PETA KOLONA U HRVATSKOJ

[EdgarFranjul]

Neimenovani izvor blizak Milanovićevoj vladi zaprijetio državnim udarom


visoki izvor blizak vladi Zorana Milanovića preko riječkog Novog lista neizravno je najavio mogućnost državnog udara.

-Ako predsjednica donese nekakvu odluku o nestranačkoj vladi i novim izborima, to neće ništa značiti. Mi bismo tu odluku u potpunosti ignorirali zato što bi bila protuustavna. Naša bi Vlada, jedina legalna, nastavila normalno raditi, ta predsjedničina »vlada« sigurno ne bi mogla ući u Banske dvore, morala bi se sastajati na Pantovčaku. Također, nema mogućnosti da predsjednica bez naše Vlade organizira nove izbore. Sve bi to bio uzaludan posao - rekao je za Novi list jedan Vladin dužnosnik.

Predsjednik SDP-a Zoran Milanović prije neuspjele konstituirajuće sjednice Sabora zbog svoje brzopletosti provalio je naum.

– Zemlja ima Vladu, može je imati još mjesecima. Četiri godine mi možemo na ovakav način funkcionirati kao manjinska vlada, to nije dobro, ali u Europi ima takvih primjera - poručio je Milanović.

Kako bi onemogućili predsjednicu u konzumiranju njezinih ustavnih ovlasti, SDP-ovi dužnosnici i bliski im mediji u javnost plasiraju teze kako je uloga predsjednice republike protokolarna.

Tako je Milanovićev ministar Arsen Bauk, parafrazirajući svog šefa, jučer kazao da “tehnička Vlada može funkcionirati sve dok se u Saboru ne odbiju dva moguća mandatara”.

Slično rezonira i Peđa Grbin koji smatra kako bi “Predsjednica prekršila Ustav kada bi raspisala nove izbore prije nego što odredi mandatara”. Smatra da se izbori mogu raspisati tek kada se “iscrpe sve mogućnosti”.

Dujmović: Moguće je kako bismo mogli svjedočiti državnom udaru

Istodobno, analitičar Tihomir Dujmović tvrdi da predsjednica ne može dati mandat nekome tko ima manje od 76 mandata jer bi to bilo kršenje Ustava.

-Ustav je jasan već i po postojećim odredbama. Predsjednica ne smije dati mandat nekome tko ima manje od 76 mandata, Predsjednica ne može kršiti Ustav, u protivnom će odgovarati na sudu. Moguće je, temeljem napisa u Novom listu, kako bismo mogli svjedočiti državnom udaru, tako što bi Milanović mogao potencijalnoj privremenoj vladi uskratiti da vlada - kazao je Dujmović gostujući u Bujici.

Savjetnik predsjednice Republike Vladimir Šeks još jučer je javno promovirao zamisao o skorašnjim prijevremenim izborima.

-Ako se u jednom razumnom roku, a vrijeme će pokazati koji je to rok, ne konstituira Sabor i ne počne funkcionirati zakonodavna vlast, tada će predsjednica morati razmisliti o tome da iskoristi svoju ustavnu ovlast, pravo i dužnost koja se ogleda u tome da se predsjednica brine o urednom funkcioniranju i stabilnosti državne vlasti. Tada bi mogao nastupiti trenutak da predsjednica razriješi taj gordijski čvor, što će ovisiti o daljnjem razvoju događaja - izjavio je Šeks.

Pred Hrvatskom je očito vrlo burno razdoblje.

http://www.portaloko.hr/clanak/neimenov ... m/0/81548/

[EdgarFranjul]

Kompromitacija hrvatskih kadrova i završni čin preuzimanja oružanih snaga

17.12.2015. HRVATSKA

Na mnoge se načine može i mora opisati proces preuzimanja suverene i samostalne Republike Hrvatske od strane onih koji su se borili protiv osamostaljenja (SDP) i u dogovoru s srpsko-srbijanskim agresorom opstruirali obranu Hrvatske.

Sada te iste snage, uvijek isti antihrvatski akteri čine sve kako bi Hrvatsku tretirali kao svoj privatni plijen. Početak hrvatskih poteškoća s komunizmom seže i prije 1945. godine i nastavlja se sve vrijeme poraća do 1990., a ne popušta ni za vrijeme Domovinskog rata, da bi nasilna i agresivna restauracija komunističke Hrvatske započela dolaskom na vlast komuniste Ivice Račana 2000. godine i Stjepana Mesića za predsjednika Republike. Ivo Sanader bio je slijednik te politike i nema tog suda koji bi mu odrezao primjerenu kaznu – ali ne zbog korupcijskih afera koje mu se stavljaju na teret – nego zbog rasprodaje nacionalnih interesa, častohleplja i profanaciju domoljublja.

Za potpun i drakonski progon hrvatskih domoljuba i hrvatskog korpusa u državnim službama i institucijama trebalo je pričekati pobjedu još jednog komunističkog predsjednika, Ive Josipovića, 2010. godine i pobjedu SDP-a 2011 godine na parlamentarinim izborima, tj. partijsku diktaturu predsjednika Vlade Zorana Milanovića.

>>General Drago Lovrić, besprizorni udvarač Predsjednici, znao je što rade Preost i Grdić

Da bi Hrvatsku pretvorila u svoj osobni plijen, Partiji i njenoj nomenklaturi bilo je važno podvrgnuti sve državne institucije i javna poduzeća, a naročito Ministarstvo branitelja i Oružane snage RH te ih napuniti svojim provjerenim ljudima; maknuti iz MORH-a i GS OS RH sve visoke nacionalno svijesne časnike, ratnike i pobjednike Domovinskog rata. Tako se Milorad Pupovac, zajedno s Ivom Josipovićem i Zoranom Milanovićem, pobrinuo da Ministarstvo branitelja dobije Predrag Matić a odmah do njega zasjedne Pupovčev asistent Bojan Glavašević. Da stvar ni u najgorem slučaju ne može izmaknuti njihovom nadzoru, pobrinuli su se pozicioniranjem Milene Horvat na mjesto načelnice Sektora za upravno pravne poslove, preko koje je Milorad Pupovac mogao ostvarivati uvid u osobne podatke svakog hrvatskog branitelja.

U isti paket ide i sustavna maginalizacija veterana Domovinskog rata, svih koji znaju kako se branila i obranila Hrvatska. Još predsjednik vlade Ivica Račan i njegov predsjednik Stjepan Mesić počeli su domoljubne časnike i ratne zapovjednike zamjenjivati bivšim oficirima iz JNA, starom sovjetskom školom koja je dresirana samo za borbu protiv unutarnjeg neprijatelja. Taj proces zamjene vojnih kadrova u najvećoj mjeri dovršen je s mandatom Ive Josipovića i Zorana Milanovića, i to dovođenjem Dragana Lovrića za načelnika GS OS RH. Stratešku potporu ovim planovima dao je i dolazak Ante Kotromanovića za ministra MORH-a, koji je u četverogodišnjem mandatu redovito pokazivao da mu je osobno služenje Zoranu Milanoviću i Partiji bitnije od djelovanja sukladno Ustavu i očuvanja vrijednosti Domovinskog rata.

Upravo je general-bojnik Jozo Miličević prava paradigma hrvatskog dragovoljca, junaka Domovinskog rata, i primjer poratnog šikaniranja hrvatskog generala stradalog u procesu otpuštanja hrvatskih časnika te dovođenja bivših JNA oficira na sve pozicije u GS RH i MORH-a. Završni čin šikaniranja Jozo Miličević doživio je od sadašnjeg ministra MORH-a, i Milanovićevog potrčka, Ante Kotromanovića, i šefa GS OS RH, generala Dragana Lovrića, bivšeg oficira JNA.

>>General Drago Lovrić izmanipulirao predsjednicu Republike oko razrješenja generala Milićevića

Jozo Miličević pristupio je postrojbama Posebnih jedinica hrvatske policije u kolovozu 1990. godine te sudjelovao u osnivanju legendarnih Tigrova s kojima je prošao sva ratišta u Hrvatskoj i sudjelovao u svim oslobodilačkim operacijama tijekom Domovinskog rata u RH i BiH (u skladu sa Splitskim sporazumom). Za vrijeme službe u Tigrovima prošao je sve dužnosti od Zapovjednika interventne skupine do ratnog Zapovjednika gardijske brigade u akcijama „Bljesak“ i „Oluja“. U čin generala-bojnika promaknut je 1996. i do danas nije promican, iako je ispunjavao sve propisane uvjete, tim više jer je završio najvišu razinu vojnog školovanja u RH – u prvom naraštaju Ratnu školu OS RH „Ban Josip Jelačić“ i najvišu razinu civilno-vojnog školovanja u SAD – National Defence University, Washington D.C. – national War College (za sada prvi jedini hrvatski general koji je završio tu razinu školovanja te stekao zvanje magistra znanosti iz područja nacionalne sigurnosti). U Hrvatskoj je diplomirao i magistrirao na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Ipak i usprkos najvišim kvalifikacijama njegovo omalovažavanje i šikaniranje započinje već 2000. kad je smjenjen s dužnosti pročelnika vojnog kabieta Predsjednika RH, a 2005. smjenjen je s dužnosti Glavnog inspektora Ministarstva obrane, nakon što je razotkriveno navodno nezakonito postupanje u postupku nabavke roba i usluga u MORH-u (Afera Kamioni). Cijela je afera, sudeći prema insiderskim izvorima, nastala zbog toga jer je Stjepan Mesić već bio uzeo proviziju od Daemler Benza, a kupljeni su IVECO kamioni koji više odgovaraju za operacije u u Južnom krilu NATO-a, gdje formacijski pripada i RH. Afera je Mesiću dobro poslužila da oblati i general-bojnika Jozu Miličevića. Za vrijeme afere Miličeviću je dvaput provaljeno u stan, kćerka mu je zbog pretrpljenog šoka hospitalizirana.

Novim preustrojem OS RH u prosincu 2007. general-bojnik Jozo Miličević smijenjen je s dužnosti zapovjednika Ratne škole i do konca 2008. nije dobio novu dužnost, da bi 2009. bio poslan u SAD na visoku vojnu školu (Amerikanci su tražili izuzetno kvalificiranu osobu i to je razlog njegova odabira). Međutim za Jozu Miličevića prave šikanozne mjere započinju 2011. dolaskom na dužnost načelnika GS OS i MORH-a Dragana Lovrića i Ante Kotromanovića za ministra MORH-a, a njih je u njihovim čistkama hrvatskih ratnih časnika uveliko podupirao tadašnji predsjednik Ivo Josipović i ravnatelj VOS, general Grdić i njegov zamjenik Ognjen Preost. Predviđen za „odstrel“, znači bez mogućnosti da mu se igdje nađe služba, Miličević je prihvatio mjesto vojnog atašea u NR Kini. Međutim šikaniranje i pritisci su se i u Kini nastavili, zapravo je poslan daleko od Hrvatske kako ne bi na mogao na podmetanja na vrijeme reagirati. Od prvog dana dolaska u Peking, ministar Kotromanović, načelnik Lovrić i predsjednik Josipović neprestano su pokušavali kombinirati njegovu smjenu i žurno povlačenje iz Pekinga.

U siječnju 2013. na tu temu počela je i medijska kampanja; navodno vojni izaslanik Jozo Miličević nije dostojno i po pravilima službe dočekao ministra Kotromanovića kad je isti u kolovozu 2012. posjetio Peking, a zapravo mu je na licu mjesta rečeno da je njegova nazočnost u hrvatskom vojnom izaslanstvu nepotrebna. Već se početkom 2013. godine insinuira i laže o njegovim navodno sumnjivim vezama s kineskim službama. Naravno, ništa nije dokazano, tu imaju prste i generali Grdić i Preost, osumnjičenici za malverzacije s internom kasom vojne obavještajne službe, jer toga jednostavno nije bilo, ali se u Pekingu zbivalo nešto drugo.

>>Oficirski lobi na čelu s generalom Lovrićem pokušava preuzeti nadzor nad VSOA-om

Miličevićeva se Kalvarija završava 9. srpnja 2015. kad je odlukom Predsjednice (poradi lažnih i neutemeljenih optužbi od strane ministra obrane i načelnika GS OS RH oklevetan i optužen za neprofesionalne postupke i navodnu suradnju s kineskim obavještajnim službama) Jozi Miličeviću prekinut mandat u Vojnom izaslanstvu u Pekingu i 31. listopada ove godine povučen je s dužnosti. Prije odlaska iz Kine po nalogu Pupovčevog kadra Zorana Drče, pomoćnika ministra obrane RH, zatraženo je od hrvatskog veleposlanika u Pekingu da zaključa sve prostorije u kojima se nalaze računala i fax strojevi kako bi se stvorila slika izdajnika u vojnom izaslanstvu u Pekingu. Srpska posla po komunističkoj špranci, naime i veleposlanik RH u Pekingu, Nebojša Koharović i Zoran Drča su Srbi (svi i svuda) i to ne prestaje od 1918. do današnjih dana i ere Milorada Pupovca.

Međutim to nije kraj „kineske priče“ i poslijeratnog stradanja generala Joze Miličevića. I navodna afera u Pekingu ima svoj zanimljiv epilog. Kad je Miličević insinuacijama iz domaće proizvodnje optužen i oblaćen da se kao vojni izaslanik RH previše i neoprezno približio te stvorio prijateljske odnose s obavještajnom službom NR Kine, činjenice su bile (i ostale) drugačije. Miličević je trebao biti samo dimna zavjesa ispod koje se sakriva neobična istina, s drugim diplomatom u glavnoj ulozi. Sudeći prema insiderskim izvorima, Miličević je kao vojni ataše primijetio da se jedna Kineskinja previše približila hrvatskom veleposlaniku, no nije reagirao dok su se susreti zbivali u veleposlanikovoj rezidenciji, međutim kad je uočio da Kineskinja ostaje prespavati u veleposlanstvu, prepoznao je sigurnosnu ugrozu i morao je reagirati. To je u tim okolnostima moglo značiti samo jedno - da kineske službe odrađuju hrvatskog veleposlanika Anta Simonića. Da bi se to zataškalo i „popravilo“ hrvatski se veleposlanik (i bivši potpresjednik Vlade) rastavio od svoje tadašnje supruge i oženio svestranom kineskom umjetnicom, slikaricom i pjesnikinjom, multimedijskom majstoricom i što sve ne.

Odlukom Predsjednika RH Ive Josipovića, Ante Simonić, taj veliki ekspert i poznavatelj Kine, naglo je 31. srpnja 2013. godine opozvan s mjesta izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika RH u NR Kini, Mongoliji i DNR Koreji. Toliko o Milićevićevoj navodnoj obavještajnoj nelojalnosti prema državi u čiju je obranu uložio najbolje godine života.

Bivši hrvatski veleposlanik u Pekingu, Ante Simonić, sa svojom novom suprugom i svestranom kineskom umjetnicom, slikaricom i pjesnikinjom, živi danas u Rijeci, gdje NR Kina, nesumnjivo, ima svog rezidenta. I to u trenucima kad ministar Ante Kotromanović u neposrednoj blizini Rijeke dogovara prodaju vojnih objekata jedne članice NATO saveza, ni manje ni više, nego ruskim tajkunima.



Mila Marušić


http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... anih-snaga

[EdgarFranjul]

Postupci Ranka Ostojića ogledni primjer politike SDP-a

25.08.2016.

SDP je postavljanjem Ranka Ostojića za nositelja liste u IX. izbornoj jedinici hrvatskoj javnosti poslao svojevrsnu sablasnu poruku o poticanju i podupiranju četništva, odnosno orjunaštva te nastavku dugogodišnjeg protuhrvatskog djelovanja.

Splićani najbolje znaju koliko problema u njihovu gradu uzrokuje tradicionalno od strane Partije njegovani orjunaški pokret, dodatno ojačan posrbljivanjem Dalmacije putem miješanih brakova te dovođenjem i naseljavanjem Vlaha i Srbijanaca na jadransku obalu.

Stanje je posebno eskaliralo u razdoblju Račanovog i Mesićevog mandata, dakle nakon Tuđmanove smrti, kad orjunaški pokret naglo jača, i tada na scenu stupa Ranko Ostojić, odani vojnik Partije i prešutni vođa orjunaškog pokreta u Splitu, odnosno Dalmaciji. Za vrijeme četverogodišnjeg mandata srbijansko-hrvatske ili hrvatsko-srbijanske vlade Zorana Milanovića, Ostojić je pokazao svu netrpeljivost spram svega hrvatskog, odnosno nesrpskog, što se očitovalo prikrivanjem odgovornih za "svastiku u Poljudu", slanjem policije na invalide Domovinskog rata, upad iste u Crkvu (što se nije dogodilo ni u 45 godina komunizma), premlaćivanje na smrt hrvatskog dragovoljca Darka Pajičića, policijski progon svih “neprijatelja” ćirilice u Vukovaru, propuštanje bez ikakve legitimacije svih migranata, a kasnije se ispostavilo da su neki od njih odgovorni za smrt stotina Europljana u terorističkim napadima u Bruxellesu i Parizu, što se dakle, moglo spriječiti, drastično i neviđeno posrbljivanje policijskog aparata čime je Hrvatska izgubila policiju i opet dobila “miliciju”, pokretanje postupaka za oduzimanje diploma na Policijskoj akademiji u Zagrebu, ali samo političkim nepodobnicima i tako dalje i tako dalje.


No, ono što je posebno zanimljivo, i naravno, manje poznato hrvatskoj javnosti zbog posvemašnjeg medijskog mraka i dirigiranog kaosa u hrvatskim institucijama, jest da je Ranko Ostojić pripremani projekt Šime Lučina, Stjepana Mesića i Ivice Račana, te da je, uz svoje najbliže policijske suradnike (Željko Dolački, Mario Bertina i ostali), surađivao s drugim operativcima i tajnim službama (prvenstveno Nizozemske i Velike Britanije), dakle državama i vladama koje tradicionalno pristaju uz Srbiju i koje su najviše podupirale Miloševićev projekt Velike Srbije.

Također, hrvatska je javnost slabo upoznata s Ostojićevom ulogom u pronalasku Ante Gotovine, gdje je u suradnji s “neovisnim” novinarom Gordanom Malićem i Ivicom Đikićem (tada novinar Feral Tribunea, bivši glavni urednik Novoga Lista i trenutni glavni urednik Pupovčevih Novosti), davao podatke djelatnicima britanskog MI 8 (radi se o Christopheru Loomsu koji je “undercover” pripadao istražnom timu haaškog tužiteljstva) i američke tajne službe DIA-e (Oscar Vera, također formalno pripadnik haaškog tužiteljstva, koji je bio zadužen za BiH, no često je boravio i kontaktirao Ostojića i Malića u Hrvatskoj).

Ovako piše u izvješću Protuobavještajne agencije (POA): “Kontakti Loomsa i Vere također ukazuju na koordinirano djelovanje suprotno interesima RH…To se posebno odnosi na Verinu vezu s bivšim ravnateljem policije MUP-a RH Rankom Ostojićem i spomenutim Globusovim novinarom Gordanom Malićem. POA je utvrdila da Vera osobno kontaktira s bivšim ravnateljem Ostojićem preko kojeg je dolazio do podataka o funkcioniranju sigurnosnog sustava RH, te također prikuplja Ostojićeve procjene o navodnoj umiješanosti Ureda predsjednika RH i POA-e u zaštitu generala Gotovine.“ Također u izvješću stoji: „Zanimljiv je i Ostojićev kontakt s prvim tajnikom britanskog veleposlanstva u RH Lungleyem, kojem je Ostojić također poslužio kao izvor istovjetnih podataka koje su prikupljali Vera i Looms.“


Bjelodano je da su svi nedavni napadi na Tomislava Karamarka kao navodnog izručitelja generala Gotovine klasični udbaški spinovi te da su cijelu stvar kontrolirali Mesić, Lučin, Ostojić i Račan, a podupirani od Britanaca i Nizozemaca. Tu je također bio upleten Pukanićev Nacional, stoga, uz Mesića, možda i Ranko Ostojić zna nešto o Pukanićevu ubojstvu?

Ipak, najznačajnije je što je takav Ranko Ostojić, nositelj SDP-ove liste u IX. izbornoj jedinici, što pak pokazuje da SDP, unatoč Milanovićevim "kafanskim eskapadama" s određenim predstavnicima branitelja, nastavlja i ustrajava u svojem protuhrvatskom djelovanju, te da, vrlo vjerojatno, uz pomoć određenih stranih službi i financijera, stoji iza orjunaškog unitarističkog pokreta u Splitu i Dalmaciji, što predstavlja kontinuitet politike Beograda od 1918., odnosno od 1945. godine do današnjih dana.



H. Krmpotić

http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... tike-sdp-a