivali etničko porijeklo optuženih. 7 je osuđeno (4-6 godina zatvora), 4 pušteno i protjerno, ali će se moći vratiti u Švedsku nakon par godina (jeeej!). Neki od silovatelja su već bili opuženi zbog kriminala ali nisu bili nikad zatvarani, dok su neki došli ilegalno.
Mlada članica socijalističke stranke (švedska verzija SDP-a) kaže da bi protjerati imigrantske silovatelje bilo rasistički! Švedska se zadužuje na financijskom tržištu jer ju svaki imigrant dnevno košta 2.000$. Ima tu raznih nepredviđenih troškova: iako su jednu zgradu imigranti do sada 3 puta zapalili u 2 mjeseca, niti jedan od njih nije protjeran.
Kada kod prvog slučaja imigrantskog silovanja nisu uslijedile drakonske kazne, nije uslijedilo barem privremeno potpuno zaustavljanje imigracije, nije uslijedila deportacija svih imigranata iz okolice – takvo nečinjenje je poslalo jasnu poruku.
Švedska je danas silovateljski raj. Postotak osuđivanja za silovanje je samo 3%. Po islamskom shvaćanju “kurva” je svaka žena bez burke i slobodno ju je silovati. I tako je od ljevoliberalnih toliko slavljeno “kulturno obogaćivanje” za Šveđanke preraslo u (nasilno) obogaćivanje spermom.
Samo desničari nisu na ovakvoj slici dolje vidjeli “nejač”. Liberali su tu nekako uspjeli vidjeti izbjegle majke s djecom, a ne vojno sposobne dezertere. Ljevičari su vidjeli potencijalne atomske fizičare i liječnike koji žele “nastaviti studij”, a konzervativci su vidjeli nepismene potencijalne silovatelje za koje ionako nema posla u Europi koja se bori s nezaposlenošću.
Švedska postaje lovačka velesila
Šveđani su počeli pokazivati veliki interes za klubove streljaštva. Za dozvolu za oružje treba imati 18 godina, poštivati zakon i imati lovačku dozvolu ili biti član odobrenog kluba za streljaštvo. U 2014. je porastao broj lovačkih dozvola za 10%. Žene su značajno zainteresirane za lov: 20% od lovačkih dozvola otpada na žene.
Velika je navala na sustave alarma. “Ljudi su izgubili povjerenje u državu. Policija više ne stiže. Mnogi vlasnici kuća spavaju s bejzbolskom palicom ispod kreveta. No to je riskantno: policija onda kaže da ste se pripremili upotrijebiti silu.”
Slučaj Alexandre von Schwerin i njenog muža. Par je bio opljačkan 3 puta. Zadnji puta su ostali bez “quad bike-a”, kombija i auta. Kada je stigla policija žena ih je pitala što da radi. Policija joj je rekla da joj ne mogu pomoći.”Svi naši resursi su dani azilskom prihvatnom centru u Trelleborgu i Malmou. Mi smo preopterećeni. Sugeriram vam da dođete u kontakt s osvetničkom grupom u Eslovu”. Žena kaže:”Prvi puta se bojim ovdje živjeti.”
To što je policija nazvala “osvetničkom (vigilante) grupom” se ispostavilo da je grupa privatnih poduzetnika. Nakon što su pljačkani manje-više svake noći, oni su se odlučili udružiti i počeli sami patrolirati svojim područjem. izvor
Švedski novinari potjerani iz NO-GO zone u svom glavnom gradu
Novinari su htjeli istražiti policijska izvješća da će svaki policajac koji pokuša patrolirati u Stockhomskoj četvrti Tensa biti napadnut kamenjem. Novinarka Valentina Xhaferi je došla s kamermanom na mali trg u tom predgrađu i počela intervjuirati čovjeka koji je pristao govoriti.
Pojavio se drugi, vidno uzrujan, pitao zašto snimaju, te se vratio s ruljom.”Oni su mislili da smo prešli granicu i da stojimo na njihovoj zemlji”, kaže novinarka. “Onda je postao vrlo, vrlo ljut i rekao da će uzeti kamenje i pokazati nam što je kamenovanje. Kad sam vidjela kamenje koje su imali, ja sam samo željela otići odande”, kaže Xhaferi. Tada su se pojavila još trojica iz podzemne. Kamera je uhvatila trenutak kada su im bacili opremu na tlo, vrijeđali reporterku, zalili kamermana kavom… izvor
Medijska lakirovka u stilu Sjeverne Koreje
Novinarka Anna Erinius otkriva naputke urednika: uvijek nastojte zataškati ako je imigrant počinio kriminal i mijenjajte vijesti koje bi mogle stvoriti negativan pogled na imigraciju iz Trećeg svijeta.Ništa negativno o imigraciji nije dozvoljeno, dozvoljeno je samo davati dobre pozitivne primjere.
Kada je poslana pisati o tražiteljima azila, vratila se uredniku da ne može pisati nikakve srcedrapateljske storije. OK, rekao je urednik i dao taj zadatak drugom reporteru. Kada bi na jutarnjim sastancima uredništva izrekla sugestiju kakve zabrinutosti u vezi imigracije, rekao je “OK. Slijedeći prijedlog?”
Jedan kolega joj je pisao na Facebook optužujući ju da dijeli ksenofobični link, te da ona nije “pravi novinar”. izvor
Samo probaj obraniti prijateljicu iz razreda – bit ćeš ubijen
Dobro došli u novu, multikulturalnu Europu. 15-godišnjak koji je obranio prijateljicu iz razreda od seksualnog napada, ubijen je nožem. Mladić je svoju školsku kolegicu obranio prošlog polugodišta. Prvog dana novog polugodišta, napadač, učenik iz Sirije je zabio nož u leđa mladiću, do srca.
Tisak je nastojao prešutjeti ovo ubojstvo. Ubijeni je dječak iz Litve (mladi feminizirani Šveđani se valjda nisu “šteli mešati”). Otac kaže da ga nitko iz švedskog tiska nije tražio intervju, dok su požurili intervjuirati oca ubojice. Lijeve mainstram novine Aftonbladet su objavile simpatizirajući intervju s ocem ubojice. “Škola nije učinila ništa da mu pomogne za njegovu čast. Umjesto toga, moj sin je morao susretati tog 15-godišnjaka svaki dan. To ga je jako uzrujalo.” Novinar nije pitao da li je “povrijeđena čast” dovoljan razlog za ubiti razrednog kolegu, nije pisao o ubijenom tinejdžeru, niti spominje sirijsko porijeklo ubojice.
Otac ubijenog kaže da je laž da je njegov sin bio zlostavljač (“zlostavljač” je na slici). “Bio je marljiv, veseo i imao puno švedskih prijatelja…Svi su ga voljeli. Naš sin je vidio kao taj dječak grabi djevojku. Zaustavio ga je i potukli su se. Da je bio nasilnik, škola bi sigurno izvijestila o tome: ako samo zakasni na sat, roditelji odmah dobivaju poruku”.
Kaže da se arapski dječak zakleo da će se osvetiti što ga je držao dalje od razrednih kolegica, te da je škola znala za to.
Sve ovo je nevjerojatno. Tolerancijom do dna.
Dok gledamo Švedsku u terminalnoj fazi, može se utvrditi da ih je tolerancija, čitaj feminizam, došao glave.
Možda netko ne vidi da to ima međusobne veze, ali itekako ima. Kada su tolerantni za sve bolesno, slabo, različito, poremećeno…, kako bi sad mogli odjednom postati ne-tolerantni za nešto? Makar to bili i njihovi netolerantni porobljivači.
Švedskoj nema pomoći – jer bi trebali resetirati same temelje: svoj odnos prema cijelom konceptu “različitosti”, prema feminizmu, prema gender ideologiji… prema svemu onomu što ih je omekšalo i oslabilo.
Zbog toleriranja hedonizma i sebičnosti jedne generacije našli su se u populacijskim problemima. Za održavanje ekonomske razine potrebna je aktivna populacija – Švedska je žrtva “Lažne dojave o populacijskoj bombi“ . Za ispravak su potrebna desetljeća i povratak tradicionalnim vrijednostima, a koja ne uključuju gay prava, hiper-feminizam i gender ideologiju.
Švedski političari(ke) su pogrešno mislili kako će se populacijski obnoviti svježom krvlju iz de fakto plemenskih zajednica Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Tako da kad prirodno izumru hedonistički LGBT i svi ostali pomodno-napredni bez potomstva, da će do tada stasati nove generacije “svježijih” Šveđana.
Problem je što to više neće biti “ona” Švedska, već Švedistan po mjeri 700 godina zaostalije i strane kulture. Integracija će ići u suprotnom smjeru. Njen smjer se određuje odnosom snaga: a ovdje je jasno da su jedni jaki (i netolerantni), a drugi mekani (i tolerantni). Ne može slabiji određivati jačemu u čemu će se i kako živjeti.
Šveđani će se pridružiti izumrlim narodima. Danas se Sumerani, Maje, Babilonci samo spominju… tako će sutra i Šveđani. Iako, gledajući kako ISIL eksplozivom ruši spomenike predislamskih kultura, izglednije je da će se pobrinuti da se i ime švedsko zatre.
Ivan Horvat/homunizam
Švedska je kristalna kugla za vidjeti budućnost cijele zapadne Europe. Baš zato što je bila predvodnik tolerancije, sada je predvodnik “propadancije”. Stoga i te kako ima smisla pratiti vijesti iz Švedske s vremena na vrijeme.
Za 14.000 imigranata Švedska ne zna gdje su
Za 21.000 migranata je Migracijska agencija izdala nalog za deportaciju. Međutim, 14.000 tih imigranata policija više ne može pronaći. “Mi jednostavno ne znamo gdje su”, konsternirano kaže novinarima šef nacionalne granične policije. izvor
(U Švedskoj je danas 55 NO-GO zona koje su izvan vlasti švedske države. Možda da ih tamo potraže?)
Ma kakva komemoracija za ubijenu plavušu, to bi uzmenirilo imigrante
Socijalnu radnicu je izbo nožem mali Somalijac dok je pokušala razdvojiti sukob dviju grupa u ustanovi za maloljene imigrante. U takvoj ustanovi u drugom gradu su zaposlenici htjeli održati komemoraciju. Vlast je zabranila komemoraciju jer bi to uznemirilo male imigrante. izvor
Kradeš u Švedskoj? Marš u Dansku!
U Islamu se za krađu režu ruke. U Švedskoj je kazna deportacija u Dansku. Što je bolje za kradljivca: a) ostati tamo gdje režu ruke ili b) doći u EU?
U videu se (dok ga ne obriše Yutubeministarstvo istine) vidi kako u Stockholmu na ulazu u kolodvor imigrant pokrade stariju ženu – što vidi majka s djecom i pokuša intervenirati. Bolje da nije…
Napadač je identificiran i kazna je drakonska: odbijen mu je zahtjev za azilom u Švedskoj. Bit će vraćen u Dansku, zato jer je to zadnja EU država iz koje je šengenirao u Švedsku. Ako se nastavi takva EU-strogoća iz države u državu, taj će tražitelj azila uskoro spasti na operiranje pothodnikom zagrebačkog glavnog kolodvora.
Neravnopravnost spolova: 46% žena se boji noću, a samo 20% muškaraca
Šveđani su se zaista naizabirali liberalnih i naprednih vlada (veleposlanici Švedske vole držati prodike u Hrvatskoj i stalni su postav na Gay paradama). E, pa 46% naprednih biračica se sada boji biti sama vani po noći u svojoj Švedskoj. Od hrabrih muževa Vikinga samo ih se 20% boji biti sam van.
Nije ni po danu puno bolje: 43% se osjeća nesigurno u gradu, a 1/3 se “boji švedskih gradova”. Ako ste napredna Šveđanka i ne stignete svojoj kući prije zalaska sunca, radije ćete prespavati u kući prijatelja na trosjedu, nego da vas uhvati mrak. Tako kaže 1/3 žena. Međutim, glavno je da nema diskriminacije LGBT osoba – a koje toliko puno znače za budućnost Švedske! izvor
Silovateljski maraton tražitelja azila
Bio je to najjeziviji silovateljski maraton u švedskoj povijesti. 11 tražitelja azila je 7 sati silovalo 29-godišnju majku 2 djece u izbjegličkom centru. Vaginalno, analno i oralno: ponekad su 3 silovatelja bila istovremeno u njoj. Žena je sada u invalidskim kolicima i mentalno nije dobro. Tijekom suđenja mediji nisu otkrivali etničko porijeklo optuženih. 7 je osuđeno (4-6 godina zatvora), 4 pušteno i protjerno, ali će se moći vratiti u Švedsku nakon par godina (jeeej!). Neki od silovatelja su već bili opuženi zbog kriminala ali nisu bili nikad zatvarani, dok su neki došli ilegalno.
Mlada članica socijalističke stranke (švedska verzija SDP-a) kaže da bi protjerati imigrantske silovatelje bilo rasistički! Švedska se zadužuje na financijskom tržištu jer ju svaki imigrant dnevno košta 2.000$. Ima tu raznih nepredviđenih troškova: iako su jednu zgradu imigranti do sada 3 puta zapalili u 2 mjeseca, niti jedan od njih nije protjeran.
Kada kod prvog slučaja imigrantskog silovanja nisu uslijedile drakonske kazne, nije uslijedilo barem privremeno potpuno zaustavljanje imigracije, nije uslijedila deportacija svih imigranata iz okolice – takvo nečinjenje je poslalo jasnu poruku.
Švedska je danas silovateljski raj. Postotak osuđivanja za silovanje je samo 3%. Po islamskom shvaćanju “kurva” je svaka žena bez burke i slobodno ju je silovati. I tako je od ljevoliberalnih toliko slavljeno “kulturno obogaćivanje” za Šveđanke preraslo u (nasilno) obogaćivanje spermom.
Samo desničari nisu na ovakvoj slici dolje vidjeli “nejač”. Liberali su tu nekako uspjeli vidjeti izbjegle majke s djecom, a ne vojno sposobne dezertere. Ljevičari su vidjeli potencijalne atomske fizičare i liječnike koji žele “nastaviti studij”, a konzervativci su vidjeli nepismene potencijalne silovatelje za koje ionako nema posla u Europi koja se bori s nezaposlenošću.
Švedska postaje lovačka velesila
Šveđani su počeli pokazivati veliki interes za klubove streljaštva. Za dozvolu za oružje treba imati 18 godina, poštivati zakon i imati lovačku dozvolu ili biti član odobrenog kluba za streljaštvo. U 2014. je porastao broj lovačkih dozvola za 10%. Žene su značajno zainteresirane za lov: 20% od lovačkih dozvola otpada na žene.
Velika je navala na sustave alarma. “Ljudi su izgubili povjerenje u državu. Policija više ne stiže. Mnogi vlasnici kuća spavaju s bejzbolskom palicom ispod kreveta. No to je riskantno: policija onda kaže da ste se pripremili upotrijebiti silu.”
Slučaj Alexandre von Schwerin i njenog muža. Par je bio opljačkan 3 puta. Zadnji puta su ostali bez “quad bike-a”, kombija i auta. Kada je stigla policija žena ih je pitala što da radi. Policija joj je rekla da joj ne mogu pomoći.”Svi naši resursi su dani azilskom prihvatnom centru u Trelleborgu i Malmou. Mi smo preopterećeni. Sugeriram vam da dođete u kontakt s osvetničkom grupom u Eslovu”. Žena kaže:”Prvi puta se bojim ovdje živjeti.”
To što je policija nazvala “osvetničkom (vigilante) grupom” se ispostavilo da je grupa privatnih poduzetnika. Nakon što su pljačkani manje-više svake noći, oni su se odlučili udružiti i počeli sami patrolirati svojim područjem. izvor
Švedski novinari potjerani iz NO-GO zone u svom glavnom gradu
Novinari su htjeli istražiti policijska izvješća da će svaki policajac koji pokuša patrolirati u Stockhomskoj četvrti Tensa biti napadnut kamenjem. Novinarka Valentina Xhaferi je došla s kamermanom na mali trg u tom predgrađu i počela intervjuirati čovjeka koji je pristao govoriti.
Pojavio se drugi, vidno uzrujan, pitao zašto snimaju, te se vratio s ruljom.”Oni su mislili da smo prešli granicu i da stojimo na njihovoj zemlji”, kaže novinarka. “Onda je postao vrlo, vrlo ljut i rekao da će uzeti kamenje i pokazati nam što je kamenovanje. Kad sam vidjela kamenje koje su imali, ja sam samo željela otići odande”, kaže Xhaferi. Tada su se pojavila još trojica iz podzemne. Kamera je uhvatila trenutak kada su im bacili opremu na tlo, vrijeđali reporterku, zalili kamermana kavom… izvor
Medijska lakirovka u stilu Sjeverne Koreje
Novinarka Anna Erinius otkriva naputke urednika: uvijek nastojte zataškati ako je imigrant počinio kriminal i mijenjajte vijesti koje bi mogle stvoriti negativan pogled na imigraciju iz Trećeg svijeta.Ništa negativno o imigraciji nije dozvoljeno, dozvoljeno je samo davati dobre pozitivne primjere.
Kada je poslana pisati o tražiteljima azila, vratila se uredniku da ne može pisati nikakve srcedrapateljske storije. OK, rekao je urednik i dao taj zadatak drugom reporteru. Kada bi na jutarnjim sastancima uredništva izrekla sugestiju kakve zabrinutosti u vezi imigracije, rekao je “OK. Slijedeći prijedlog?”
Jedan kolega joj je pisao na Facebook optužujući ju da dijeli ksenofobični link, te da ona nije “pravi novinar”. izvor
Samo probaj obraniti prijateljicu iz razreda – bit ćeš ubijen
Dobro došli u novu, multikulturalnu Europu. 15-godišnjak koji je obranio prijateljicu iz razreda od seksualnog napada, ubijen je nožem. Mladić je svoju školsku kolegicu obranio prošlog polugodišta. Prvog dana novog polugodišta, napadač, učenik iz Sirije je zabio nož u leđa mladiću, do srca.
Tisak je nastojao prešutjeti ovo ubojstvo. Ubijeni je dječak iz Litve (mladi feminizirani Šveđani se valjda nisu “šteli mešati”). Otac kaže da ga nitko iz švedskog tiska nije tražio intervju, dok su požurili intervjuirati oca ubojice. Lijeve mainstram novine Aftonbladet su objavile simpatizirajući intervju s ocem ubojice. “Škola nije učinila ništa da mu pomogne za njegovu čast. Umjesto toga, moj sin je morao susretati tog 15-godišnjaka svaki dan. To ga je jako uzrujalo.” Novinar nije pitao da li je “povrijeđena čast” dovoljan razlog za ubiti razrednog kolegu, nije pisao o ubijenom tinejdžeru, niti spominje sirijsko porijeklo ubojice.
Otac ubijenog kaže da je laž da je njegov sin bio zlostavljač (“zlostavljač” je na slici). “Bio je marljiv, veseo i imao puno švedskih prijatelja…Svi su ga voljeli. Naš sin je vidio kao taj dječak grabi djevojku. Zaustavio ga je i potukli su se. Da je bio nasilnik, škola bi sigurno izvijestila o tome: ako samo zakasni na sat, roditelji odmah dobivaju poruku”.
Kaže da se arapski dječak zakleo da će se osvetiti što ga je držao dalje od razrednih kolegica, te da je škola znala za to.
Sve ovo je nevjerojatno. Tolerancijom do dna.
Dok gledamo Švedsku u terminalnoj fazi, može se utvrditi da ih je tolerancija, čitaj feminizam, došao glave.
Možda netko ne vidi da to ima međusobne veze, ali itekako ima. Kada su tolerantni za sve bolesno, slabo, različito, poremećeno…, kako bi sad mogli odjednom postati ne-tolerantni za nešto? Makar to bili i njihovi netolerantni porobljivači.
Švedskoj nema pomoći – jer bi trebali resetirati same temelje: svoj odnos prema cijelom konceptu “različitosti”, prema feminizmu, prema gender ideologiji… prema svemu onomu što ih je omekšalo i oslabilo.
Zbog toleriranja hedonizma i sebičnosti jedne generacije našli su se u populacijskim problemima. Za održavanje ekonomske razine potrebna je aktivna populacija – Švedska je žrtva “Lažne dojave o populacijskoj bombi“ . Za ispravak su potrebna desetljeća i povratak tradicionalnim vrijednostima, a koja ne uključuju gay prava, hiper-feminizam i gender ideologiju.
Švedski političari(ke) su pogrešno mislili kako će se populacijski obnoviti svježom krvlju iz de fakto plemenskih zajednica Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Tako da kad prirodno izumru hedonistički LGBT i svi ostali pomodno-napredni bez potomstva, da će do tada stasati nove generacije “svježijih” Šveđana.
Problem je što to više neće biti “ona” Švedska, već Švedistan po mjeri 700 godina zaostalije i strane kulture. Integracija će ići u suprotnom smjeru. Njen smjer se određuje odnosom snaga: a ovdje je jasno da su jedni jaki (i netolerantni), a drugi mekani (i tolerantni). Ne može slabiji određivati jačemu u čemu će se i kako živjeti.
Šveđani će se pridružiti izumrlim narodima. Danas se Sumerani, Maje, Babilonci samo spominju… tako će sutra i Šveđani. Iako, gledajući kako ISIL eksplozivom ruši spomenike predislamskih kultura, izglednije je da će se pobrinuti da se i ime švedsko zatre.
Ivan Horvat/homunizam
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Strašno...apsurdno...ali istinito
Učinimo Ameriku ponovo normalnom!
Kristalna noć u Washingtonu: ‘Liberali’ pokazuju svoje pravo boljševičko lice
Autor: Marcel Holjevac
Subota, 21. Siječanj 2017. u 12:53
Amerika je kolijevka suvremene demokracije - a danas je upravo u njoj demokracija ugrožena, i to od onih koji sebe zovu 'demokratima' i 'liberalima'. Oni su pokupili sve najgore od nacista i boljševika. Oni ne priznaju volju većine naroda iskazanu na izborima, a kad im ništa drugo nije uspjelo pribjegavaju nasilju
Oni plaču i vrište kako ih tuku, dok istovremeno nogom šutaju svoju žrtvu na podu. To je današnja “tolerantna” liberalna ljevica! Amerikanci imaju dobar izraz za takve: crybullies, plačisiledžije. Američke Marijane Mirt, Neveni Kovačići i Zorani Ercezi su krenuli na ratni pohod, praćeni istima takvima diljem svijeta. Oni vrište kako su Trumpovi pristaše “fašisti”, ali sami pokazuju sve znakove uznapredovalog (anti)fašizma. Oni ne priznaju rezultat demokratskih izbora, pod ovim ili onim smiješnim izgovorom. Oni mrze Trumpove pristaše jer su “nasilnici”, iako je jedino nasilje koje se događalo pred izbore bilo usmjereno isključivo spram Trumpovih pristaša: premlaćivani su na ulici kad su izlazili s republikanske konvencije u Los Angelesu od antifašističkih i crnačkih bandi, što je ostalo zabilježeno na šokantnom videu koji CNN, jasno, nikad nije prikazao. Djevojku koja je na sveučilištu u Pittsburghu imala Trumpov predizborni štand je kolega s fakulteta fizički grubo napao, potom srušio štand zaprijetivši da će je upucati. Studentice koje su podržavale Trumpa su stalno bile izložene prijetnjama i fizičkim napadima, na brojnim američkim sveučilištima, i sve je to također ostalo zabilježeno na video-zapisima.
Oni se ponašaju kao mješavina Hitlerovih SA trupa i boljševika, istovremeno podmećuči Trumpu fašizam. Clinton je pokrenula brojne ratove na Bliskom istoku u kojima su poginuli milijuni ljudi uglavnom islamske vjere, deseci milijuna su prognani, ali Trump je “islamofob” jer ne želi izbjeglice u Americi! Clinton je namještala izbore protiv Sandersa, ali Trump “nije demokrat!”. Marš žena na Washington i previše podsjeća na Mussolinijev Marš na Rim: što je cilj? Poništiti volju nacije i uvesti diktaturu? Nije najgore to što horde maskiranih nasilnika marširaju ulicama i razbijaju i pale, napadaju one koji se drznu imati drugačije mišljenje, nego što mediji NJIH prikazuju kao borce za slobodu i pravdu, ne obične nasilnike koji jedino žele uvesti diktaturu, zabraniti drukčije mišljenje, ukinuti demokraciju i volju većine zamijeniti svojom voljom! U Americi, u kojoj je sloboda govora, i naročito sloboda političkog izjašnjavanja bez straha da će vas netko napasti jer imate drukčije mišljenje o bilo čemu, stoljećima temelj uspjeha Amerike kao nacije!
“Liberalni” mediji koji tu rulju sustavno fanatiziraju svojim kvaziintelektualnim preseravanjima zgražali su se nad Trumpovim pristašama sustavno podmećući da oni neće priznati rezultate izbora. “Slobodni mediji” su najogavnija propaganda, današnji CNN-više sliči na moskovsku Pravdu iz nekog prošlog vremena nego na slobodni medij. Kao nekoć u Rusiji, cenzuriraju se strani mediji poput RT-a, pod izlikom da je “propaganda”. A što su današnji američki mediji? Svi mediji su u neku ruku propaganda, ali demokracija podrazumijeva da svatko može birati svoj otrov! Cenzuriraju se i tweeter i facebook i internet, i nitko se ne buni! Sloboda govora prva strada u totalitarizmu, Makartizam se vratio u Ameriku, ali sad je lijeva strana ona koja ima apsolutnu moć nad medijima i Hollywoodom, i proganja “”Ruske špijune”, kao i nekoć. Samo danas je Rusija ta u kojoj ima više demokracije!
Hollywoodske zvijezde koje se drznu javno podržati Trumpa dolaze automatski na crnu listu i za njih više posla u toj močvari nema. Čak i ako se netko ne želi javno izjasniti za koga će glasati, poput pjevačice Taylor Swift, dolaze na udar. Posebno su na udaru crnci i homoseksualci koji su javno podržali Trumpa. Novinari koji nisu na partijskoj liniji ne mogu raditi na “neovisnim” medijima. Nasilje na ulicama je “miran prosvjed” kad ga provode “naši”, “fašizam” je ako “njihovi” stave kapu “Make America Great Again!” Crtaju se svastike, snimaju, i onda ih se šalje u medije kao primjer “govora mržnje Trumpovih pristaša”, to su valjda pokupili od naših “antifašista” s Poljuda! Trumpa se optužuje da je “seksist” i ženomrzac radi njegove izjave da žene bogatim i moćnim muškarcima neke žene dozvoljavaju svašta (kao da nismo znali!), iako mu je pobjedničku kampanju, prvi put u povijesti, vodila žena, i iako je on bio prvi u New Yorku koji je još početkom osamdesetih dao ženi da vodi izgradnju poslovnog tornja, Trump Towera. I iako žene čine većinu u upravnim odborima njegovih poduzeća, plaćene su kao i muškarci, i nikad se niti jedna nije žalila da ju je seksualno zlostavljao! Koliko uvjerljivo zvuče optužbe nekih rugoba da ih je Trump pipao, pa to je čovjek koji je uvijek izlazio samo sa supermodelima! I čak nikad nije imao bračnih skandala, niti se spominjala nevjera. Koliko je poznato, za razliku od Billa Clintona, koji je i te kako zloupotrebljavao svoju političku moć kako bi zaveo razne tupave pripravnice u Bijeloj kući i za kog je javna tajna da je varao ženu gdje je stigao, Trump nikad nije bio nevjeran svojim suprugama. Ipak, kad su republikanci htjeli smijeniti Clintona – ne zato jer je spavao s Monicom, nego jer je javnosti lagao da nije – isti liberali koji danas napadaju Trumpa kao “seksista” su s velikim žarom branili Clintona, kako je to njegova privatna stvar, kako on postupa sa ženama.
Poznata CNN-ova politička komentatorica Sally Kohn – naravno, lezbijka, jer to ili boja kože koja nije bijela su praktički postali uvjeti za taj posao na CNN-u – je izjavila, “ako Hilliary izgubi izbore, njeni će pristaše biti tužni; ako Trump izgubi, njegovi će pristaše biti bijesni. Mislim da je to velika razlika”. Dogodilo se, naravno, suprotno od toga – pobornici Hillary Clinton i nakon izbora nastavljaju s nasiljem, intenziviraju ga. Danas ne stradavaju samo izlozi – ozlijeđen je jedna stariji prolaznik, i bar dva policajca, za sad. A kad je Obama postao predsjednik, najavljivana su isto tako od strane liberala “divljanja rasista” koja se nisu dogodila, niti jednom u osam godina njegovog predsjednikovanja.
Danas smo na inauguraciji čuli kako je Amerika podarila svijetu modernu demokraciju, kako je to prva zemlja u povijesti čovječanstva u kojoj se ikad dogodio miran prijenos vlasti od strane jedne grupe ljudi spram druge koja je zastupala posve drugačija stajališta. To je, manje-više, točno. Demokracija je onaj ključni “izum” Amerike koji je u temeljima njenog uspjeha, ono što ju je izdiglo od kolonije na kraju svijeta do najmoćnije velesile koja je ikad postojala, nakon Rima i Britanskog carstva iz vremena kraljice Viktorije. I ta demokracija, koju je prihvatio cijeli svijet kao jedno ipak veliko civilizacijsko dostignuće i političku normu 20. stoljeća – iako ona nije bez svojih mana i slabosti, naročito kad se radi o velikim državama – je danas najugroženija upravo u SAD! Odakle toliko bijesa, toliko nasilništva, toliko odlučnosti da se ne poštuje volja birača – volja birača, koja je temelj SAD? Volju birača se pokušalo osporiti i time de facto izvršiti državni udar na sve moguće načine: optužbama da su “Rusi hakirali biračke mašine” koje inače uopće nisu spojene na internet, ponovnim prebrojavanjem glasova (po sistemu prebrojavat ćemo dok mi ne pobijedimo, a sve ostalo je belosvetska zavera protiv liberalizma), lažima o tome da su Trumpovi pristaše “zabranili glasati crncima” (iako je više crnaca glasalo za Trumpa nego prije 4 godine za Romneya!). Trumpu su pobjedu zapravo donijele upravo manjine – broj bijelaca koji su glasali za njega je manji nego bijelaca koji su prije 4 godine glasali za Romneya.
Već rano na izborima smo vidjeli kako su svi mediji unisono stali na stranu Hillary Clinton. Niti jedan mainstream medij nigdje u svijetu nije podržao Trumpa! Kako je to moguće, ako su mediji neovisni i ako Trumpa podržava pola Amerikanaca, i više od pola ostatka svijeta, što je razvidno iz internetskih globalnih anketa? Trump se našao na udaru difamacije, kao svojevremeno kod nas Karamarko i Hasanbegović. Mediji tu nisu služili kao sredstva informiranja, koja su ključ demokracije, već kao sredstva širenja dezinformacija, montaža, i poluistina (a pola istine je cijela laž). Bez razmišljanja uputiti na par današnjih laži iz tiska, primjerice svi mediji su danas pisali kako su brojni modni kreatori odbili odjenuti Melaniu Trump za inauguraciju. To jednostavno nije istina – već tipična manipulacija: da, brojni kreatori su rekli da su odbili Melaniju Trump, ali nitko nije rekao da ih ona nije ni tražila da je odjenu. Znalo se ionako da ona kupuje haljine kod Ralph Laurena, i da su u igri samo dva kreatora. To je otprilike kao da se ja pohvalim da sam odbio spavati s Monicom Belluci! Iako me dotična, naravno, u svoj krevet nikad nije ni pozvala. Ili na konstrukciju najčitanijeg američkog portala Huffposta, mješavine našeg Indexa i Lupige, da je njegov govor “antisemitski”: Trump ima kćer koja je prešla na židovstvo i dva zeta Židova.
A što reći na “pouzdanu” priču iz nepoznatog izvora o orgijama s prostitutkama u Moskvi? Brzo je razotkrivena kao lažno izvješće. Tamo se spominje kako se Trumpov odvjetnik Michael Cohen sreo s Putinovim ljudima u Pragu u kolovozu 2016., a on ne samo da on uopće nije Trumpov odvjetnik, već je sam Cohen odmah stavio na snimku svoje putovnice gdje se jasno vidi da nikad u životu nije bio u Pragu, a i njegovi susjedi su posvjedočili da je bio u Kaliforniji na dan kad je navodno bio u Pragu! Unatoč tome, lažljivi mediji i dalje pokušavaju cenzurirati istinu kao “fake news”, kako bi ostalo više mjesta za notorne laži koje je prenio cijeli svijet, i nikad se nisu potrudili objaviti da se radi o “izvješću” koje je neimenovani špijun neimenovane istočnoeuropske zemlje prodao anti-trump aktivistu koji je to preko anti-Trump Jeba Busha to plasirao na CNN! Diktature su se uvijek služile lažima, nasiljem na ulicama, manipulacijom!
Trumpu se silom pokušava namontirati bilo što, pa se išlo i sa smiješnom pričom da nije platio porez, koji doduše nije ni trebao platiti! Odnosno, tražio je i dobio porezne olakšice na koje je po zakonu imao pravo. Strašno! Istovremeno, užasni skandali Hillary Clinton su zataškavani sustavno, a ona čak nikad nije niti negirala da je sve ono o neviđenom kriminalu u Demokratskoj stranci što je procurilo u aferi Wikileaks istina – nego je okrenula priču na “Rusi su me hakirali i time utjecali na rezultat izbora!”
Sličnu taktiku kod nas primjenjuje Božo Petrov, inače neškolovani političar ali školovani psihijatar, velemajstor manipuliranja ljudima. Kad su njegovi ministri ulovljeni s prstima u pekmezu – odnosno, prodaji usluga DORH-a i pravosuđa u aferi “Grizli” za novac, okrenuo je priču na “Karamarko je ukrao ugovor i dostavio ga novinarima”. Dakle, nije bitno jesam li ja lopov, nego ubijte poštara! Slično je ponovio nekidan kad su mu stavili pod nos milijarde koje je Hrvatska izgubila samo da bi on srušio svog oponenta u vladi: “A tko je brifirao Karamarka da ćemo izgubiti arbitražu, ha!?” Bilo tko tko čita global arbitration journal, gdje je davno procijenjeno da sigurno gubimo spor, recimo!
Mediji su se rugali Trumpu od početka i to na posve imbecilan način, na isti način na koji se nacistička propaganda rugala Churchillu prikazujući ga starim pijancem i zlotvorom a komunistička Americi i kapitalističkoj ekonomiji. Sličnost nije slučajna, liberalizam današnjice je modificirani komunizam. Demokracija, ne tako davno svetinja u SAD i svijetu, je danas sve više na udaru ideologija, u biti pseudoreligijskih pokreta, liberalizma i globalizma. Radi se zapravo o konglomeratu raznih -izama kojima je u pozadini kulturni marksizam. Oni ne priznaju demokraciju, pa su tako nakon izbora krenuli sa smiješnom pričom kako je “Clinton dobila više glasova na nacionalnoj razini”, kao da pravila izbora nisu bila jasna prije njih! Pravila demokratske utakmice se ne mijenjaju nakon nje! Trump je odmah odgovorio, “da pobjeđuje onaj tko je skupio najviše glasova na nacionalnoj razini, drukčije bih vodio kampanju i pobijedio s još većom razlikom”: on, naime, uopće nije vodio kampanju u Kaliforniji i New Yorku, jer nije imao šansi dobiti preko 50% u tim državama.
Na inauguraciji smo čuli kako je miran prijenos vlasti temelj Amerike kao ideje, i Lincolnove riječi “zloba prema nikome, razumijevanje za sve”. Današnja liberalna Amerika je užasno maliciozna prema svakom tko nije njihov, oni striktno dijele ljude po sistemu “ili mi ili oni”, što je isto tipično za totalitarne pokrete. Tko nije s nama, taj je neprijatelj! Trump je neprijatelj – ne zato što zastupa ideologiju suprotnu od njihove, nego zato jer ne zastupa baš nikakvu ideologiju. Samo interese SAD, i tako bi se trebala ponašati svaka vlast na svijetu. On obdacuje “američku izuzetnost” koja ide za tim da je Amerika ideja, a ne nacija, i da time ima sveto pravo nametati drugima tu “ideju” oslobađajući ih njihovih zabluda, što je zapravo sveti rat s prisilnim pokrštavanjem divljih katoličkih i inih indijanaca koji se vodi u ime “liberalizma i demokracije”. Trump smatra da su SAD nacija baš kao i svaka druga. Trump odbacuje “Pax Americana”, ideju da je Amerika svjetski policajac. Trump ne želi pod svaku cijenu ići u rat protiv Rusije kako bi proširio NATO na Ukrajinu i do granica Rusije. Trump ne želi rušiti demokratski izabranu vlast u Siriji samo zato jer je bliska Putinu, i jer Amerikancima treba naftovod kroz Siriju.
Trump je jednostavno normalan. Trump je ime uz koje je nemoguće prikrpiti skandal, ma kako ga mediji pokušavali proizvesti. Trumpova obitelj je pristojna i normalna, on je petoro svoje djece podigao tako da nitko od njih nije narkoman, pijanac, neradnik, što je rijetkost kod ekstremno bogatih ljudi. Za razliku od holivudskih zvijezda koje ga napadaju, čija su djeca uglavnom po klinikama za odvikavanje, ili su bar promijenila spol jer im se nije sviđao, što je tako liberalno. Trumpova obitelj je tradicionalna, odana vjeri ali tolerantna, u njoj ima kršćana i židova. Trumpu se unatoč tome predbacuje da će ukinuti prava žena, pobiti homoseksualce, crnce vratiti u lance. Pa nije valjda prešao na islam!
Upravo to što je normalan, što odbacuje ideologiju, što odbacuje američki ekspanzionizam, je ono što uzrokuje bijes “liberala”, ne nekakav izmišljeni Trumpov rasizam ili seksizam ili homofobija, sve su to riječi za “herezu”, riječi bez pravog sadržaja, optužbe koje se svakom mogu prikrpiti. Kažu, najgore je imati puno novca pa osiromašiti. Ima i gora stvar, najgore je doći na domak apsolutne vlasti i monopola na istinu diljem cijelog svijeta, pa ostati bez toga. To je ono što se danas kulturnim markstistima događa: bili su na domak potpune pobjede, trebalo je samo još pokoriti Rusiju kako bi se ostvarila potpuna dominacija u cijelom svijetu, a onda se pojavio Trump. Sad im ne ostaje nego vratiti se u mišje rupe i cmoljiti. A prije toga mogu još neko vrijeme “mirno prosvjedovati” razbijajući izloge po Washingtonu i paleći javnu imovinu. Ostaje ipak zastrašujuća pomisao: što bi bilo da je ta nasilnička bagra osvojila vlast u SAD i time cijelom svijetu za iduće 4 godine? A malo je falilo! (Anti)fašizacija Amerike je zad zaustavljena, što liberalnim elitama strahovito smeta i izbija im ne samo novac iz džepa nego i vlast od Bangladeša do Washingtona, jer svijet uvijek slijedi Ameriku. Upitno je hoće li on ponovo Ameriku učiniti velikom, onakvom kakva je nekoć bila, kad smo svi u njoj vidjeli zemlju u kakvoj bismo željeli živjeti, zemlju raskošnih automobila, kuća s urednim travnjacima, u kojoj je svatko mogao naći posao ako ga je htio, u kojoj je svatko mogao uspjeti ako je bio dovoljno marljiv i pametan. Ali sigurno je jedno. On je već sad učinio Ameriku ponovo normalnom. Bar što se vlasti tiče.
http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/kri ... z4WVGl5X2S
Kristalna noć u Washingtonu: ‘Liberali’ pokazuju svoje pravo boljševičko lice
Autor: Marcel Holjevac
Subota, 21. Siječanj 2017. u 12:53
Amerika je kolijevka suvremene demokracije - a danas je upravo u njoj demokracija ugrožena, i to od onih koji sebe zovu 'demokratima' i 'liberalima'. Oni su pokupili sve najgore od nacista i boljševika. Oni ne priznaju volju većine naroda iskazanu na izborima, a kad im ništa drugo nije uspjelo pribjegavaju nasilju
Oni plaču i vrište kako ih tuku, dok istovremeno nogom šutaju svoju žrtvu na podu. To je današnja “tolerantna” liberalna ljevica! Amerikanci imaju dobar izraz za takve: crybullies, plačisiledžije. Američke Marijane Mirt, Neveni Kovačići i Zorani Ercezi su krenuli na ratni pohod, praćeni istima takvima diljem svijeta. Oni vrište kako su Trumpovi pristaše “fašisti”, ali sami pokazuju sve znakove uznapredovalog (anti)fašizma. Oni ne priznaju rezultat demokratskih izbora, pod ovim ili onim smiješnim izgovorom. Oni mrze Trumpove pristaše jer su “nasilnici”, iako je jedino nasilje koje se događalo pred izbore bilo usmjereno isključivo spram Trumpovih pristaša: premlaćivani su na ulici kad su izlazili s republikanske konvencije u Los Angelesu od antifašističkih i crnačkih bandi, što je ostalo zabilježeno na šokantnom videu koji CNN, jasno, nikad nije prikazao. Djevojku koja je na sveučilištu u Pittsburghu imala Trumpov predizborni štand je kolega s fakulteta fizički grubo napao, potom srušio štand zaprijetivši da će je upucati. Studentice koje su podržavale Trumpa su stalno bile izložene prijetnjama i fizičkim napadima, na brojnim američkim sveučilištima, i sve je to također ostalo zabilježeno na video-zapisima.
Oni se ponašaju kao mješavina Hitlerovih SA trupa i boljševika, istovremeno podmećuči Trumpu fašizam. Clinton je pokrenula brojne ratove na Bliskom istoku u kojima su poginuli milijuni ljudi uglavnom islamske vjere, deseci milijuna su prognani, ali Trump je “islamofob” jer ne želi izbjeglice u Americi! Clinton je namještala izbore protiv Sandersa, ali Trump “nije demokrat!”. Marš žena na Washington i previše podsjeća na Mussolinijev Marš na Rim: što je cilj? Poništiti volju nacije i uvesti diktaturu? Nije najgore to što horde maskiranih nasilnika marširaju ulicama i razbijaju i pale, napadaju one koji se drznu imati drugačije mišljenje, nego što mediji NJIH prikazuju kao borce za slobodu i pravdu, ne obične nasilnike koji jedino žele uvesti diktaturu, zabraniti drukčije mišljenje, ukinuti demokraciju i volju većine zamijeniti svojom voljom! U Americi, u kojoj je sloboda govora, i naročito sloboda političkog izjašnjavanja bez straha da će vas netko napasti jer imate drukčije mišljenje o bilo čemu, stoljećima temelj uspjeha Amerike kao nacije!
“Liberalni” mediji koji tu rulju sustavno fanatiziraju svojim kvaziintelektualnim preseravanjima zgražali su se nad Trumpovim pristašama sustavno podmećući da oni neće priznati rezultate izbora. “Slobodni mediji” su najogavnija propaganda, današnji CNN-više sliči na moskovsku Pravdu iz nekog prošlog vremena nego na slobodni medij. Kao nekoć u Rusiji, cenzuriraju se strani mediji poput RT-a, pod izlikom da je “propaganda”. A što su današnji američki mediji? Svi mediji su u neku ruku propaganda, ali demokracija podrazumijeva da svatko može birati svoj otrov! Cenzuriraju se i tweeter i facebook i internet, i nitko se ne buni! Sloboda govora prva strada u totalitarizmu, Makartizam se vratio u Ameriku, ali sad je lijeva strana ona koja ima apsolutnu moć nad medijima i Hollywoodom, i proganja “”Ruske špijune”, kao i nekoć. Samo danas je Rusija ta u kojoj ima više demokracije!
Hollywoodske zvijezde koje se drznu javno podržati Trumpa dolaze automatski na crnu listu i za njih više posla u toj močvari nema. Čak i ako se netko ne želi javno izjasniti za koga će glasati, poput pjevačice Taylor Swift, dolaze na udar. Posebno su na udaru crnci i homoseksualci koji su javno podržali Trumpa. Novinari koji nisu na partijskoj liniji ne mogu raditi na “neovisnim” medijima. Nasilje na ulicama je “miran prosvjed” kad ga provode “naši”, “fašizam” je ako “njihovi” stave kapu “Make America Great Again!” Crtaju se svastike, snimaju, i onda ih se šalje u medije kao primjer “govora mržnje Trumpovih pristaša”, to su valjda pokupili od naših “antifašista” s Poljuda! Trumpa se optužuje da je “seksist” i ženomrzac radi njegove izjave da žene bogatim i moćnim muškarcima neke žene dozvoljavaju svašta (kao da nismo znali!), iako mu je pobjedničku kampanju, prvi put u povijesti, vodila žena, i iako je on bio prvi u New Yorku koji je još početkom osamdesetih dao ženi da vodi izgradnju poslovnog tornja, Trump Towera. I iako žene čine većinu u upravnim odborima njegovih poduzeća, plaćene su kao i muškarci, i nikad se niti jedna nije žalila da ju je seksualno zlostavljao! Koliko uvjerljivo zvuče optužbe nekih rugoba da ih je Trump pipao, pa to je čovjek koji je uvijek izlazio samo sa supermodelima! I čak nikad nije imao bračnih skandala, niti se spominjala nevjera. Koliko je poznato, za razliku od Billa Clintona, koji je i te kako zloupotrebljavao svoju političku moć kako bi zaveo razne tupave pripravnice u Bijeloj kući i za kog je javna tajna da je varao ženu gdje je stigao, Trump nikad nije bio nevjeran svojim suprugama. Ipak, kad su republikanci htjeli smijeniti Clintona – ne zato jer je spavao s Monicom, nego jer je javnosti lagao da nije – isti liberali koji danas napadaju Trumpa kao “seksista” su s velikim žarom branili Clintona, kako je to njegova privatna stvar, kako on postupa sa ženama.
Poznata CNN-ova politička komentatorica Sally Kohn – naravno, lezbijka, jer to ili boja kože koja nije bijela su praktički postali uvjeti za taj posao na CNN-u – je izjavila, “ako Hilliary izgubi izbore, njeni će pristaše biti tužni; ako Trump izgubi, njegovi će pristaše biti bijesni. Mislim da je to velika razlika”. Dogodilo se, naravno, suprotno od toga – pobornici Hillary Clinton i nakon izbora nastavljaju s nasiljem, intenziviraju ga. Danas ne stradavaju samo izlozi – ozlijeđen je jedna stariji prolaznik, i bar dva policajca, za sad. A kad je Obama postao predsjednik, najavljivana su isto tako od strane liberala “divljanja rasista” koja se nisu dogodila, niti jednom u osam godina njegovog predsjednikovanja.
Danas smo na inauguraciji čuli kako je Amerika podarila svijetu modernu demokraciju, kako je to prva zemlja u povijesti čovječanstva u kojoj se ikad dogodio miran prijenos vlasti od strane jedne grupe ljudi spram druge koja je zastupala posve drugačija stajališta. To je, manje-više, točno. Demokracija je onaj ključni “izum” Amerike koji je u temeljima njenog uspjeha, ono što ju je izdiglo od kolonije na kraju svijeta do najmoćnije velesile koja je ikad postojala, nakon Rima i Britanskog carstva iz vremena kraljice Viktorije. I ta demokracija, koju je prihvatio cijeli svijet kao jedno ipak veliko civilizacijsko dostignuće i političku normu 20. stoljeća – iako ona nije bez svojih mana i slabosti, naročito kad se radi o velikim državama – je danas najugroženija upravo u SAD! Odakle toliko bijesa, toliko nasilništva, toliko odlučnosti da se ne poštuje volja birača – volja birača, koja je temelj SAD? Volju birača se pokušalo osporiti i time de facto izvršiti državni udar na sve moguće načine: optužbama da su “Rusi hakirali biračke mašine” koje inače uopće nisu spojene na internet, ponovnim prebrojavanjem glasova (po sistemu prebrojavat ćemo dok mi ne pobijedimo, a sve ostalo je belosvetska zavera protiv liberalizma), lažima o tome da su Trumpovi pristaše “zabranili glasati crncima” (iako je više crnaca glasalo za Trumpa nego prije 4 godine za Romneya!). Trumpu su pobjedu zapravo donijele upravo manjine – broj bijelaca koji su glasali za njega je manji nego bijelaca koji su prije 4 godine glasali za Romneya.
Već rano na izborima smo vidjeli kako su svi mediji unisono stali na stranu Hillary Clinton. Niti jedan mainstream medij nigdje u svijetu nije podržao Trumpa! Kako je to moguće, ako su mediji neovisni i ako Trumpa podržava pola Amerikanaca, i više od pola ostatka svijeta, što je razvidno iz internetskih globalnih anketa? Trump se našao na udaru difamacije, kao svojevremeno kod nas Karamarko i Hasanbegović. Mediji tu nisu služili kao sredstva informiranja, koja su ključ demokracije, već kao sredstva širenja dezinformacija, montaža, i poluistina (a pola istine je cijela laž). Bez razmišljanja uputiti na par današnjih laži iz tiska, primjerice svi mediji su danas pisali kako su brojni modni kreatori odbili odjenuti Melaniu Trump za inauguraciju. To jednostavno nije istina – već tipična manipulacija: da, brojni kreatori su rekli da su odbili Melaniju Trump, ali nitko nije rekao da ih ona nije ni tražila da je odjenu. Znalo se ionako da ona kupuje haljine kod Ralph Laurena, i da su u igri samo dva kreatora. To je otprilike kao da se ja pohvalim da sam odbio spavati s Monicom Belluci! Iako me dotična, naravno, u svoj krevet nikad nije ni pozvala. Ili na konstrukciju najčitanijeg američkog portala Huffposta, mješavine našeg Indexa i Lupige, da je njegov govor “antisemitski”: Trump ima kćer koja je prešla na židovstvo i dva zeta Židova.
A što reći na “pouzdanu” priču iz nepoznatog izvora o orgijama s prostitutkama u Moskvi? Brzo je razotkrivena kao lažno izvješće. Tamo se spominje kako se Trumpov odvjetnik Michael Cohen sreo s Putinovim ljudima u Pragu u kolovozu 2016., a on ne samo da on uopće nije Trumpov odvjetnik, već je sam Cohen odmah stavio na snimku svoje putovnice gdje se jasno vidi da nikad u životu nije bio u Pragu, a i njegovi susjedi su posvjedočili da je bio u Kaliforniji na dan kad je navodno bio u Pragu! Unatoč tome, lažljivi mediji i dalje pokušavaju cenzurirati istinu kao “fake news”, kako bi ostalo više mjesta za notorne laži koje je prenio cijeli svijet, i nikad se nisu potrudili objaviti da se radi o “izvješću” koje je neimenovani špijun neimenovane istočnoeuropske zemlje prodao anti-trump aktivistu koji je to preko anti-Trump Jeba Busha to plasirao na CNN! Diktature su se uvijek služile lažima, nasiljem na ulicama, manipulacijom!
Trumpu se silom pokušava namontirati bilo što, pa se išlo i sa smiješnom pričom da nije platio porez, koji doduše nije ni trebao platiti! Odnosno, tražio je i dobio porezne olakšice na koje je po zakonu imao pravo. Strašno! Istovremeno, užasni skandali Hillary Clinton su zataškavani sustavno, a ona čak nikad nije niti negirala da je sve ono o neviđenom kriminalu u Demokratskoj stranci što je procurilo u aferi Wikileaks istina – nego je okrenula priču na “Rusi su me hakirali i time utjecali na rezultat izbora!”
Sličnu taktiku kod nas primjenjuje Božo Petrov, inače neškolovani političar ali školovani psihijatar, velemajstor manipuliranja ljudima. Kad su njegovi ministri ulovljeni s prstima u pekmezu – odnosno, prodaji usluga DORH-a i pravosuđa u aferi “Grizli” za novac, okrenuo je priču na “Karamarko je ukrao ugovor i dostavio ga novinarima”. Dakle, nije bitno jesam li ja lopov, nego ubijte poštara! Slično je ponovio nekidan kad su mu stavili pod nos milijarde koje je Hrvatska izgubila samo da bi on srušio svog oponenta u vladi: “A tko je brifirao Karamarka da ćemo izgubiti arbitražu, ha!?” Bilo tko tko čita global arbitration journal, gdje je davno procijenjeno da sigurno gubimo spor, recimo!
Mediji su se rugali Trumpu od početka i to na posve imbecilan način, na isti način na koji se nacistička propaganda rugala Churchillu prikazujući ga starim pijancem i zlotvorom a komunistička Americi i kapitalističkoj ekonomiji. Sličnost nije slučajna, liberalizam današnjice je modificirani komunizam. Demokracija, ne tako davno svetinja u SAD i svijetu, je danas sve više na udaru ideologija, u biti pseudoreligijskih pokreta, liberalizma i globalizma. Radi se zapravo o konglomeratu raznih -izama kojima je u pozadini kulturni marksizam. Oni ne priznaju demokraciju, pa su tako nakon izbora krenuli sa smiješnom pričom kako je “Clinton dobila više glasova na nacionalnoj razini”, kao da pravila izbora nisu bila jasna prije njih! Pravila demokratske utakmice se ne mijenjaju nakon nje! Trump je odmah odgovorio, “da pobjeđuje onaj tko je skupio najviše glasova na nacionalnoj razini, drukčije bih vodio kampanju i pobijedio s još većom razlikom”: on, naime, uopće nije vodio kampanju u Kaliforniji i New Yorku, jer nije imao šansi dobiti preko 50% u tim državama.
Na inauguraciji smo čuli kako je miran prijenos vlasti temelj Amerike kao ideje, i Lincolnove riječi “zloba prema nikome, razumijevanje za sve”. Današnja liberalna Amerika je užasno maliciozna prema svakom tko nije njihov, oni striktno dijele ljude po sistemu “ili mi ili oni”, što je isto tipično za totalitarne pokrete. Tko nije s nama, taj je neprijatelj! Trump je neprijatelj – ne zato što zastupa ideologiju suprotnu od njihove, nego zato jer ne zastupa baš nikakvu ideologiju. Samo interese SAD, i tako bi se trebala ponašati svaka vlast na svijetu. On obdacuje “američku izuzetnost” koja ide za tim da je Amerika ideja, a ne nacija, i da time ima sveto pravo nametati drugima tu “ideju” oslobađajući ih njihovih zabluda, što je zapravo sveti rat s prisilnim pokrštavanjem divljih katoličkih i inih indijanaca koji se vodi u ime “liberalizma i demokracije”. Trump smatra da su SAD nacija baš kao i svaka druga. Trump odbacuje “Pax Americana”, ideju da je Amerika svjetski policajac. Trump ne želi pod svaku cijenu ići u rat protiv Rusije kako bi proširio NATO na Ukrajinu i do granica Rusije. Trump ne želi rušiti demokratski izabranu vlast u Siriji samo zato jer je bliska Putinu, i jer Amerikancima treba naftovod kroz Siriju.
Trump je jednostavno normalan. Trump je ime uz koje je nemoguće prikrpiti skandal, ma kako ga mediji pokušavali proizvesti. Trumpova obitelj je pristojna i normalna, on je petoro svoje djece podigao tako da nitko od njih nije narkoman, pijanac, neradnik, što je rijetkost kod ekstremno bogatih ljudi. Za razliku od holivudskih zvijezda koje ga napadaju, čija su djeca uglavnom po klinikama za odvikavanje, ili su bar promijenila spol jer im se nije sviđao, što je tako liberalno. Trumpova obitelj je tradicionalna, odana vjeri ali tolerantna, u njoj ima kršćana i židova. Trumpu se unatoč tome predbacuje da će ukinuti prava žena, pobiti homoseksualce, crnce vratiti u lance. Pa nije valjda prešao na islam!
Upravo to što je normalan, što odbacuje ideologiju, što odbacuje američki ekspanzionizam, je ono što uzrokuje bijes “liberala”, ne nekakav izmišljeni Trumpov rasizam ili seksizam ili homofobija, sve su to riječi za “herezu”, riječi bez pravog sadržaja, optužbe koje se svakom mogu prikrpiti. Kažu, najgore je imati puno novca pa osiromašiti. Ima i gora stvar, najgore je doći na domak apsolutne vlasti i monopola na istinu diljem cijelog svijeta, pa ostati bez toga. To je ono što se danas kulturnim markstistima događa: bili su na domak potpune pobjede, trebalo je samo još pokoriti Rusiju kako bi se ostvarila potpuna dominacija u cijelom svijetu, a onda se pojavio Trump. Sad im ne ostaje nego vratiti se u mišje rupe i cmoljiti. A prije toga mogu još neko vrijeme “mirno prosvjedovati” razbijajući izloge po Washingtonu i paleći javnu imovinu. Ostaje ipak zastrašujuća pomisao: što bi bilo da je ta nasilnička bagra osvojila vlast u SAD i time cijelom svijetu za iduće 4 godine? A malo je falilo! (Anti)fašizacija Amerike je zad zaustavljena, što liberalnim elitama strahovito smeta i izbija im ne samo novac iz džepa nego i vlast od Bangladeša do Washingtona, jer svijet uvijek slijedi Ameriku. Upitno je hoće li on ponovo Ameriku učiniti velikom, onakvom kakva je nekoć bila, kad smo svi u njoj vidjeli zemlju u kakvoj bismo željeli živjeti, zemlju raskošnih automobila, kuća s urednim travnjacima, u kojoj je svatko mogao naći posao ako ga je htio, u kojoj je svatko mogao uspjeti ako je bio dovoljno marljiv i pametan. Ali sigurno je jedno. On je već sad učinio Ameriku ponovo normalnom. Bar što se vlasti tiče.
http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/kri ... z4WVGl5X2S
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Strašno...apsurdno...ali istinito
ZVONIMIR HODAK
Srce i duša integralnog jugoslavenstva uvijek je bilo i bit će u Zagrebu, samo se tu može izdati Hrvatska i njezin jezik!
Autor: Zvonimir Hodak Ponedjeljak, 03. Travanj 2017. u 08:01
Na sve strane niču talentirani satiričari. Najviše ih ima među potpisnicima Deklaracije. Čak su njene perjanice. Recimo, već legendarna Vedrana Rudan i još legendarniji Ante Tomić
Antifašisti, orjunaši, jugonostalgičari i napredna inteligencija na čelu s miljenicom proračuna RH Sneškom Kordić, već pomalo “živčani“, oglasiše se “Deklaracijom o zajedničkom jeziku“. Zasjeniše svojom intelektualnošću i Agrokor, i Todorića, i Ruse i sve one koji će ostati bez posla zbog kraha Agrokora. Jedno je sigurno: Dubravka Ugrešić, Edo Popović, Daša Drndić, Slobodan Šnajder, Olja Savičević Ivančević, Bora Ćosić, Vedrana Rudan, Snežana Banović, Rajko Grlić, Ante Tomić, Dejan Jović, Viktor Ivančić, Dragan Markovina, Vesna Teršelič i stotine drugih jugoslavenčina neće nikada ostati bez posla. Mogu skliznuti s tračnica u Srbiji, BIH i Crnoj Gori, ali u Lijevoj Našoj ostat će kao i uvijek u sedlu.
Karizmatična jugoslavenka Sneška Kordić objavila je 2010. g. “fundamentalnu knjigu “Jezik i nacionalizam”. Za svoje “jugo-ideje“ nije ni tražila ni dobila lovu u Sarajevu, ni u Beogradu, ni u Podgorici. Tražila je lovu i dobila je jedino u Ministarstvu kulture RH. ”Dobri” ministar Biškupić i Nina Obuljen, vodeći se “stručnim kriterijima“, izađoše u susret veteranki zajedničkog jezika. I tako je krenulo. ”Para vrti gde burgija neće” kažu mudri Srbi. Zato je danas Hrvatska izbušena k’o švicarski sir. Poglavito zahvaljujući hrvatskim parama koje su dijelile hrvatske vlasti. Igrale se jugoslavenčine nasred zemlje Hrvatske… Ne znaju ni sami što žele, ali to žele odmah. Iz zajedničkog jezičnog “general štaba“ može se razaznati da žele jedan jezik i dvojezične ploče u Vukovaru!
Kaže Sneška Kordić: ”Najvažnija etapa rada na Deklaraciji odigrala se u Zagrebu na sastanku proširenog odbora eksperata“. U to ne treba nimalo sumnjati. Srce i duša integralnog jugoslavenstva uvijek je bilo i bit će u Zagrebu. Samo u Zagrebu može se financirati i izdati knjiga koja ne raspravlja o sudbini hrvatskog jezika nego taj jezik negira i ne vidi ga na lingvističkoj karti Europe. Samo u Zagrebu može se izdati Hrvatska, njen Ustav, nijekati hrvatski jezični identitet… Sve će to DORH proglasiti jednog dana tek – satirom. Na sve strane niču talentirani satiričari. Najviše ih ima među potpisnicima Deklaracije. Čak su njene perjanice. Recimo, već legendarna Vedrana Rudan i još legendarniji Ante Tomić.
U portalu “poliklinikabagatin.hr “. ”Napredna intelektualka“, kako bi je nazvao nezaboravni Maršal, piše: “O, kako je bilo krasno i prekrasno kad su se Hrvatskom valjale horde četnika. Neki su bili stari sedam, neki sedamdeset i sedam, ali smo, mi Hrvati znali kome treba sprašiti hrvatski metak u četničko čelo“. I kako onda prijaviti DORHU-u našu Vedranu kad i osobe sa intelektualnim teškoćama jasno vide da se tu radi i klasičnoj ”satiri”. Inače, kad smo već kod toga, za napomenuti je da je 16. svibnja Dan osoba s intelektualnim teškoćama pa bi bilo više nego poželjno da se taj dan uzme kao dan kad smo od jednog jezika dobili četiri, a autori te jugo-alkemije postaju najozbiljniji kandidati za Večernjakovu ružu za 2017.g. U mojoj pokvarenoj mašti već vidim Branimira Pofuka kako s ružom u ustima prilazi Zoranu Šprajcu…
No, nije ozbiljan zdravstveni slučaj samo naša Vedrana. Pisac, scenarista, putopisac iz Češke, komunista-kolumnista, operirani humorista i briljantni podoficir JNA iz Bileće, Ante Tomić nam kratko i jezgrovito daje zanimljiv odgovor na pitanje svih pitanja: zašto je naša dika potpisao Deklaraciju?
Kaže Antonio: “hrvatski jezik izmišljen je da bi Hrvate držao u strahu… O podoficirima JNA oduvijek sam imao visoko mišljenje. Još od služenja vojnog roka u Bitoli. Fascinirao me naš “četni“ zastavnik Rile koji je na pitanje Žarka Modrića, novinara TV-Zagreb, “što ima novog u Indoneziji nakon svrgavanja Sukarna“ odgovorio da je tamo trenutno “status quo vadis!“ I što sad? Hrvatski jezik je ustavna kategorija, a i dvadeset i četvrti je jezik u EU. Je li to dovoljno da se odoli elitnoj navali prve lige feralovaca i kripto-jugoslavena kao što su Dean Jović, Vesna Teršelič, Rajko Grlić, Slobodan Šnajder, Edo Popović, Rade Šerbedžija, Srećko Horvat, Viktor Ivančić, Dubravka Ugrešić, Zdravko Zima, Jasmina Žbanić, Teofil Pančić, Željko Komšić, Lenka Udovički, Dragec Carlos Zvonimir Pilsel, Pero Kvesić( jedan od autora Šuvarove “Bijele knjige“ koja je označila kraj lovostaja na hrvatsku inteligenciju), Marinko Čulić, Snježana Kordić, Dragan Markovina, Predrag Lucić, Heni Erceg, Ivana Bodrožić… itd., itd.
Tko će na kraju zagasiti svjetlo u balkanskoj krčmi, a prije toga objasniti drugovima i drugaricama da je hrvatski jezik Ustavom Republike Hrvatske definiran kao službeni jezik u Hrvatskoj, kao jedan od službenih jezika Europske unije, priznat i normiran kao zasebni jezik s vlastitim međunarodnim kodom? I točka. Pisac i novinar Balša Brković poentira: “Reakcije pokazuju da su nacionalisti svih boja znatno iritirani, što je sjajno!“ Točno! Nacionalisti u Hrvatskoj su toliko iritirani da se tresu od – smijeha!
Winston Churchill je jednom rekao: “Oni koji nisu ništa naučili iz povijesti, osuđeni su na njeno ponavljanje“. A da je tome tako govori i ova mala istinita anegdota. Klinac od 4-5 godina gleda crtiće na TV. U jednom trenutku slučajno prebaci na crtić koji se prikazivao na srpskoj TV. Nakon par minuta mali se okrene i kaže: “Mama, televizor se pokvario, ovi govore krivo“.
Vlado Vurušić je relativno umjeren i ne ekstremno lijevo eksponiran novinar Jutarnjeg. Ne bavi se spregom korporativnog kapitalizma i političkog establišmenta. Dobar je poznavatelj prilika u Rusiji. S velikim ruskim piscima i pjesnicima je na ti. Ali otkada je ljevičar Ogurlić počeo uređivati Jutarnji i naš Vurušić je naglo i znakovito evoluirao. Vlašić, Vurušić i Biočina postaju progresivci, borci protiv ustašluka, fašizma, povijesnog revizionizma i manje-više svega, osim naravno komunizma. Dohvatio se tako naš Vlado Ivana Zvonimira Čička. Ni prvi ni zadnji. Čičak je na prezentaciji knjige “Kratka povijest komunizma (za nekomuniste), onako suptilan i pastoralno, oprezan rekao da su Picasso, Neruda i Krleža idioti koji su glorificirali komunizam. I u našem se Vladi probudio gnjev pravednika. On je u kolovozu 1995.g. bio uvjeren da je Čičak njegov istomišljenik. Sad odjednom “tako govori o svjetskim i nacionalnim veličinama koje su svi odreda ljevičari-antifašisti… to se uklapa u opću atmosferu revizionizma (do čega može dovesti revizija vidi se iz slučaja HAVC-a gdje se Hribar, nevin k’o Sanader, morao skloniti u slobodarski Beograd.) i lažiranja hrvatske povijesti i političke prošlosti ovog naroda“. Vlado je uzrujan. Kamo to sve zajedno ide? “Nameće se normativ, sličan “idiotstvu“ Krleže, da su nam u Bleiburgu stradali Hrvati, kao takvi, a ustaše se nazivaju “hrvatskom vojskom“, mada su to uistinu bili partizani”. Slažem se! Partizani su bili “hrvatska vojska“ koja se borila za Jugoslaviju ili Veliku Srbiju. Jedna od sjajnijih pobjeda bio im je Bleiburg kad su herojski pobili razoružanog neprijatelja. I sad šećer na kraju. “Na Bleiburgu, za razliku od Jasenovca, nitko nije ubijen zbog svoje nacionalnosti ili vjere“!!! Svaka čast, Vurušiću!!! Zašto onda Bleiburg nije grobnica nekog drugog naroda? Recimo, srpskog Ili crnogorskog? Slovenski umjetnik “idiot“ Gal Kirn čini se Vuršiću podobnim za citiranje i poentiranje. Kaže Gal (iz Asterixa i Obelixa) “Floskulom totalitarizma trebali bi izjednačiti partizane i fašiste, što je kompatibilno s europskim projektom izjednačavanja komunizma i fašizma…“ Zašto je Vlado metnuo idiot u zagradu nije sasvim jasno. Neka Asterix pogleda broj žrtava fašizma i komunizma pa neka si sam skine zagradu kojom ga je počastio Vurušić.
I za kraj nešto što je Vurušiću promaklo. George Bernard Shaw, irski dramatičar koji je 1925.g. dobio Nobelovu nagradu za književnost, bio je najpoznatiji britanski “idiot“ jer je bio otvoreni obožavatelj Benita Musolinija. Kad je umro, 2. studenog 1950.g., neka laburistička zastupnica u Donjem domu, prozvala ga je ”idiotom”. Svejedno. Da je i bio slučajno zadojen komunizmom, kao Krleža, sad bi ga Čičak proglasio idiotom. No, duhoviti i mudri Shaw nije bio te sreće. Zato ga vrijedi citirati: “Ako nekad, jureći za srećom, nađete tu sreću, vi ćete, kao ona starica što je tražila naočale, otkriti da vam je sreća čitavo vrijeme bila ispred nosa.“
Zlobni hrvatski desničari koji nisu trpjeli progresivnog Titovog šahovskog partnera Krležu, smislili su zgodan opis prijeratnog i poslijeratnog Frica. Krleža je bio čovjek ”od glave do (četrdeset)-pete”.
Uz Agrokor koji potresa našu izuzetno bogatu i uspješnu Hrvatsku nitko ne obraća pažnju na sudbinu i mrcvarenje BiH Hrvata na Međunarodnom (nakaradnom) sudu u Haagu. Suoptuženici su se dragovoljno predali sudu davne 2004.g. Devet godina kasnije izrečena im je bila nepravomoćna presuda, a četiri godine nakon te presude započeo je žalbeni postupak. Optuženici su čitavo to vrijeme proveli u pritvoru. Istodobno, Šešelj, oslobođen zatvora zbog preteške bolesti, danas čio i zdrav vodi predizbornu kampanju za srpskog predsjednika. Šljivančanin piše knjigu u kojoj on opisuje strahote koje je doživio u srpskom Vukovaru. I taj i takav Sud “s posebnim potrebama“ hrvatski poltroni i dalje smatraju sudom. Kazneni procesni postupak se zasigurno više poštuje čak i u Sjevernoj Koreji nego u Haagu.
Službenu Hrvatsku ova karikatura od suđenja uopće ne zanima. A posljedice, u slučaju da opstane osuđujuća odluka, mogu biti za Hrvatsku i gore od sloma Agrokora. Osuđujuća presuda jednako je katastrofalna kako za optuženu šestorku tako i za prvog Predsjednika RH Franju Tuđmana. Time i za RH. To otvara vrata BiH unitaristima da Hrvatsku “prekomjerno granatiraju“ sa stotinama i tisućama tužbi. Da ne govorimo o Hrvatima u BiH koji trenutno “uživaju“ u punoj ravnopravnosti koju su im priskrbili Komšić i Topić zajedno s lijevim klerom iz Vrhbosanske ili Sarajevske biskupije.
Hrvatska se politika u zadnji čas ipak trgla. Haag traži od Slobodana Praljka par milijuna eura za troškove njegove obrane. Hrvati su spremno prihvatili zadatak da za “časni“ sud pronađu Praljkovu imovinu kako sud ne bi bankrotirao. I Hrvati će, kao časni Hrvateki i tvrdi poltroni, nastojati da obave svetu dužnost denuncijanata svojih nevinih državljana koji već desetljeće trunu u Haaškim tamnicama. Sreća je samo što taj Sud nije tražio i od Gotovine, Markača i Čermaka da sami plate svoje obrane. Odredba da optuženici, koji budu oslobođeni, ni nakon godina pritvora nemaju pravo na novčanu naknadu jedna je od najsramotnijih u povijesti pravosuđa. I baš ta odredba služila je SAD-u da se izbori da njeni državljani ne mogu odgovarati pred takvim tobožnjim ”sudom”. Čudno je samo kako je Amerima uspjelo izbjeći Haašku giljotinu, a velikoj i moćnoj europskoj poltronki Hrvatskoj nije? Na optuženičkoj klupi je po “zapovjednoj“ odgovornosti jedan čitav narod, ali o tome se u Hrvatskoj šuti i čeka. Možda Godota, Samuela Becketta..
Hrvate u BiH zadesila je sudbina Židova u nacističkoj Njemačkoj. Toliko ih pljačkaju i obespravljuju, pa im je jedini spas da im prikače Davidovu zvijezdu koja se danas, za razliku od nekad, jako respektira.
Piše mi čitateljica iz Zadra i pita postoji li po mojem mišljenju bilo kakova olakšavajuća okolnost za Tina Šunjergu koji je počinio stravičan zločin ubivši svoje roditelje. Odgovorio sam joj da ne vidim baš neke olakšavajuće elemente. Možda jedino da odvjetnik u završnoj riječi traži primjenu propisa o ublažavanju kazne jer je optuženi ”dijete bez roditelja”. Mišljenja sam da je Tin tipičan proizvod priglupih i preliberalnih odgojnih metoda kod nas. Plavi telefon, suci za prekršaje koji spremno trpaju u zatvor roditelje ako djeci prilijepe šamar. Tako od djece stvaramo “svete krave“ od koji stradaju i roditelji i profesori po školama. Po zakonu djecu odgajaju roditelji. Problem je što ih odgajaju po propisima koji su nastali u liberalnim laboratorijima, a koji su nastali po uzoru na truli EU liberalizam koji je nekritički nametnut i Hrvatskoj. Tradicionalne vrijednosti se ismijavaju. Djeca sve više “šmrču“, a Centri za socijalni rad budno paze da nam “dječica“ ne bi slučajno bila traumatizirana od strogih roditelja. Možda ova kozmička tragedija nekom ipak otvori oči. Ili su možda naši stari zaista bili ”Čičkovi idioti” odgajajući nas bez kokaina i mobitela. Seksualni odgoj u školama? Štulhoferi ili tako nekako… Hoće li će nas ovaj i slični tragični događaji natjerati da nešto mijenjamo u sustavu odgoja koji je očito manjkav i preliberalan?
Winston Churchill je rekao: “ Za poboljšanje – mijenjaj. Za savršenstvo – mijenjaj često.“
http://www.dnevno.hr/kolumnisti/zvonimi ... k-1014129/
Srce i duša integralnog jugoslavenstva uvijek je bilo i bit će u Zagrebu, samo se tu može izdati Hrvatska i njezin jezik!
Autor: Zvonimir Hodak Ponedjeljak, 03. Travanj 2017. u 08:01
Na sve strane niču talentirani satiričari. Najviše ih ima među potpisnicima Deklaracije. Čak su njene perjanice. Recimo, već legendarna Vedrana Rudan i još legendarniji Ante Tomić
Antifašisti, orjunaši, jugonostalgičari i napredna inteligencija na čelu s miljenicom proračuna RH Sneškom Kordić, već pomalo “živčani“, oglasiše se “Deklaracijom o zajedničkom jeziku“. Zasjeniše svojom intelektualnošću i Agrokor, i Todorića, i Ruse i sve one koji će ostati bez posla zbog kraha Agrokora. Jedno je sigurno: Dubravka Ugrešić, Edo Popović, Daša Drndić, Slobodan Šnajder, Olja Savičević Ivančević, Bora Ćosić, Vedrana Rudan, Snežana Banović, Rajko Grlić, Ante Tomić, Dejan Jović, Viktor Ivančić, Dragan Markovina, Vesna Teršelič i stotine drugih jugoslavenčina neće nikada ostati bez posla. Mogu skliznuti s tračnica u Srbiji, BIH i Crnoj Gori, ali u Lijevoj Našoj ostat će kao i uvijek u sedlu.
Karizmatična jugoslavenka Sneška Kordić objavila je 2010. g. “fundamentalnu knjigu “Jezik i nacionalizam”. Za svoje “jugo-ideje“ nije ni tražila ni dobila lovu u Sarajevu, ni u Beogradu, ni u Podgorici. Tražila je lovu i dobila je jedino u Ministarstvu kulture RH. ”Dobri” ministar Biškupić i Nina Obuljen, vodeći se “stručnim kriterijima“, izađoše u susret veteranki zajedničkog jezika. I tako je krenulo. ”Para vrti gde burgija neće” kažu mudri Srbi. Zato je danas Hrvatska izbušena k’o švicarski sir. Poglavito zahvaljujući hrvatskim parama koje su dijelile hrvatske vlasti. Igrale se jugoslavenčine nasred zemlje Hrvatske… Ne znaju ni sami što žele, ali to žele odmah. Iz zajedničkog jezičnog “general štaba“ može se razaznati da žele jedan jezik i dvojezične ploče u Vukovaru!
Kaže Sneška Kordić: ”Najvažnija etapa rada na Deklaraciji odigrala se u Zagrebu na sastanku proširenog odbora eksperata“. U to ne treba nimalo sumnjati. Srce i duša integralnog jugoslavenstva uvijek je bilo i bit će u Zagrebu. Samo u Zagrebu može se financirati i izdati knjiga koja ne raspravlja o sudbini hrvatskog jezika nego taj jezik negira i ne vidi ga na lingvističkoj karti Europe. Samo u Zagrebu može se izdati Hrvatska, njen Ustav, nijekati hrvatski jezični identitet… Sve će to DORH proglasiti jednog dana tek – satirom. Na sve strane niču talentirani satiričari. Najviše ih ima među potpisnicima Deklaracije. Čak su njene perjanice. Recimo, već legendarna Vedrana Rudan i još legendarniji Ante Tomić.
U portalu “poliklinikabagatin.hr “. ”Napredna intelektualka“, kako bi je nazvao nezaboravni Maršal, piše: “O, kako je bilo krasno i prekrasno kad su se Hrvatskom valjale horde četnika. Neki su bili stari sedam, neki sedamdeset i sedam, ali smo, mi Hrvati znali kome treba sprašiti hrvatski metak u četničko čelo“. I kako onda prijaviti DORHU-u našu Vedranu kad i osobe sa intelektualnim teškoćama jasno vide da se tu radi i klasičnoj ”satiri”. Inače, kad smo već kod toga, za napomenuti je da je 16. svibnja Dan osoba s intelektualnim teškoćama pa bi bilo više nego poželjno da se taj dan uzme kao dan kad smo od jednog jezika dobili četiri, a autori te jugo-alkemije postaju najozbiljniji kandidati za Večernjakovu ružu za 2017.g. U mojoj pokvarenoj mašti već vidim Branimira Pofuka kako s ružom u ustima prilazi Zoranu Šprajcu…
No, nije ozbiljan zdravstveni slučaj samo naša Vedrana. Pisac, scenarista, putopisac iz Češke, komunista-kolumnista, operirani humorista i briljantni podoficir JNA iz Bileće, Ante Tomić nam kratko i jezgrovito daje zanimljiv odgovor na pitanje svih pitanja: zašto je naša dika potpisao Deklaraciju?
Kaže Antonio: “hrvatski jezik izmišljen je da bi Hrvate držao u strahu… O podoficirima JNA oduvijek sam imao visoko mišljenje. Još od služenja vojnog roka u Bitoli. Fascinirao me naš “četni“ zastavnik Rile koji je na pitanje Žarka Modrića, novinara TV-Zagreb, “što ima novog u Indoneziji nakon svrgavanja Sukarna“ odgovorio da je tamo trenutno “status quo vadis!“ I što sad? Hrvatski jezik je ustavna kategorija, a i dvadeset i četvrti je jezik u EU. Je li to dovoljno da se odoli elitnoj navali prve lige feralovaca i kripto-jugoslavena kao što su Dean Jović, Vesna Teršelič, Rajko Grlić, Slobodan Šnajder, Edo Popović, Rade Šerbedžija, Srećko Horvat, Viktor Ivančić, Dubravka Ugrešić, Zdravko Zima, Jasmina Žbanić, Teofil Pančić, Željko Komšić, Lenka Udovički, Dragec Carlos Zvonimir Pilsel, Pero Kvesić( jedan od autora Šuvarove “Bijele knjige“ koja je označila kraj lovostaja na hrvatsku inteligenciju), Marinko Čulić, Snježana Kordić, Dragan Markovina, Predrag Lucić, Heni Erceg, Ivana Bodrožić… itd., itd.
Tko će na kraju zagasiti svjetlo u balkanskoj krčmi, a prije toga objasniti drugovima i drugaricama da je hrvatski jezik Ustavom Republike Hrvatske definiran kao službeni jezik u Hrvatskoj, kao jedan od službenih jezika Europske unije, priznat i normiran kao zasebni jezik s vlastitim međunarodnim kodom? I točka. Pisac i novinar Balša Brković poentira: “Reakcije pokazuju da su nacionalisti svih boja znatno iritirani, što je sjajno!“ Točno! Nacionalisti u Hrvatskoj su toliko iritirani da se tresu od – smijeha!
Winston Churchill je jednom rekao: “Oni koji nisu ništa naučili iz povijesti, osuđeni su na njeno ponavljanje“. A da je tome tako govori i ova mala istinita anegdota. Klinac od 4-5 godina gleda crtiće na TV. U jednom trenutku slučajno prebaci na crtić koji se prikazivao na srpskoj TV. Nakon par minuta mali se okrene i kaže: “Mama, televizor se pokvario, ovi govore krivo“.
Vlado Vurušić je relativno umjeren i ne ekstremno lijevo eksponiran novinar Jutarnjeg. Ne bavi se spregom korporativnog kapitalizma i političkog establišmenta. Dobar je poznavatelj prilika u Rusiji. S velikim ruskim piscima i pjesnicima je na ti. Ali otkada je ljevičar Ogurlić počeo uređivati Jutarnji i naš Vurušić je naglo i znakovito evoluirao. Vlašić, Vurušić i Biočina postaju progresivci, borci protiv ustašluka, fašizma, povijesnog revizionizma i manje-više svega, osim naravno komunizma. Dohvatio se tako naš Vlado Ivana Zvonimira Čička. Ni prvi ni zadnji. Čičak je na prezentaciji knjige “Kratka povijest komunizma (za nekomuniste), onako suptilan i pastoralno, oprezan rekao da su Picasso, Neruda i Krleža idioti koji su glorificirali komunizam. I u našem se Vladi probudio gnjev pravednika. On je u kolovozu 1995.g. bio uvjeren da je Čičak njegov istomišljenik. Sad odjednom “tako govori o svjetskim i nacionalnim veličinama koje su svi odreda ljevičari-antifašisti… to se uklapa u opću atmosferu revizionizma (do čega može dovesti revizija vidi se iz slučaja HAVC-a gdje se Hribar, nevin k’o Sanader, morao skloniti u slobodarski Beograd.) i lažiranja hrvatske povijesti i političke prošlosti ovog naroda“. Vlado je uzrujan. Kamo to sve zajedno ide? “Nameće se normativ, sličan “idiotstvu“ Krleže, da su nam u Bleiburgu stradali Hrvati, kao takvi, a ustaše se nazivaju “hrvatskom vojskom“, mada su to uistinu bili partizani”. Slažem se! Partizani su bili “hrvatska vojska“ koja se borila za Jugoslaviju ili Veliku Srbiju. Jedna od sjajnijih pobjeda bio im je Bleiburg kad su herojski pobili razoružanog neprijatelja. I sad šećer na kraju. “Na Bleiburgu, za razliku od Jasenovca, nitko nije ubijen zbog svoje nacionalnosti ili vjere“!!! Svaka čast, Vurušiću!!! Zašto onda Bleiburg nije grobnica nekog drugog naroda? Recimo, srpskog Ili crnogorskog? Slovenski umjetnik “idiot“ Gal Kirn čini se Vuršiću podobnim za citiranje i poentiranje. Kaže Gal (iz Asterixa i Obelixa) “Floskulom totalitarizma trebali bi izjednačiti partizane i fašiste, što je kompatibilno s europskim projektom izjednačavanja komunizma i fašizma…“ Zašto je Vlado metnuo idiot u zagradu nije sasvim jasno. Neka Asterix pogleda broj žrtava fašizma i komunizma pa neka si sam skine zagradu kojom ga je počastio Vurušić.
I za kraj nešto što je Vurušiću promaklo. George Bernard Shaw, irski dramatičar koji je 1925.g. dobio Nobelovu nagradu za književnost, bio je najpoznatiji britanski “idiot“ jer je bio otvoreni obožavatelj Benita Musolinija. Kad je umro, 2. studenog 1950.g., neka laburistička zastupnica u Donjem domu, prozvala ga je ”idiotom”. Svejedno. Da je i bio slučajno zadojen komunizmom, kao Krleža, sad bi ga Čičak proglasio idiotom. No, duhoviti i mudri Shaw nije bio te sreće. Zato ga vrijedi citirati: “Ako nekad, jureći za srećom, nađete tu sreću, vi ćete, kao ona starica što je tražila naočale, otkriti da vam je sreća čitavo vrijeme bila ispred nosa.“
Zlobni hrvatski desničari koji nisu trpjeli progresivnog Titovog šahovskog partnera Krležu, smislili su zgodan opis prijeratnog i poslijeratnog Frica. Krleža je bio čovjek ”od glave do (četrdeset)-pete”.
Uz Agrokor koji potresa našu izuzetno bogatu i uspješnu Hrvatsku nitko ne obraća pažnju na sudbinu i mrcvarenje BiH Hrvata na Međunarodnom (nakaradnom) sudu u Haagu. Suoptuženici su se dragovoljno predali sudu davne 2004.g. Devet godina kasnije izrečena im je bila nepravomoćna presuda, a četiri godine nakon te presude započeo je žalbeni postupak. Optuženici su čitavo to vrijeme proveli u pritvoru. Istodobno, Šešelj, oslobođen zatvora zbog preteške bolesti, danas čio i zdrav vodi predizbornu kampanju za srpskog predsjednika. Šljivančanin piše knjigu u kojoj on opisuje strahote koje je doživio u srpskom Vukovaru. I taj i takav Sud “s posebnim potrebama“ hrvatski poltroni i dalje smatraju sudom. Kazneni procesni postupak se zasigurno više poštuje čak i u Sjevernoj Koreji nego u Haagu.
Službenu Hrvatsku ova karikatura od suđenja uopće ne zanima. A posljedice, u slučaju da opstane osuđujuća odluka, mogu biti za Hrvatsku i gore od sloma Agrokora. Osuđujuća presuda jednako je katastrofalna kako za optuženu šestorku tako i za prvog Predsjednika RH Franju Tuđmana. Time i za RH. To otvara vrata BiH unitaristima da Hrvatsku “prekomjerno granatiraju“ sa stotinama i tisućama tužbi. Da ne govorimo o Hrvatima u BiH koji trenutno “uživaju“ u punoj ravnopravnosti koju su im priskrbili Komšić i Topić zajedno s lijevim klerom iz Vrhbosanske ili Sarajevske biskupije.
Hrvatska se politika u zadnji čas ipak trgla. Haag traži od Slobodana Praljka par milijuna eura za troškove njegove obrane. Hrvati su spremno prihvatili zadatak da za “časni“ sud pronađu Praljkovu imovinu kako sud ne bi bankrotirao. I Hrvati će, kao časni Hrvateki i tvrdi poltroni, nastojati da obave svetu dužnost denuncijanata svojih nevinih državljana koji već desetljeće trunu u Haaškim tamnicama. Sreća je samo što taj Sud nije tražio i od Gotovine, Markača i Čermaka da sami plate svoje obrane. Odredba da optuženici, koji budu oslobođeni, ni nakon godina pritvora nemaju pravo na novčanu naknadu jedna je od najsramotnijih u povijesti pravosuđa. I baš ta odredba služila je SAD-u da se izbori da njeni državljani ne mogu odgovarati pred takvim tobožnjim ”sudom”. Čudno je samo kako je Amerima uspjelo izbjeći Haašku giljotinu, a velikoj i moćnoj europskoj poltronki Hrvatskoj nije? Na optuženičkoj klupi je po “zapovjednoj“ odgovornosti jedan čitav narod, ali o tome se u Hrvatskoj šuti i čeka. Možda Godota, Samuela Becketta..
Hrvate u BiH zadesila je sudbina Židova u nacističkoj Njemačkoj. Toliko ih pljačkaju i obespravljuju, pa im je jedini spas da im prikače Davidovu zvijezdu koja se danas, za razliku od nekad, jako respektira.
Piše mi čitateljica iz Zadra i pita postoji li po mojem mišljenju bilo kakova olakšavajuća okolnost za Tina Šunjergu koji je počinio stravičan zločin ubivši svoje roditelje. Odgovorio sam joj da ne vidim baš neke olakšavajuće elemente. Možda jedino da odvjetnik u završnoj riječi traži primjenu propisa o ublažavanju kazne jer je optuženi ”dijete bez roditelja”. Mišljenja sam da je Tin tipičan proizvod priglupih i preliberalnih odgojnih metoda kod nas. Plavi telefon, suci za prekršaje koji spremno trpaju u zatvor roditelje ako djeci prilijepe šamar. Tako od djece stvaramo “svete krave“ od koji stradaju i roditelji i profesori po školama. Po zakonu djecu odgajaju roditelji. Problem je što ih odgajaju po propisima koji su nastali u liberalnim laboratorijima, a koji su nastali po uzoru na truli EU liberalizam koji je nekritički nametnut i Hrvatskoj. Tradicionalne vrijednosti se ismijavaju. Djeca sve više “šmrču“, a Centri za socijalni rad budno paze da nam “dječica“ ne bi slučajno bila traumatizirana od strogih roditelja. Možda ova kozmička tragedija nekom ipak otvori oči. Ili su možda naši stari zaista bili ”Čičkovi idioti” odgajajući nas bez kokaina i mobitela. Seksualni odgoj u školama? Štulhoferi ili tako nekako… Hoće li će nas ovaj i slični tragični događaji natjerati da nešto mijenjamo u sustavu odgoja koji je očito manjkav i preliberalan?
Winston Churchill je rekao: “ Za poboljšanje – mijenjaj. Za savršenstvo – mijenjaj često.“
http://www.dnevno.hr/kolumnisti/zvonimi ... k-1014129/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Strašno...apsurdno...ali istinito
ZONA SUMRAKA: Dan kada pederi i domaći izdajnici slave oružanu pobunu protiv Hrvatske?!
22. lipnja 2018. Nacija.hr Nacija.hr
Domaći izdajnici, čiji se dan obilježava u Hrvatskoj kao državni praznik, su se borili protiv Hrvatske, a za Jugoslaviju i to tek nakon što je pukla ljubav i vojni savez Hitlera i Staljina!
Tekst: Elvis Duspara
U Zagrebu po ne znam koji puta održana gej parada. Njih je kao i svake godine čuvala policija. Inače, dok sam bio dijete, mi u Bosanskom Brodu smo one muškarce koji vole raditi one stvari s muškima zvali pederi. Žene koje vole raditi one stvari sa ženama smo zvali lezbijke. Nitko od nas nije niti jednoj ženi rekao da je peder jer kada kažeš nekome da je peder, odmah se zna da se radi o muškom. Zato ženama nismo niti govorili da je peder. Onda je došla demokracija i riječ peder je postala nekulturna, a i samim pederima je smetala jer su svi znali što to znači.
Zato su pederi postali gejevi što bi kao trebalo značiti da su veseli. A riječ kao riječ opisuje neku radnju ili sklonost. A zašto su ovi “veseli” i čime se to oni hvale?
Da se ja sada tu hvalim kako sam nakon obavljanja velike nužde toliko se ispraznio da sam začepio odvod u wc školjci vi bi vjerojatno rekli da nisam baš svoj. A što mislite da još organiziram i paradu na tu temu? Nema šanse, zar ne?
Ali, ako se netko želi hvaliti time što voli u ono mjesto gdje izlaze nečistoće stavljati čep, onda ga čuva policija?! Jeste li ikada čuli za neku domaćicu koja se hvali što joj se toaletni odvod začepio? Ja nisam. Obično kada se začepi toaletni odvod onda se zove vodoinstalater da riješi problem.
E da, riječ peder bi još koristili i da opišemo karakter kada je netko, onako, bez srama ili skrupula, ili kada samo gleda svoj interes, znači licemjer ili prevarant. Bilo bi dovoljno nekome reći: “Baš si peder!” i ovaj bi odmah znao na čemu je. Ne sjećam se da je itko u tim trenucima razmišljao da li je taj peder po seksualnosti ili po karakteru.
Malo sam gledao slike s te parade i shvatio da je to u biti i dalje obična parada pedera. Maltretirati cijeli grad radi nečega tako “važnog” kao načina postizanja seksualnog vrhunca mogu samo pederi.
No, prije dvije godine sam vidio da su “iz ormara” izašli neki novi pederi. Na čelu te parade pedera sam vidio sliku s velikim transparentom “Antifa Zagreb”. To su kao antifašisti. I ako je itko bio protiv te parade, baš zbog toga bi je trebalo održavati svake godine čisto da ljudi znaju tko je peder, a tko nije.
Dakle, prije dvije godine je svekolika hrvatska javnost mogla zaključiti da su antifašisti zapravo najobičniji pederi.
Nećete vjerovati, ali ti pederi imaju čak i svoj državni praznik. Obilježavaju ga svake godine 22. lipnja pod nazivom “Dan antifašističke borbe”. U stvarnosti slave dan oružane pobune protiv Hrvatske.
Čisto da podsjetim što to antifašisti, a za koje je javnost mogla zaključiti da se radi o pederima, slave taj dan.
Hitler i Staljin su imali dogovor ne samo o nenapadanju nego je to bio pravi pravcati vojni savez. Taj Pakt o nenapadanju između Njemačke i SSSR-a je potpisan 23. kolovoza 1939. godine u Moskvi. Prema tome Paktu bila je uključena i trgovinska razmjena između Njemačke i SSSR-a.
S obzirom da su Britanci uveli vojnu blokadu, Njemačka je naftu i potrebne sirovine dobijala od SSSR-a i Staljina. Za uzvrat je Hitler svome prijatelju Staljinu davao modernu tehnologiju. I taj vojni Savez ili Pakt je trajao prve dvije godine Drugog svjetskog rata gdje su saveznici, Hitler i Staljin, napali više država i između sebe podijelili njihove teritorije.
Hrvatska Wikipedia donosi sljedeće: “Iako je službeno bio označen kao “pakt o nenapadanju”, ovaj sporazum obuhvaćao je i tajni protokol kojim je izvršena podjela interesnih sfera u nezavisnim zemljama Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj. Tajni protokol je eksplicitno predviđao “političke i teritorijalne promjene” u dijelovima navedenih zemalja što je ovaj sporazum pretvorilo u agresivni vojni savez usprkos njegovom službenom nazivu. Kao posljedica ovog sporazuma sve navedene zemlje su napadnute i okupirane, bilo od strane Njemačke, bilo od strane SSSR-a; Rumunjska i Poljska kao najveće od tih država napali su Nijemci i Sovjeti zajednički. Od svih tih zemalja koje su bile žrtve sovjetsko – njemačkog savezništva, jedino je Finska, koja je dva puta vodila rat sa Sovjetskim Savezom tijekom Drugog svjetskog rata, uspjela sačuvati svoju nezavisnost; međutim je i ona bila prisiljena ustupiti određene teritorije.”
Ako nekoga zanima više neka utipka u Google “Pakt Ribbentrop-Molotov” ili neka posjeti wikipedijinu stranicu na linku: https://hr.wikipedia.org/wiki/Pakt_Ribbentrop-Molotov
Uglavnom, mene su kao dijete u školi učili da je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio bratoubilački rat i da su postojali domaći izdajnici. Pa ‘ajde da vidimo tko su ti domaći izdajnici zapravo bili.
Kada je Hitler 22. lipnja 1941. prekršio vojni savez i napao svoga prijatelja Staljina s kojim je dijelio svijet, ti “naši” pederi su odlučili da više neće biti fašisti nego da će biti domaći izdajnici. Na taj dan, 22. lipnja 1941. su pederi otišli u šumu Brezovica kod Siska i osnovali Prvi sisački partizanski odred koji je bio i prva antihitlerovska postrojba. Taj dan su domaći izdajnici, tj. fašisti odlučili postati antifašisti.
Da nije Hitler 22. lipnja 1941. operacijom Barbarossa prekršio vojni Savez sa svojim prijateljem Staljinom, možda bi ovi “naši” pederi danas slavili Hitlerov rođendan kao državni praznik?!
Uglavnom, Hrvatima se prodaje magla kako su se pederi iz Brezovice pobunili zbog rasnih zakona koji su bili u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To jednostavno nije točno jer da je tako, pobunili bi se puno ranije. Nisu tim pederima smetali rasni zakoni nego Država Hrvatska. Da su im smetali rasni zakoni onda ne bi ratovali za Jugoslaviju. Možda netko ne zna, ali u Kraljevini Jugoslaviji su bili rasni zakoni koji tim pederima ne smetaju, a trebali bi!
Kad sam već spomenuo “rasne zakone”, izbornik boksačke reprezentacije NDH je bio crnac Jimmy Lyggett! Kako je Jimmy Lyggett znao na što su sve spremni domaći izdajnici tako je 1945. godine pobjegao prije nego su stigli ti šumski pederi i započeli svoju paradu po ulicama Zagreba.
I dan danas nas domaći izdajnici lažu da su se ti šumski pederi pobunili zbog zločina koji su bili u NDH?! Ma, nemoj! U tom trenutku nitko živ ne zna za bilo kakve zločine, pa niti to da će ti domaći izdajnici i šumski pederi pobiti 500.000 Hrvata na Križnom putu 1945.
Stvarnost je vrlo jednostavna, ti domaći izdajnici su se u ime SSSR-a borili protiv Države Hrvatske, a za uspostavu naddržave Jugoslavije.
Da ne bude zabune, pod te šumske pedere teroriste ni u kojem slučaju ne ubrajam onaj dio časnih ljudi koji su se kao partizani borili protiv talijanskih, njemačkih i četničkih okupatora, a za samostalnu i suverenu Hrvatsku.
Da pojasnim za one koji još uvijek ne shvaćaju što se to “slavi” kao državni praznik 22. lipnja u Hrvatskoj. Ako ti se ne sviđa vlast, onda se boriš za promjenu vlasti, ali ne rušiš državu. Država nikada ne može biti kriva, nego vlast.
Ovi pederi, čiji se dan obilježava u Hrvatskoj kao državni praznik, su se borili protiv Hrvatske, a za Jugoslaviju i to tek nakon što je pukla ljubav i vojni savez Hitlera i Staljina!
Sve pišem i ne vjerujem što to Hrvatska slavi. Mi smo valjda jedina država u svijetu koja ima državni praznik gdje se slavi teroristička oružana pobuna protiv te države.
Kako ja nisam peder, a niti fašist niti antifašist, ja ne slavim taj dan. Imam ja svojih dana u godini koje slavim, a koje neću napisati jer bi mogli zasmetati pederima i domaćim izdajnicima.
http://nacija.hr/2018/06/22/dan-kada-pe ... -hrvatske/
22. lipnja 2018. Nacija.hr Nacija.hr
Domaći izdajnici, čiji se dan obilježava u Hrvatskoj kao državni praznik, su se borili protiv Hrvatske, a za Jugoslaviju i to tek nakon što je pukla ljubav i vojni savez Hitlera i Staljina!
Tekst: Elvis Duspara
U Zagrebu po ne znam koji puta održana gej parada. Njih je kao i svake godine čuvala policija. Inače, dok sam bio dijete, mi u Bosanskom Brodu smo one muškarce koji vole raditi one stvari s muškima zvali pederi. Žene koje vole raditi one stvari sa ženama smo zvali lezbijke. Nitko od nas nije niti jednoj ženi rekao da je peder jer kada kažeš nekome da je peder, odmah se zna da se radi o muškom. Zato ženama nismo niti govorili da je peder. Onda je došla demokracija i riječ peder je postala nekulturna, a i samim pederima je smetala jer su svi znali što to znači.
Zato su pederi postali gejevi što bi kao trebalo značiti da su veseli. A riječ kao riječ opisuje neku radnju ili sklonost. A zašto su ovi “veseli” i čime se to oni hvale?
Da se ja sada tu hvalim kako sam nakon obavljanja velike nužde toliko se ispraznio da sam začepio odvod u wc školjci vi bi vjerojatno rekli da nisam baš svoj. A što mislite da još organiziram i paradu na tu temu? Nema šanse, zar ne?
Ali, ako se netko želi hvaliti time što voli u ono mjesto gdje izlaze nečistoće stavljati čep, onda ga čuva policija?! Jeste li ikada čuli za neku domaćicu koja se hvali što joj se toaletni odvod začepio? Ja nisam. Obično kada se začepi toaletni odvod onda se zove vodoinstalater da riješi problem.
E da, riječ peder bi još koristili i da opišemo karakter kada je netko, onako, bez srama ili skrupula, ili kada samo gleda svoj interes, znači licemjer ili prevarant. Bilo bi dovoljno nekome reći: “Baš si peder!” i ovaj bi odmah znao na čemu je. Ne sjećam se da je itko u tim trenucima razmišljao da li je taj peder po seksualnosti ili po karakteru.
Malo sam gledao slike s te parade i shvatio da je to u biti i dalje obična parada pedera. Maltretirati cijeli grad radi nečega tako “važnog” kao načina postizanja seksualnog vrhunca mogu samo pederi.
No, prije dvije godine sam vidio da su “iz ormara” izašli neki novi pederi. Na čelu te parade pedera sam vidio sliku s velikim transparentom “Antifa Zagreb”. To su kao antifašisti. I ako je itko bio protiv te parade, baš zbog toga bi je trebalo održavati svake godine čisto da ljudi znaju tko je peder, a tko nije.
Dakle, prije dvije godine je svekolika hrvatska javnost mogla zaključiti da su antifašisti zapravo najobičniji pederi.
Nećete vjerovati, ali ti pederi imaju čak i svoj državni praznik. Obilježavaju ga svake godine 22. lipnja pod nazivom “Dan antifašističke borbe”. U stvarnosti slave dan oružane pobune protiv Hrvatske.
Čisto da podsjetim što to antifašisti, a za koje je javnost mogla zaključiti da se radi o pederima, slave taj dan.
Hitler i Staljin su imali dogovor ne samo o nenapadanju nego je to bio pravi pravcati vojni savez. Taj Pakt o nenapadanju između Njemačke i SSSR-a je potpisan 23. kolovoza 1939. godine u Moskvi. Prema tome Paktu bila je uključena i trgovinska razmjena između Njemačke i SSSR-a.
S obzirom da su Britanci uveli vojnu blokadu, Njemačka je naftu i potrebne sirovine dobijala od SSSR-a i Staljina. Za uzvrat je Hitler svome prijatelju Staljinu davao modernu tehnologiju. I taj vojni Savez ili Pakt je trajao prve dvije godine Drugog svjetskog rata gdje su saveznici, Hitler i Staljin, napali više država i između sebe podijelili njihove teritorije.
Hrvatska Wikipedia donosi sljedeće: “Iako je službeno bio označen kao “pakt o nenapadanju”, ovaj sporazum obuhvaćao je i tajni protokol kojim je izvršena podjela interesnih sfera u nezavisnim zemljama Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj. Tajni protokol je eksplicitno predviđao “političke i teritorijalne promjene” u dijelovima navedenih zemalja što je ovaj sporazum pretvorilo u agresivni vojni savez usprkos njegovom službenom nazivu. Kao posljedica ovog sporazuma sve navedene zemlje su napadnute i okupirane, bilo od strane Njemačke, bilo od strane SSSR-a; Rumunjska i Poljska kao najveće od tih država napali su Nijemci i Sovjeti zajednički. Od svih tih zemalja koje su bile žrtve sovjetsko – njemačkog savezništva, jedino je Finska, koja je dva puta vodila rat sa Sovjetskim Savezom tijekom Drugog svjetskog rata, uspjela sačuvati svoju nezavisnost; međutim je i ona bila prisiljena ustupiti određene teritorije.”
Ako nekoga zanima više neka utipka u Google “Pakt Ribbentrop-Molotov” ili neka posjeti wikipedijinu stranicu na linku: https://hr.wikipedia.org/wiki/Pakt_Ribbentrop-Molotov
Uglavnom, mene su kao dijete u školi učili da je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio bratoubilački rat i da su postojali domaći izdajnici. Pa ‘ajde da vidimo tko su ti domaći izdajnici zapravo bili.
Kada je Hitler 22. lipnja 1941. prekršio vojni savez i napao svoga prijatelja Staljina s kojim je dijelio svijet, ti “naši” pederi su odlučili da više neće biti fašisti nego da će biti domaći izdajnici. Na taj dan, 22. lipnja 1941. su pederi otišli u šumu Brezovica kod Siska i osnovali Prvi sisački partizanski odred koji je bio i prva antihitlerovska postrojba. Taj dan su domaći izdajnici, tj. fašisti odlučili postati antifašisti.
Da nije Hitler 22. lipnja 1941. operacijom Barbarossa prekršio vojni Savez sa svojim prijateljem Staljinom, možda bi ovi “naši” pederi danas slavili Hitlerov rođendan kao državni praznik?!
Uglavnom, Hrvatima se prodaje magla kako su se pederi iz Brezovice pobunili zbog rasnih zakona koji su bili u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To jednostavno nije točno jer da je tako, pobunili bi se puno ranije. Nisu tim pederima smetali rasni zakoni nego Država Hrvatska. Da su im smetali rasni zakoni onda ne bi ratovali za Jugoslaviju. Možda netko ne zna, ali u Kraljevini Jugoslaviji su bili rasni zakoni koji tim pederima ne smetaju, a trebali bi!
Kad sam već spomenuo “rasne zakone”, izbornik boksačke reprezentacije NDH je bio crnac Jimmy Lyggett! Kako je Jimmy Lyggett znao na što su sve spremni domaći izdajnici tako je 1945. godine pobjegao prije nego su stigli ti šumski pederi i započeli svoju paradu po ulicama Zagreba.
I dan danas nas domaći izdajnici lažu da su se ti šumski pederi pobunili zbog zločina koji su bili u NDH?! Ma, nemoj! U tom trenutku nitko živ ne zna za bilo kakve zločine, pa niti to da će ti domaći izdajnici i šumski pederi pobiti 500.000 Hrvata na Križnom putu 1945.
Stvarnost je vrlo jednostavna, ti domaći izdajnici su se u ime SSSR-a borili protiv Države Hrvatske, a za uspostavu naddržave Jugoslavije.
Da ne bude zabune, pod te šumske pedere teroriste ni u kojem slučaju ne ubrajam onaj dio časnih ljudi koji su se kao partizani borili protiv talijanskih, njemačkih i četničkih okupatora, a za samostalnu i suverenu Hrvatsku.
Da pojasnim za one koji još uvijek ne shvaćaju što se to “slavi” kao državni praznik 22. lipnja u Hrvatskoj. Ako ti se ne sviđa vlast, onda se boriš za promjenu vlasti, ali ne rušiš državu. Država nikada ne može biti kriva, nego vlast.
Ovi pederi, čiji se dan obilježava u Hrvatskoj kao državni praznik, su se borili protiv Hrvatske, a za Jugoslaviju i to tek nakon što je pukla ljubav i vojni savez Hitlera i Staljina!
Sve pišem i ne vjerujem što to Hrvatska slavi. Mi smo valjda jedina država u svijetu koja ima državni praznik gdje se slavi teroristička oružana pobuna protiv te države.
Kako ja nisam peder, a niti fašist niti antifašist, ja ne slavim taj dan. Imam ja svojih dana u godini koje slavim, a koje neću napisati jer bi mogli zasmetati pederima i domaćim izdajnicima.
http://nacija.hr/2018/06/22/dan-kada-pe ... -hrvatske/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."